Udaljenost od objekta

Nalazimo li se na većoj jedrilici, zacijelo imamo radar koji nam dozvoljava ne samo precizno smjeranje objekta, već i određivanje udaljenosti od njega. Na jedrilici bez takva radara preostaje nam jedino poslužiti se starim izviđačkim načinom i uz pomoć malo matematike izračunati udaljenost od objekta koji smjeramo.
Za to nam je potrebna precizna informacija o visini objekta (s karte) i nešto što bi moglo poslužiti kao smjerni kutomjer, sekstant na primjer. Sada sa svoje pozicije izmjerimo kut od morske površine do vrha objekta (brda) i označimo ga s α. Donekle empirijski dobiven razlomak 13/7 pomnožimo razlomkom kojem je u brojniku podatak o visini brda, a u nazivniku kut α. Dobit ćemo udaljenost od smjeranog objekta, a time automatski i poziciju broda. Ovaj postupak isprobao sam nekoliko puta u praksi i moram reći da je, kad se radilo o visokoj koti tik uz more, pozicija bila prilično precizna.

⇑ Na ilustraciji vidimo zanimljiv primjer mjerenja spomenute udaljenosti objekta. Udaljenost dobivamo uz pomoć mjerenja kuta alfa i naravno, poznavanje visine smjeranog objekta s karte. Ova metoda nije uobičajena, ali uz pomoć pomorskog kutomjera - sekstanta, zaista možemo u kratkom vremenu dobiti stvarnu udaljenost od obale i moguće pličine.

Pozicija mjerenjem jednog objekta u razmaku vremena

Kao kod zbrojene pozicije, ovdje moramo računati brzinu i smjer broda. Zbog toga valja voditi računa o zanošenju koje izazivaju struje ili vjetar. Postupak koristimo u slučajevima kad imamo jedan pouzdan objekt za smjeranje, ali nismo u mogućnosti precizno izmjeriti udaljenost zbog toga što mu ne znamo visinu ili nam je prenisko na obzoru. Takvi su slučajevi česti u terestričkoj navigaciji kad se udaljimo od obale. Smjeramo azimut objekta prvi put te ucrtamo pravac mogućih položaja ili stajnicu. Nakon, recimo, pola sata (o brzini broda ovisi koji nam vremenski razmak odgovara) smjeramo novi azimut istog objekta. Kad prvu stajnicu pomaknemo paralelno po prijeđenom putu (izračunatom prema brzini), ondje gdje nam se stajnice nakon prijenosa sijeku, dobivamo poziciju broda u razmaku vremena.

⇑ Na ilustraciji imamo poziciju dobivenu smjeranjem istog objekta u razmaku vremena. Isprekidana stajnica je zapravo prva stajnica u 19:00 satiprebačena za pola sata naprijed 19:30, vrijeme kad smo napravili snimanje druge stajnice.

Mjerenje pramčanog kuta 

Udaljenost broda od objekta (kopna) može se izračunati i mjerenjem pramčanog kuta u odnosu na istu točku u razmaku vremena. U prolazu uz istaknuti dio obale, mjerimo prvi pramčani kut L1. Uz pomoć podatka o brzini, znamo prijeđenu udaljenost D do trenutka drugog mjerenja pramčanog kuta prema istoj točki i taj kut označimo sa L2. Formulom izračunavamo udaljenost (d) u trenutku drugog mjerenja pramčanog kuta L2 i to tako da prijeđeni put (D) pomnožimo umnoškom sin L1 i cosec (L2-L1). Najmanju udaljenost od objekta izračunavamo tako da udaljenost dobivenu u trenutku drugog snimanja (d) pomnožimo sa sin L2. Na ovaj način
utvrđujemo koliko daleko od kopna prolazimo u trenutku kad smo mu najbliži, naravno uz pretpostavku da ne mijenjamo kurs.

Mjerenje zanošenja

Vjetar i struja skretat će brod s kursa i u vožnji motorom, a nerijetko je zbog njih i stvarna brzina različita od predviđene. Kad je riječ o jedrenju, upravo je realna procjena zanosa ono što od navigacije čini vještinu. Vraćam se zakratko na priču o plovidbi na Maltu s vjetrom u pramac. Budući da sam u višednevnoj plovidbi stekao osjećaj kako naša Sigma 35 pri jedrenju u vjetar s vjetrom srednje snage ima zanos od nekih 3 do 5 stupnjeva od vjetra, a tada je
puhao vjetar na gornjoj granici srednje snage, prilikom ucrtavanja pretpostavljenog smjera plovidbe uvijek sam uzimao da idemo 5 stupnjeva od vjetra i tako smo nakon dugotrajnog bordižavanja došli ravno pred La Valettu. Navigaciji ne pristaje nagađanje, pa pogledajmo kako ćemo u praksi izmjeriti zanošenje, odnosno djelovanje struje i vjetra. Važno je da plovimo područjem gdje za svako određivanje pozicije imamo makar dva sigurna smjerna objekta. Odredimo dvije točne pozicije u razmaku od sat vremena.
Za vrijeme plovidbe točno ubilježimo pretpostavljenu brzinu preko dna i smjer plovidbe. Na osnovi ovih podataka, nakon sat vremena, ucrtamo i očekivanu zbrojenu poziciju, a kad je usporedimo s pravom pozicijom, dobivamo otklon u kursu i razliku u brzini, drugim riječima, zanošenje broda. Kasnije, na temelju ovih mjerenja, u plovidbi pod istim uvjetima možemo korigirati naš kurs i pretpostavljenu brzinu tako da nanesemo smjer i brzinu struje za predviđeno vrijeme plovidbe do nove pozicije. Od mjesta gdje završava djelovanje smjera i brzine struje ucrtamo novi kurs na poziciju dolaska i dobijemo kurs u kojem moramo ploviti da bismo došli do željene pozicije.
Ovaj kurs možemo otkloniti i za kut zanosa vjetra koji se javlja u jedrenju.
Treba ipak napomenuti da na Jadranu, gdje struje, osim u uskim kanalima nisu jake, ovakve probleme u praksi gotovo ne susrećemo. Ja sam samo ponekad, i to isključivo vizualno i po osjećaju, procjenjivao smjer struje, a i to je imalo više veze s taktikom jedrenja u regati, nego s greškama u navigaciji. Još nešto: vjetar možemo izmjeriti raznim mjernim instrumentima, a definiramo ga u prvom redu brzinom (u čvorovima ili m/s) i smjerom, i to smjerom iz kojeg puše. Kod struje je drugačije. Brzinu joj bilježimo u čvorovima, ali smjer označavamo prema smjeru u kojem teče. Usto navodimo i stabilnost (smjera i brzine), i to u postocima za određeni period. Na navigacijskim kartama, pogotovo u kanalima, često nalazimo podatak o smjeru i brzini uobičajene struje ucrtane kao strelica, s dodatnim zarezima koji označavaju brzine u čvorovima. Dakle, sjeverozapadni vjetar je vjetar koji puše sa sjeverozapada, ali sjeverozapadna struja je struja koja teče prema sjeverozapadu. Zato se kaže: vitar je okle puπe, a kurenat je kamo gre. Kao što ste se mogli
uvjeriti, preciznost navigacije ne ovisi samo o instrumentima, već i o izvježbanosti samog navigatora. Zato bi bilo korisno da se ponekad, za jednolične plovidbe poigrate uvježbavanjem navigacijskih vještina. Prije ili kasnije, i to kad se najmanje nadate, uvjerit ćete se da su ti trenuci zabave znatno povećali sigurnost vaše plovidbe.

⇑ Navigacijski stolovi modernih krstaša posjeduju u današnje vrijeme gotovo sva moguća elektronska pomagala za navigaciju. Bez obzira na pomoć elektronike u pomorskoj praksi pa i na sudu ako baš hoćete, sve ove lijepe stvarčice smatraju se samo “pomagalima“ i nisu opravdanje za nasukavanje i slične pogreške. Točnim i relavantnim podatkom u uzobalnoj navigaciji smatra se isključivo pozicija na pomorskoj karti dobivena promatranjem dvaju objekata u istom vremenu.

Koliko je do ferala?

Iako vjerojatno još ne planirate noćnu plovidbu, kad već govorimo o navigaciji, korisno je znati da se podatak o udaljenosti svjetionika u trenutku opažanja daje za visinu oka osmatrača 5 m nad morem. 
Kod trgovačkih brodova visina na zapovjedničkom mostu znatno je veća pa se svjetionik opazi i prije, ali na našim malim jedrilicama ugledamo ga vrlo često nešto kasnije, odnosno na manjoj udaljenosti od one ubilježene na karti. Tu razliku između stvarne udaljenosti u trenutku opažanja svjetionika i  pretpostavljene udaljenosti ubilježene na karti, izračunavamo jednostavnom empirijskom formulom. Razlika vidljivosti, bilo pozitivna bilo negativna, iznosi umnožak vrijednosti 2,08 i drugog korijena visine motrišta (oka), umanjena za vrijednost 4,65. Na ovaj način unaprijed znamo kad bismo trebali ugledati neki svjetionik, što nam može poslužiti za provjeru dotadašnje navigacije.

⇑ Na ilustraciji vidimo primjer razlike vidljivosti svjetionika na horizontu, uslijed različite visine osmatrača. Ds prikazuje udaljenost na kojoj bi nam se svjetionik trebao ukazati na horizontu za vrijeme noćne plovidbe i to za prosječnu visinu oka promatrača od 5 m. Ovu udaljenost dobivamo s karte iz karakteristika svjetionika, a ovisi o visini samog svjetionika. Udaljenost delta D je razlika koja se javlja uslijed visine oka osmatrača u odnosu na pretpostavljenu visinu od 5 m. Delta D može biti pozitivna + ili negativna - ovisno o tome jesmo li viši ili niži od relevantnih 5 m. Na našim jedrilicama, promatrač je u pravilu niži od 5m, zato budite strpljivi ako svjetionik ugledate nešto kasnije nego što je predviđeno po karti.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja