Uz prije spomenute manovre motorom i kormilom, bitno je uvidjeti razliku između manovri pojedinim jedrom i manovri kompletnim jedriljem.
U ekstremnim uvjetima pristajanja ponekad dobro dođe i višak brzine, ali za početak bolje je kod pristajanja na jedra koristiti isključivo glavno jedro. Kad je podignuto samo glavno jedro, brod je nešto tromiji i daje nam više vremena da procijenimo zaustavni put te usporimo ili ubrzamo i izvedemo uspješnu manovru. Nadalje, uz korištenje isključivo glavnog jedra, težište jedrilja je puno bliže vertikali podvodnog težišta jedrilice i brod je zato mnogo upravljiviji.
Letna jedra koristimo u manovrama ako nam je potreban poseban zanos i otklon pramca ili ako nam je potrebna veća brzina (tzv. english manovar) s obzirom na zaustavni put koji nas očekuje kasnije. Kod manovre punim jedrima, potrebna je dobro uvježbana posada koja može pratiti zamisli kapetana. Letna jedra možemo dobro upotrijebiti za okretanje i zanošenje broda prilikom isplovljenja, a njima ćemo manovrirati i kad zbog smjera vjetra ne možemo podići glavno jedro. Napokon, ova jedra na velikim jedrenjacima i služe prvenstveno manovrama.
Prvo je i osnovno pravilo kod manovri, a posebno onih jedrima, da jedrilica ni u jednom trenutku ne smije izgubiti brzinu, jer tada od kormila nema nikakve koristi pa ćemo bespomoćno plutati prepušteni vjetru i struji koji potpuno preuzimaju komandu nad brodom.
Da bismo lakše zaustavili brod i spustili jedra, veoma je važno izabrati pristan na mjestima koja nam dozvoljavaju prilaz u smjeru vjetra. Kod ovih manovri, svaki član posade mora točno znati što mu je dužnost.

⇑ Na slici vidimo isplovljavanje uz pomoć letnog jedra zbog potrebe za većom brzinom - uzak izlaz (slušanje kormila). Ovakav način isplovljavanja preporučujem jedino znalcima, zbog otklona pramca uslijed djelovanja letnog jedra.

Osnovna manovra jedrima - dolazak pramcem na predviđenu poziciju

Kod manovri jedrima, moramo biti posebno pažljivi i bez pogreške odrediti brzinu jedrilice i njene sposobnosti manovre. Naizgled jednostavna manovra pristajanja na plutaču u uskim uvalicama može biti izrazito opasna.

• Dolazimo iz smjera vjetra (niz vjetar) u blizinu plutače na koju smo se odlučili vezati, no to može biti i mjesto za sidrenje, privez na obalu ili npr. čovjek u moru jer u svim ovim slučajevima prilazimo na isti način.
• Kad dođemo na dvije do tri dužine udaljenosti od plutače, pripremimo jedrilicu i posadu za naglo prihvaćanje.
• U trenutku kad smo pramcem točno na liniji zavjetrine plutače, prihvaćamo ravno u vjetar (u plutaču) natežući glavno jedro i popuštajući u potpunosti flok. Zahvaljujući djelovanju vjetra koji nam sada puše ravno u pramac, jedrilica gubi brzinu i zaustavlja se pramcem na plutači.

Nakon prihvaćanja, potpuno otpuštamo nategnuto glavno jedro, jer inače ono ponovo pokreće brod. Kod laganih jedrilica, važno je da letno jedro više nije u upotrebi, da nam ne zanosi pramac.

⇑ Dolazak na plutaču uz pomoć jedra: posebnu pažnju treba posvetiti brzini jedrilice i njenim sposobnostima manovre. Najvažnije je dobro procijeniti njen zaustavni put. Zaustavni put ovisi o težini jedrilice, njenoj veličini i brzini vjetra koji nam na kraju puše u pramac i zaustavlja nas. Za ovakvu procjenu potrebno je malo iskustva i poznavanja dotičnog broda.

Dolazak jedrima na bočni vez

Kod bočnog priveza, važno je odabrati pristan na kojemu vjetar puše uz obalu ili makar s obale.

• Recimo da prilazimo iz smjera s vjetrom u pola krme na desnim uzdama. Dvije dužine od obale hvatamo brzinu za manovru i pripremamo flok za spuštanje.
• Prihvaćamo toliko da jedro nosi, spuštamo flok i približavamo se obali.
• Prihvaćamo blizu obale točno u vjetar, spuštamo jedro i okrećemo gotovo paralelno s obalom.
• U trenutku zaustavljanja jedrilice nalazimo se vrlo blizu obali, bacamo krmeni konop da potpuno zaustavimo jedrilicu te gotovo istovremeno i pramčani konop.
• Postavljamo bokobrane, priljubljujemo jedrilicu uz obalu, vezujemo krmeni spring i udaljavamo pramac od obale, a kasnije po potrebi postavljamo i pramčani spring.

⇑ Ako ste bokom vezani uz susjednu jedrilicu, posebnu pažnju posvetite položaju jarbola jer bi se oni u slučaju uzburkanog mora lako mogli ispreplesti

Dolazak jedrima na krmeni vez

Kao što ni opisujući manovre motorom nismo posebno pisali o proceduri vezivanja pramcem i krmom jer su one zapravo kombinacije okretanja broda motorom i prethodnih vrsta priveza, tako ni sad ne spominjemo vezivanje pramcem za obalu, jer postupak je istovjetan prilazu jedrima na plutaču. Za privezivanje krmom za obalu pomoću jedara, potrebno je mnogo jedriličarskog znanja i osjećaja za brod te suradnja vješte posade.

• Izaberemo obalu koja je zaklonjena, ali ipak imamo vjetar prema njoj i jedrimo prema pristanu ravno niz vjetar.
• Na udaljenosti dovoljnoj za sidrenje (najmanje 3-4 dužine broda) prihvaćamo ravno u vjetar. Nakon što se jedrilica zaustavi, bacamo sidro, guramo bum naprijed te napušemo jedro u obratnom smjeru da bismo krenuli unatrag brzinom koja nam dozvoljava kormilarenje.
• Spuštamo jedro i, vodeći računa o udaljenosti od obale, zaustavljamo jedrilicu natezanjem sidra te bacamo na obalu krmene konope, i to prvo privjetrinski.

Ova manovra pokazuje što je sve moguće napraviti jedrima. Uostalom, na moru se nikad ne zna kada će koja vještina zatrebati.

⇑ Na ilustraciji imamo prikaz pristajanja na obalu prema kojoj puše vjetar. Savjet bi bio da ovakvu obalu za privez izbjegavamo - osim u nuždi. U takvom slučaju potrebno je jako puno vještine u sigurnom i ovladanom kretanju prema natrag. Ovakva manovra je izvediva s manjim krstašem i laganom jedrilicom, uz dosta vježbe. Manovru poput ove s teškim krstašem, preporučio bih samo znalcima na brodu kojeg odlično poznaju.

Privezno uževlje

Ova užad ima, kako i sama riječ kaže, posebnu važnost u manovrama priveza i odveza. Uz pomoć konopa bačenog i pričvršćenog na pravo mjesto i u pravo vrijeme, i najteže manovre dobro završavaju.
Stoga razmišljajte o konopima priveza kao o silama koje djeluju u smjeru povlačenja. Da biste tu silu uspostavili, potrebno je svladati tehniku bacanja i privezivanja. O privezivanju i osnovnim uzlovima već smo govorili, dok je bacanje konopa, pripremite li se dobro, poprilično jednostavno. Kao u vestern filmovima, konop bacamo tako da napravimo dva podjednaka koluta za svaku ruku te zajedničkim zamahom obje ruke bacimo cijelu dužinu konopa.
Za ovakvo bacanje, preporučujemo da prethodno pričvrstite jedan kraj konopa na palubu te pripazite s koje strane ograde konop prolazi prema obali.
Kormilaru, čija posada zna rukovati priveznim uževljem, manovra pristajanja je puno lakša; ako ništa drugo ne mora prilaziti preblizu obali da bi privezao brod, a i pogreške same manovre lakše se ispravljaju. U većini slučajeva, prvo bacamo pramčani konop jer najčešće i prilazimo pramcem; stoga Englezi pašnjak i nazivaju bow line knot.
Pored pramčanog konopa, veliku ulogu u privezivanju imaju springovi, pogotovo pramčani spring kojim kod bočnog pristajanja zaustavljamo brod. Kod isplovljenja s bočnog priveza, pramčani spring može biti presudan, osobito kod težih brodova koje ne možemo naprosto gurnuti od obale. O tome i o korištenju krmenog konopa, govorit ćemo više nešto kasnije, za same vježbe.

⇑ Na slici vidimo privezivanje krmom na obalu uz pomoć konopa postavljenih u more od strane voditelja pristaništa. Kraj konopa je pričvršćen za veliki cementni blok na dnu, u žargonu colpo morto - mrtvo tijelo. Umjesto da bacamo sidro i nemirno spavamo, privezujemo pramac ovim užetom, koji nam prethodno dodaju s obale. Njegov drugi kraj je privezan na obalu. Upravo to je slučaj s jedrilicom na desnoj strani slike. Vez krmom na obalu nazivamo “mediteranskim vezom”, a njega najčešće i primjenjujemo u većini naših jadranskih organiziranih pristana i lučica.

Zaustavni put

Na kraju, valja objasniti kako procjenjujemo zaustavni put, odnosno udaljenost koju će bez djelovanja sila poriva jedrilica prijeći do zaustavljanja. Ta udaljenost kod prosječne jedrilice, ako iz jedrenja npr. bočno na vjetar okrenemo pramcem u vjetar, ovisi o veličini i težini broda, liniji podvodnog dijela trupa te jačini vjetra i veličini valova, a iznosi između jedne i tri dužine jedrilice. Znajući ovo, možemo prilikom pristajanja jedrima izračunati koliko prije obale ili plutače na koju se namjeravamo privezati moramo početi zaustavljati brod. Osjećaj za zaustavni put, a time i za okretnost jedrilice na kojoj se nalazimo, ključ je uspješne manovre. Jer, da pojednostavnimo, manovra pristajanja i nije drugo do vještina dovođenja broda u položaj mirovanja i priveza istovremeno.
I ne zaboravite, uvijek zadržite nešto brzine jer bez brzine kormilo ne sluša i brod ide tamo gdje ga nose more, vjetar i inercija, a ne kamo vi hoćete. Da steknete osjećaj za kretanje broda, promatrajte površinu mora: dok more “prolazi”, kormilo će vas vjerojatno slušati.
Kod manovre motorom, osjećaj za zaustavni put nije toliko važan, jer u svakom trenutku možemo ubrzati ili stati, ali izbjegavajte situacije u kojima morate naglo raditi prekret jer tada sile izboja propelera, bez obzira na dobro ocijenjen zaustavni put, postavljaju brod u neočekivani smjer i položaj.

⇑ Na ilustracijama imamo sve moguće vezove i to u sigurnoj lučici A:
1. Bočno na obalu, vjetar u pramac, desnokretni propeler
2. Pramcem na obalu vjetar u pramac
3. Bočno na obalu, jako bitno, vjetrom s obale
4. Bočno na obalu, vjetar u pramac, ljevokretni propeler.

⇑ Nesigurna lučica B:
1. Bočno na obalu, vjetar u pramac, desnokretni propeler, obavezna upotreba springova
2. Krmom na obalu, mogućnost brzog isplovljenja, umjesto sidra koristimo konop učvršćen na cementni blok na dnu
3. Bočno na obalu, vjetar u pramac, ljevokretni propeler, obavezna upotreba springova

Manovru valja planirati

Kao što u nogometu pobjeđuje dobra ekipa, a ne samo dobar strijelac ili vratar, dobru će manovru napraviti posada koja djeluje ujednačeno i pripremljena je za sve poslove koji je u manovri očekuju. Upravo tu se ističe uloga kormilara kojemu je dužnost da posadu na vrijeme upozna sa svojim namjerama i njihovim zadaćama te da manovru radi brzinom koju mu dozvoljavaju mogućnosti posade.
Nerijetko imamo prilike vidjeti kako se na susjednom brodu posada za vrijeme manovra i nakon nje nadglasava i svađa, a to nije nimalo lijep prizor, da ne govorimo o tome kako su takve situacije opasne za brod i za ljude, ne samo za one na brodu. Stoga se prije dogovorite tko što radi i koga se sluša jer bolji je bilo kakav, pa čak i loš plan manovre, nego da svaki član posade ima svoju ideju i nadvikuje se s ostalima ili još gore, s kormilarom.
Kombinacija poput ovih prikazanih ima bezbroj, no u ovim osnovnim manovrama sadržani su svi njihovi principi manovra. Jedreći našim lijepim Jadranom, a možda i drugim morima, sami ćete razraditi varijante koje ćete najčešće koristiti. Vjerujem da su vam ovi opisi približili neke osnovne postupke kod manovri te ukazali na to što valja uzeti u obzir kod planiranja manovri i na što u samoj manovri treba paziti.
Sa svakim novim danom plovidbe, ove će vam vještine biti sve bliže i sve lakše, a jednog ćete dana otkriti ne samo da o svojim postupcima više ne razmišljate kao nekom naročitom zadatku nego da vam i usvajanje novih vještina dolazi posve prirodno.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja