Priča govori da su još 1866. godine jedriličari na jahti Sphinx za vrijeme utrke u jedrenju niz vjetar podigli jedro koje je jako sličilo današnjem spinakeru, a netko je u posadi  suparničke jedrilice Niobe izjavio: “Podižu jedro koje će ih zaokrenuti”, na engleskom: Now that is the sail which make her spin. Poslije je riječi spin dodano maker pa je postalo spinmaker - jedro koje okreće, a to je skraćeno u spinnaker pa još kraće spin, i tako je riječ napravila puni okret.

Ovo kaže priča, a istina je da je to jedro goleme površine bilo presudno u utrci niz vjetar, jer je i onim velikim aristokratskim jedrilicama omogućavalo naglu promjenu kursa.

Spinakeri se stalno usavršavaju u pogledu kroja i materijala, a razvijaju se i tehnike upravljanja spinakerom, uključujući podizanje i spuštanje, no dvije stvari ostaju: ne pričvršćujemo
ga izravno za palubu, a velika snaga koju posjeduje može, ako je ne ukrotimo, zadavati probleme posadi pa čak i prevrnuti jedrilicu po jakom vjetru.

Spinaker je napravljen od najlona, materijala otpornog i na najveća opterećenja, ali dovoljno laganog da omogućuje napuhavanje i po vrlo slabom vjetru, kad ostala jedra ne drže formu.

Stranice spinakera jednake su dužine i označene su crvenim i zelenim rubom, poput noćnih navigacijskih svjetala. Donji rub spinakera - baza, nešto je kraći i označen je bijelim rubom. Tako označeni rubovi pomažu nam pri slaganju spinakera u vreću.

⇑ Čarapa za spinaker odlično je rješenje i pomoć za podizanje i spuštanje velikih spinakera i genakera. Podizanjem i spuštanjem prstena vreće, veoma jednostavno otvaramo i zatvaramo spinaker i genaker.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja