Ciklone možemo definirati kao nestabilne zračne mase niskog tlaka. U ciklonama je prisutno stalno vrtložno strujanje u kojem fronta hladne i stabilne zračne mase dostiže frontu toplog i nestabilnog zraka. Zbog velikih razlika u temperaturi, posebice na frontama, u području ciklone kondenzira se velika količina vlage te se stvara velika naoblaka po kojoj najlakše i prepoznajemo dolazak ciklonalnog sustava nad područje naše plovidbe. Na sjevernoj se polutki zbog zemljine vrtnje odnosno Coriolisove sile, zrak unutar ciklone okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, a na južnoj polutki u smjeru kazaljke na satu. Osnovni je smjer putovanja ciklona u našem pojasu prema sjeveroistoku, a brzina putovanja ciklonalnog sustava može doseći čak 60 čvorova.
⇑ Ciklone su nestabilne zračne mase niskog tlaka u kojima je prisutno stalno vrtložno strujanje i miješanje hladnih i stabilnih zračnih masa s toplim i nestabilnim
⇑ Anticiklone su područja visokog tlaka. Na sjevernoj polutki vjetrovi uokolo anticiklona pušu u smjeru kretanja kazaljke na satu, a na južnoj polutki suprotno.
Predznaci ciklone
Predznaci dolaska ciklone su pad zračnog pritiska te pojave tankih i visokih oblaka koje zamjenjuju magličasti oblaci što poput stada ovaca prekrivaju gotovo cijeli nebeski svod. Vrlo brzo u njihovom se društvu pojavljuju prve nakupine većih i glomaznijih oblaka na srednjim visinama, koji su ujedno pravi predznak dolaska tople fronte i početka djelovanja ciklone na našem području.
Predznaci koje možda dešifriramo lakše od oblaka jesu ubrzana morska struja koja s naše strane Jadrana inače ide od Otranta prema Istri i intenzivna je uz obalu i u kanalima, (nadalje) okretanje vjetra na jugoistočni smjer (jugo), a u marinama i pristanima nešto veći plimni val.
Razvoj ciklonalnog sustava
Sam nastanak ciklone je prilično jednostavan. Ciklone se stvaraju na graničnim područjima hladnih i toplih zračnih masa i to prvenstveno stvaranjem vala na tzv. planetarnoj fronti. Ispred prednjeg dijela vala, koji predstavlja toplu frontu, tlak zraka naglo pada (viša temperatura), dok iza zadnjeg dijela vala, koji je zapravo hladna fronta, tlak naglo raste uslijed dolaska veće količine hladnog zraka.
Tijekom otprilike 24 sata nakon prve faze ovakav se val pretvara u mladu ciklonu (grčki: vrtložno, kružno strujanje, opkoljavanje), koja se produbljuje i uzdiže okomito. U doba mlade ciklone, isječak toplog zraka zauzima najveću površinu i utjecaj ciklone na vrijeme se povećava. Najveći utjecaj na vrijeme ciklona doseže u svojoj trećoj fazi kada hladna fronta krene u potjeru za toplom i polagano istiskuje isječak toplog zraka s površine zemlje. Na graničnom području javljaju se veće količine oblaka i oborine. U četvrtoj fazi ciklone, spajanjem hladne i tople fronte, nastaje takozvana fronta okluzije: ciklona gubi snagu i nestaje, rasplinjava se. Ciklone se u sjevernom umjerenom pojasu općenito kreću prema sjeveroistoku, ali pritom ipak biraju putanju najlakšeg smjera, koja ovisi o trenutnom rasporedu tlaka i naravno o rasporedu kopna i mora. To na Jadranu znači da često hvataju smjer od Istre prema Dubrovniku pa tako imamo i postupnu promjenu vremena od sjevernog Jadrana prema južnom.
Genovska ciklona - ciklone dolaze nad naše područje uglavnom iz dvaju smjerova ili sa zapadnog Sredozemlja ili sa sjevernog Atlantika i Grenlanda, a na putu do Jadrana često se produbljuju i jačaju. To posebnog vrijedi za ciklone iz zapadnog Sredozemlja, koje su dobile naziv - Genovska ciklona. Kretanje tople i vlažne zračne mase sa zapadnog Sredozemlja pored hladnog i stabilnog zraka nad Alpama samo ojačava sustav ciklone u prolazu.
Hladna fronta - za razliku od tople fronte, koja nailazi polagano, hladna fronta zbog težine hladnog zraka prolazi brzo i silovito.
Teže ju je i predvidjeti, a raspoznajemo je po jakim i hladnim pljuskovima, oblacima okomitog smjera koji se zapravo kondenziraju ispred granice hladne fronte koja se kao klin zabija pod toplu zračnu masu. Najvažniji predznak ili proizvod hladne fronte, za nas jedriličare na Jadranu, je okretanje smjera vjetra s jugoistoka, preko najčešće kratkotrajnog jugozapadnog vjetra ili lebića, na jak sjeverozapadni vjetar i sjeverac ili tramontanu, a često i dalje, na sjeveroistočnjak ili buru. Na kraju, kako smo već rekli, trenutak kad brža hladna fronta dostigne toplu i stvori tzv. frontu okluzije, nestaje ciklonskog sustava, njegova karijera kiše i jakog vjetra koji mijenja smjer je gotova, a nad područjem zavlada stabilna hladna zračna masa sa stabilnim sunčanim vremenom. Naše područje i obilježava smjenjivanje ciklonalnih i anticiklonalnih vremenskih sustava.
⇑ Slika nam stvara osjećaj meteorološkog stanja vremena. Jedrilica sa spinakerom jedri u području toplog promjenjivog vremena s dosta isparavanja. Uslijed velike količine vlage u zraku, moguće je očekivati dolazak hladnijeg zraka, frontalnu kondezaciju, tamne vertikalne oblake s vjetrom i kišom iz smjera njihovog dolaska.
Anticiklona, zmorac i burin
Vremenski sustav anticiklone, ako ga uopće možemo nazvati sustavom, nije ništa drugo do područje stabilnog visokog tlaka bez naglih toplinskih poremećaja i bez izraženije kondenzacije vodene pare, odnosno naoblake. Budući da se za sunčanih dana kopno i zrak nad njim griju brže od mora i zraka nad njegovom površinom, razmjerno hladniji zrak s pučine istiskuje i zamjenjuje topliji zrak nad kopnom. Vjetar koji tako nastaje nazivamo zmorac.
Noću, zbog bržeg hlađenja kopna biva obrnuto: hladniji zrak nad kopnom potiskuje zrak koji zadržava toplinu mora pa s kopna prema moru puše vjetar koji nazivamo burin, (ne treba ga brkati s burom). Za ljetnih mjeseci, ovaj naizmjenični proces je znatno izraženiji zbog većih razlika dnevne i noćne temperature.
⇑ U područjima stabilnog visokog tlaka, uz obalu mora stvaraju se redovita strujanja zraka. Noću, zbog hlađenja kopna vjetar, nazvan burin puše s kopna prema moru, a danju, zbog većeg zagrijavanja kopna, vjetar zmorac puše s mora prema kopnu.
iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića
Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja
