Držanje smjera prema kompasu, “kormilarenje” isključivo jedrima, prilaženje nekoj točki u moru i zaustavni manevar - vještine su koje će nam biti korisne i u drugim situacijama, ali najvažniju primjenu imaju u spašavanju utopljenika. Može se, naime, dogoditi da preko radiostanice ili na drugi način primimo obavijest o akciji traganja
i spašavanja, a obaveza je svakog pomorca, pa i naše još neiskusne posade, da se javi na raspolaganje koordinatoru akcije i po potrebi sudjeluje u traganju. U traganju je pak bitno sustavno pretraživati more, a to znači da moramo znati održavati smjer plovidbe pa ako treba i “kormilariti” samo jedrima, bez upotrebe kormila. Stoga najprije nekoliko riječi o tome, zatim o manovri prilaza utopljeniku i spašavanju te na kraju o zaustavnom položaju.
Svi postupci o kojima ovdje govorimo u vezi sa spašavanjem korisni su i u drugim situacijama na moru. 

⇑ Na slici vidimo prilično ukočenu članicu posade s neprimjerenim pojasom za spašavanje koji joj onemogućava sigurno kretanje palubom, a vjerujem i još teže eventualno plivanje. Pojas za spašavanje jedna je od osnovnih mjera predostrožnosti koju moraju poštivati svi nautičari, međutim izaberite prikladan pojas odgovarajuće veličine i dizajna.

Kormilarenje po kompasu

Da bismo u plovidbi otvorenim morem držali pravilan smjer plovidbe, moramo koristiti kompas. Ovdje valja zapamtiti da se okretanjem broda udesno, brojevi na kompasnoj ruži povećavaju.
Obratno, okretanjem broda ulijevo, brojevi na kompasu se smanjuju.
Ovaj naizgled naivan i besmislen podatak značit će vam mnogo kad se nađete sami u noćnoj straži za kormilom, a na nj podsjećamo i zato što na tako odgovornom zadatku kao što je traganje za čovjekom u moru, neiskusnu posadu koja je tek počela jedriti može zahvatiti nervoza u kojoj se zaboravlja na elementarne stvari, i to treba prihvatiti, ali i potruditi se da bez obzira na napetost postupimo po propisima.
Prije nego što uopće dođemo u takvu priliku, vježbat ćemo kormilarenje na sljedeći način:

• Dok jedrimo bočnim vjetrom, kormilar izabere ispred sebe cilj, a to može biti plutača ili objekt na obali, na primjer zvonik.
• Kormilar usmjeri brod pramcem točno na zamišljeni cilj, a posada namjesti jedra te vodi računa o brodovima oko sebe.
• Kormilar se tada koncentrira na kompas da vidi kojim smjerom plovi, očita smjer po brojevima koji se nalaze točno u uzdužnoj osi broda i njemu nasuprot.
• Pomičući pogled s kompasa na zamišljeni objekt i obratno, kormilar stječe osjećaj za držanje zamišljenog smjera i ispravno kormilarenje.

Kormilarenje jedrima

Imamo li problema s kormilom, prijeći ćemo na “kormilarenje” isključivo jedrima. Pritom, kormilo treba najprije privezati odnosno učvrstiti u središnji položaj. Posada zatim popušta letno jedro, flok, i potpuno priteže glavno jedro. Ovaj potez izaziva prihvaćanje jedrilice u vjetar. Sada posada popušta glavno jedro i priteže flok, nakon čega jedrilica otpada pramcem od vjetra.
Da bismo zaustavili otpadanje, ponovo nategnemo glavno jedro točno koliko treba da bi jedrilica zajedrila ravno i u smjeru u kojem želimo.
Kada steknemo osjećaj za ovakvo kormilarenje, možemo napraviti letanje i to na način da ponovo pritegnemo glavno jedro i potpuno otpustimo flok. U trenutku kad nam pramac lagano prijeđe preko vjetra, nategnemo onu istu, sada već privjetrinsku škotinu floka i okrenemo brod u smjer na drugim uzdama. Čim dođemo na novi kurs, zadržimo brod u smjeru tako da prebacimo flok na novu zavjetrinsku stranu, jedro ostavimo pritegnutim, a flok lagano pritežemo u novi položaj. Balansirajući jedrima na isti način kao na prethodnim uzdama, nastavljamo jedriti u željenom smjeru.
Vještina držanja smjera i prebacivanje na druge uzde samo jedrima, može za čovjeka u moru značiti spas, a nas sačuvati od sudara i odvesti nas u sigurnost neke uvale ili do meštra koji će nam popraviti kormilo.

⇑ Obrazac traganja za utopljenikom u sektorima uz pomoć jednog broda. Korištenjem istostraničnog trokuta tragamo od središta traganja na jednakim udaljenostima koje moraju odgovarati mogućoj promatračkoj udaljenosti. Nakon zatvorenih triju trokuta početni kurs traganja mijenjamo za 20 stupnjeva. Na ovaj način previd utopljenika svodi se na minimum.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja