Pokretanje jedrilice

Sada uz pomoć podignutog jedra treba pokrenuti jedrilicu. Za ovaj postupak Englezi imaju zgodnu frazu getting out of irons, koja znači osloboditi se okova, a potječe iz doba pomorskih bitaka pod jedrima.
Manovra letanja i kruženja tako teškim brodovima gdje su se sva jedra morala prebaciti s jedne strane na drugu radom posade, trajala je desetak i više minuta. Pritom je brod gubio brzinu, a da bi se ponovo vratio na kurs u kojem je jedrenje bilo moguće, trebalo je puno vremena. Za to vrijeme se kaže da su bili u okovima, jer je neprijatelj mogao pucati na njih kao u streljani, a k tome bi, kad bi pali u zarobljeništvo, uistinu bili bačeni u okove. Zato je bilo presudno održati brod u kretanju.
Vama, naravno, ne prijete takve strahote, ali kormilo sve dok ne pokrenete jedrilicu uopće ne sluša ili sluša jako slabo pa ako je blizu kopno ili pličina, ne treba posebno objašnjavati u kakvoj ste opasnosti.

⇑ Na slici vidimo posadu koja vrlo spretno pokreće jedrilicu iz stanja mirovanja otvarajući rol flok i napuhujući ga na suprotnoj strani jedra. Na taj način ubrzavaju okretanje pramca ulijevo niz vjetar i pokretanje jedrilice.

Za manovru i pokretanje broda, najpogodniji je upravo vjetar brzine 5 do 15 čvorova. Na slabijem vjetru jedrilica se, pogotovo teža, teško pokreće, dok po jačem vjetru treba mnogo više vještine da svladate sve sile koje djeluju na brod pod jedrima.
Kormilar se treba nalaziti na pravom mjestu, a to znači na privjetrinskom boku s kojeg može lako kontrolirati položaj jedra te smjer vjetra i jedrilice u odnosu na vjetar. O smjeru kretanja jedrilice i silama koje djeluju na jedro govorili smo u prethodnim poglavljima, a sada ćemo to isprobati na moru.

• Da se jedrilica pokrene, kormilar je mora postaviti pod pravim kutem na vjetar. Zapitat ćete možda kako će to učiniti ako smo malo prije rekli da se ne krećemo, što znači da kormilo ne sluša. No, u prethodnim ulomcima rekli smo također da je težište podvodnog dijela negdje po sredini trupa, što znači da se jedrilica opuštenih jedara i bez poriva sama okreće bokom na vjetar. Još lakše nam je okrenuti jedrilicu bokom na vjetar iskoristimo li letno jedro čije je težište znatno naprijed u odnosu na težište podvodnog dijela. U ovom slučaju nategnemo letno jedro na stranu prema vjetru. Sila guranja pramca koja se tada stvara na letnom jedru tolika je da lako okrećemo brod bokom na vjetar. Kod ovog trika bitno je da glavno jedro bude potpuno opušteno i da prebacimo letno jedro na pravu, zavjetrinsku stranu kad okrenemo jedrilicu.
• Kad se jedrilica nađe bokom na vjetar, možemo iskoristiti samo glavno jedro za početni poriv i to tako da ga nastojimo održati što dalje od sredine broda, a da istovremeno samo malo trese uz jarbol. Na taj način jedrilica će najlakše i gotovo bez bočnog zanošenja hvatati brzinu. Ovako održavamo komponentu P velikom, a komponentu Z što manjom (vidi ilustraciju na strani 38).
• U trenutku kad jedrilica počne razvijati znatniju brzinu kretanja, jedro zbog prividnog vjetra ponovo počinje treperiti uz jarbol. Tada je potrebno dodatno pritegnuti škotu, ali polagano da ne izazovemo veći bočni zanos.
• Kada se jedrilica uputi, kormilar drži još neko vrijeme brod na istom kursu dok se ne ustali u vožnji, a tada laganim okretom kormila mijenja smjer u željenom pravcu. Kod ovakvog upućivanja bitno je da lagano pritežemo škotu dok jedrilica gradi brzinu. Kod manjih jedrilica može pomoći i nagli trzaj rudom kormila u privjetrinu. Ako se možemo služiti i letnim jedrom, natežemo ga toliko brzo koliko nam brod dopušta da ga kontroliramo kormilom.

Zapamtite! Pokretanje jedrilice najbolje se vježba u praksi. Najbolji osjećaj za ovo imaju upravo jedriličari koji su stjecali iskustvo na “malim brodima” jer u svakom trenutku osjećaju što brod od njih traži.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja