Dok sam u Italiji sudjelovao u laseru na regati srednjeg ranga, razgovarao sam s domaćinima o favoritima. Za glavnog favorita naravno da su predviđali svog jedriličara, tada aktualnog prvaka svijeta, Francesca Brunija, i veličali njegovo jedrenje po slabom vjetru i gotovo nadnaravne umjetničke sposobnosti u kormilarenju koje je ovaj jedriličar imao.
Poznavajući dobro Brunija i njegove kvalitete, ipak sam se čudio Talijanima kako o kormilarskoj vještini razmišljaju kao o vrhunskoj umjetnosti, no ipak ima tu možda i malo istine... Ako prihvatimo samo djelomično tu tezu o osjećaju za kormilarenje, doći ćemo do zaključka da mi pisanim putem ne možemo lako izazvati nadahnuće za umjetnički pristup kormilu, ali vam ipak možemo dati nekoliko osnovnih savjeta za lakše kormilarenje u teškim uvjetima.
Prvo i osnovno, a to smo već objasnili, je kraćenje jedara.
Na to se najčešće, kod prosječnih krstaša, odlučujemo pri vjetru od 20 do 25 čvorova. Hoćemo li prije kratiti jedro ili flok, što ćemo prije kratiti, ovisi i o našem osjećaju na kormilu. Kad smo napokon izbalansirali brod jedrima da bi lakše i uz pomoć kormila u potpunosti zavladali brodom, ostaje nam da se pozabavimo utjecajem valova na smjer i kretanje broda.
Jedrenjem u otežanim uvjetima smatramo more snage 2, a tada na manjem krstašu itekako moramo paziti na smjer plovidbe kroz val da bi posada ostala suha i na palubi, oprema u komadu, a brod u zadanom smjeru i s prihvatljivom brzinom kretanja.

⇑ Da bismo prilikom jedrenja izbjegli snažne udarca valova, potrebno je naglim i učestalim opadanjem pred nadolazeći val amortizirati njegov udar.

Jedrenje u vjetar

Ploveći sasvim oštro u vjetar ili čak bočnim vjetrom, susrećemo se valovima iz smjera vjetra. Preko njih naša jedrilica posrće, gubi na brzini, a nerijetko, jedrimo li sasvim oštro u vjetar i udara, stvarajući nepotrebna naprezanja opreme i materijala. Da bismo to izbjegli, potrebno je brzim otpadanjem amortizirati udar vala.
Kako to napraviti u praksi, teško je u potpunosti kazati riječima, ali pravilo bi bilo da nakon što se jedrilica počne penjati uz val, pred sam vrh vala i njegov udar u pramac, naglo otpadnemo od vjetra 5 do 10 stupnjeva. Nakon što je vrh vala prešao polovinu jedrilice, na isti način i sa istom energijom ponovo prihvatamo i amortiziramo sada već naglo spuštanje i sjedanje trupa jedrilice na sljedeću udolinu vala.
Ovaj postupak ponavljamo periodično pri svakom većem valu za koji osjećamo da bi mogao zaliti posadu ili zaustaviti brod. Upravo zato ćete primijetiti da dobri kormilari pri kormilarenju u vjetar na većim valovima sjede u privjetrini i koncentrirano prate pogledom morsku površinu ispred samoga pramca. Ako se zbog vježbe stavite u njihovu ulogu i pratite malo komešanje valova ispred pramca, vrlo brzo ćete uhvatiti osjećaj za pokrete kormilom. Već nakon nekoliko trenutaka lako ćete i raspoznavati onaj čuveni “trećak”
(periodični treći val) kojeg morate posebno pažljivo izbjegavati ostavljajući jedrilicu i nekoliko trenutaka duže na “kursu izbjegavanja”.

Jedrenje niz vjetar

U jedrenju bočnim vjetrom, odnosno smjerom niz vjetar, princip kormilarenja ima nešto drugačije zahtjeve za kormilara, a koncentracija kormilara i njegova vještina često su i važnije od kormilarenja uz vjetar. Jedreći s vjetrom i valovima u pola krme ili u čistu krmu, dolazimo u situaciju da valovi naglo uzdižu krmeni dio broda i bacaju ga u zavjetrinu. Ovaj efekt biva znatno pojačan djelovanjem glavnog jedra koje pokriva i slabi flok te istovremeno baca krmu također u zavjetrinu.
Uslijed ovog, nazvali bismo ga čak i dvostrukog djelovanja, jedrilica ima namjeru gotovo nekontroliranog prihvaćanja prilikom svakog većeg podizanja krme uslijed valova. Da se to ne dogodi, kormilar mora prilikom podizanja krme na val, otpasti niz vjetar (točno u smjeru vala). Zahvaljujući ovakvom otpadanju, jedrilica, zbog djelovanja sile vala ubrzava, lako drži smjer i što je također veoma važno, izbjegava periodično bočno valjanje koje npr. u jedrenju spinakerom može vrlo brzo postati i nekontrolirano.

⇑ Na slici vidimo koje se sile prilikom jedrenja niz vjetar stvaraju na pramcu. Pramac je prekomjerno uronjen te zahtijeva od kormilara posebnu koncentraciju da ne bi došlo do nekontroliranog prihvaćanja ili prevrtanja preko pramca.

Kad isprobate na malo većem moru ovakav stil kormilarenja, bit će vam jasno zašto se za nekog kormilara kaže “on ima ruku, u čistu krmu sa spinakerom brod mu se nije ni zavalja...”
Svaki postupak i stil kormilarenja ima svoja pravila, tako npr. pri veoma jakom moru(4 do 5) potrebno je, nakon što brod naglo ubrza niz val, ipak malo promijeniti kurs prema sljedećem valu. Naj taj način izbjegavamo direktno zabijanje u val i nagli gubitak brzine koji može rezultirati pucanjem opreme, poplavljivanjem palube ili gubitkom kontrole nad smjerom plovidbe.
Kao što vidite, kormilarenje samo po sebi ima neka pravila koja možemo slijediti, međutim ona se s obzirom na promjenu uvjeta na moru mijenjaju.

⇑ Jedrenje niz vjetar zahtijeva daleko veću koncentraciju i snagu kormilara zbog učestalog prihvaćanja prilikom svakog većeg podizanja krme uslijed uzburkanog mora.

Međutim, princip je uvijek gotovo identičan, a ostalo je osjećaj koji se stječe praksom i treningom, Talijani ga uzdižu na razinu nadarenosti i umjetnosti, a mi bismo ga ipak nazvali vještinom koja se stječe vježbom, slušanjem i gledanjem pokreta mora i vlastitog broda. Da biste kormilarili odlično i, kako splitski jedriličari kažu, “imali ruku za brod” potrebno je samo malo više koncentracije od uobičajenog držanja smjera i malo više volje za vježbom... i tko zna, možda baš vas prozovu “brzom rukom” i kažu vam da vam brod ide “meko i brzo” kroz more. No, ne trudite se previše jer dok ne pobijedite svoju prvu regatu, neće vas ako se radi o Splitu, nitko prije toga ni primijetiti, bez obzira na pročitanu školu jedrenja i sve ostalo što ste prije napravili da biste jedrili.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja