Jedra su nam razvijena i baš lijepo bordižamo po umjerenom vjetru, ali odjednom atmosfera se mijenja, zapuhalo je jače, još malo i more se počelo pjeniti. Sada je već očito, moramo kratiti jedra.
Jesmo li se na to trebali odlučiti prije? Kada zapravo počinjemo s tim postupkom? Taj trenutak ovisi o mnogočemu, ali može se reći da je krajnje vrijeme za skraćivanje jedara onda kad brod počinje gubiti osnovna plovna svojstva: stabilnost i smjer plovidbe, i više se ne može njime upravljati. Već smo govorili o tome zašto jedrilica bježi u vjetar kad se nagne.
Kod većeg naginjanja, da bismo zadržali pravac potrebno je popuštati jedra, ali kada glavno jedro moramo gotovo stalno držati opuštenim da bismo mogli kormilariti, stvaraju se velika opterećenja i vibracije na oputi. Upravo u tom trenutku dužnost je kormilara viknuti: “Idemo na kraćenje!” Zašto kormilara? Zato što on zbog pritiska na kormilu prvi osjeća da je potrebno kratiti jedra. Ako ste vi taj kormilar, zapamtite da je mnogo bolje dati nepotrebnu zapovijed za kraćenje jedara, nego prekasno donijeti odluku.
Kormilari s iskustvom krate još u zavjetrini, prije nego što dođu u vjetar ili čak i prije nego što vjetar pojača. Nije li baš neka panika, može se jednostavno reći: “Idemo udrit ruku tercarola”. Na starim su jedrenjacima, naime, kratovi iznosili trećinu, tercu, velikog latinskog jedra.

⇑ Iskusni kormilari skratit će glavno jedro čak i prije nego što vjetar pojača da bi nevrijeme dočekali pripravni.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja