Dobar odabir genove prema površini i debljini vrlo je važan za brzinu jedrilice u danim uvjetima na moru. Kod genove na namatanje idealni uvjeti za jedrenje su od nekih 5 čv. do najviše 15 čv. Pri slabijem vjetru, takva genova je mala i preteška, dok pri jačem vjetru njen materijal nije dovoljno jak, a moramo je i skratiti namatanjem kad potpuno izgubi oblik.

Nasuprot tome, na privatnim krstašima i krstašima za regate, postoje cijele kolekcije letnih jedara, od lagane genove 1 pa do broja 4 i olujnog floka.

Hvatišta škotine letnog jedra Položaj koloturnika kroz koji prolazi škotina genove na palubnom klizaču pomičemo naprijed-nazad, ovisno o veličini baze genove i kutu smjera vjetra u odnosu na smjer jedrilice. Biranje mjesta na kojem zaustavljamo koloturnik jedna je od važnijih kontrola genove.

Položaj koloturnika provjerit ćemo najbrže ako genovu pritegnemo nekoliko trenutaka i vidimo dodiruje li istovremeno njen rub gornji i donji dio pripone. Da bismo još finije  namjestili položaj hvatišta genove, pritegnemo genovu za jedrenje sasvim uz vjetar, prihvatimo lagano u vjetar i gledamo hoće li sva tri privjetrinska pokazivača istovremeno reagirati.

Ako genova zatreperi prije u gornjem dijelu, treba je lagano zatvoriti pomicanjem hvatišta unaprijed, i obratno.

Zapamtite da pomicanjem koloturnika hvatišta naprijed zatvaramo zadnji porub i pravimo genovu dubljom, to jest ubacujemo u nižu brzinu. Pomicanjem hvatišta unazad otvaramo zadnji porub genove i popravljamo protok između genove i glavnog jedra. Na regatnim krstašima koji posjeduju velike genove, trimer genove u dogovoru s kormilarom i prema naletima vjetra igra se s položajem hvatišta i nategnutosti škotine cijelo vrijeme regate. No, vratimo se našem još uvijek nešto jednostavnijem školskom jedrenju i izložimo u
nekoliko savjeta rad podigačem i škotinom kao preostalim kontrolama za namještanje genove.

⇑ Na slici imamo vrlo važan prostor između glavnog jedra i genove, koju splitski jedriličari u žargonu nazivaju jezikom mehaničara automobila; “dizna”. Radi se o stiješnjenom prostoru između kojeg vjetar koji struji oko jedara posebno ubrzava. Zahvaljujući ovom, suženom kanalu, zrak koji struji oko glavnog jedra dodatno ubrzava i stvara veći poriv glavnog jedra. Osjećaj se najlakše stječe kad jedrite samo glavnim jedrom i krećete se u smjeru uz vjetar prilično sporo, bez obzira na površinu jedra. Nakon podizanja i pritezanja floka ili genove, jedrilica naglo ubrzava i jedri brže no što smo joj povećali površinu
jedrilja. Kanal dodatno smanjuje prostor u kojemu zrak teče oko jedara i ubrzava ga, stvarajući veći poriv u jedrima. U regatnom jedrenju pazi se da ovaj prostor pri manjem vjetru ne blokira svojim tijelom neki od članova posade ili da ga ne zagušimo prekomjernim natezanjem škotine floka. Zatvaranje kanala i kočenje otkrivamo povećanim treperenjem glavnog jedra uz sami jarbol.

Podigač genove

Koristimo ga kao kontrolu kojom mijenjamo dubinu genove i njen položaj. Pritezanjem podigača, dubinu genove pomičemo naprijed, a genova uglavnom postaje plića. Jako je važno da pri zaista slabom vjetru podigač genove držimo nešto opuštenijim. To genovi daje prirodniji i dublji oblik koji po manjem vjetru stvara veći poriv jedrilice. Kad vjetar pojača, uz prednje leto se jave znatne horizontalne bore pa je potrebno dodatno pritegnuti podigač.

Škotina genove sasvim uz vjetar

Pritegnutost škotine genove je komanda koju moramo oprezno rabiti. U želji da se u jedrenju sasvim uz vjetar postigne što manji kut, letno se jedro preko škotine često suviše pritegne. Rezultat takvog jedrenja letnim jedrom je, umjesto poriva, zagušenost i kočenje jedrima.
Stoga zapamtite da se genova u jedrenju sasvim oštro u vjetar dodatno priteže pojačanjem vjetra. Idealna mjera nategnutosti su križevi: genova ih ne smije dodirivati, već mora disati tik do njih. 

⇑ Na ilustraciji imamo primjer korištenja vlakana - pokazivača, pričvršćenih na obje strane letnih jedara, blizu. Englezi ih nazivaju Telltales - “pričam ti priču”, naši jedriličari “špijama”. Namjena im je da vam odaju smjer upada vjetra u letno jedro. Jedro je najbolje namješteno ili kormilar najbolje vozi ako “špije” stoje paralelno. Drugim riječima, ako vjetar u jednakom smjeru struji na obje strane jedra. Ako je jedro previše popušteno ili kormilar prihvaća previše u vjetar, privjetrinska “špija” pokazuje vrtloge te kruži i obratno.

Škotina genove s povoljnim vjetrom

Pri jedrenju bočnim vjetrom ili vjetrom u pola krme, kad na letnom jedru ugleda treperenje gornjeg dijela genove, mornar najčešće prvo nateže škotinu, ali tu griješi. U ovom slučaju naš bi savjet bio da prije natezanja pokušate pomaknuti hvatište unaprijed i tako zatvoriti zadnji porub koji se izvio nakon popuštanja škotine pri okretanju niz vjetar. Tako zatvaramo genovu, napuhujemo gornji dio, a donji dio letnog jedra ostaje dovoljno otvoren i ne vraća vjetar u jedro. Pri dužem jedrenju bočnim vjetrom, da bismo postigli prethodni učinak, hvatište genove možemo posebnim koloturnikom pomaknuti više po strani na bok broda. Nadamo se da ste ovom našom pomoći u namještanju jedara stekli uvid u to kako i kada
promjenom oblika jedara mijenjamo brzine. 

Osjećaj za promjene u gibanju jedrilice zbog ovakvih promjena oblika jedra, puno se lakše stječe na laganim jedrilicama. Najbolji trimeri i dolaze upravo s malih regatnih jedrilica na kojima ovakve promjene znače razliku između pobjede i neuspjeha na regati. 

Naravno, kod uvježbavanja trimanja jedara valja biti strpljiv, a uvijek je korisno razgovarati s iskusnijima da biste posložili kockice.

Nakon toga počinje umjetnost, to jest fino ugađanje postupaka s uvjetima na moru, s tipom broda i s načinom jedrenja, ovisno o tome jedrite li opušteno prema nekoj svojoj vali ili ste se nabrusili da pobijedite susjeda iz marine.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja