Pođimo napokon i na more, na pokazno jednodnevno jedrenje u kojem ćemo objasniti osnovne načine i smjerove kretanja u odnosu na smjer vjetra. Budući da smo vam u prošlom poglavlju predočili kako jedra djeluju na brod, brzo ćete shvatiti o čemu je riječ. Istina, nećete još naučiti jedriti jer je od shvaćanja do znanja dug put vježbanja, ali - isplovimo!

Prije nego li dignemo sidro, važno je znati da se jedra u odnosu na smjer vjetra namještaju u idealan položaj tako da ih popuštamo dok ne počnu prazniti na svom početku, a tada pritegnemo toliko da ne trepere. Kad to uvježbate, od običnih početnika postajete dobri trimeri jedara.
Još nešto! Znate li na moru odrediti odakle vjetar puše? Ako niste sigurni pogledajte zastavu ili pokazivače smjera koje bi svaka, a pogotovo školska jedrilica morala imati. A može i ovako: okrećite glavu u svim smjerovima pa kad vam zračna struja pod jednako hladi oba obraza vjerojatno gledate točno u smjeru vjetra.
Za provjeru ovog već kapetanskog trika, promotrite u kojem pravcu se kreće mreža sitnih valova što ih vjetar stvara na površini; za razliku od njih, veći valovi mogu biti i zaostatak prethodnog vjetra.

⇑ Na slici vidimo grupu jedrilica - krstaša u regati pri okretanju plutače “uz vjetar”. Nakon dolaska na plutaču u vjetar, jedrilice lagano okreću niz vjetar, u ovom slučaju ulijevo i nastavljaju plovidbu bočnim vjetrom. Vrlo brzo, ispred njih pojavit će se nova plutača za obilaženje, nakon koje se jedri niz vjetar pa vodeća jedrilica već priprema tangun za podizanje spinakera i promjenu za jedrenje niz vjetar. Jedrilice pred nama zapravo opisuju dobar dio “mogućeg kruga” jedrenja.

Opišimo krug

Sad nam je već mnogo lakše, a da sasvim pojednostavimo stvar, na našoj slici vjetar puše s vrha stranice. Još jednom napominjem da ćemo na ovom našem prvom zajedničkom jedrenju samo definirati sve moguće smjerove jedrenja, a u sljedećim jedrenjima ćemo opisati prednosti i zamke svakog od tih smjerova posebno. Počet ćemo od smjera prema gore, pa ćemo skretati udesno dok ne obiđemo cijeli krug.

⇑ Na slici imamo dvije jedrilice u regati oko plutača. Crvena je obišla oznaku i sad jedri sasvim oštro u vjetar na sljedeću oznaku. Bijela jedrilica, koristeći sva raspoloživa jedra uključujući i spinaker, jedri niz vjetar u protukursu da obiđe prethodno spomenutu plutaču, posao koji je crvena već odavno odradila. Jedrilice zapravo jedre u protukursu pa im i vjetar ulazi u jedra pod različitim kutom u odnosu na uvijek najvažniju uzdužnicu broda. Zbog toga su im i jedra potpuno suprotno postavljena: crvenoj gotovo potpuno zategnuta, a bijeloj gotovo potpuno popuštena za smjer jedrenja u “pola krme”.

Jedrenje sasvim oštro u vjetar - to je smjer kad kormilar jedri što je moguće bliže prema smjeru odakle vjetar puše, odnosno u orcu. Koliki će biti najmanji kut između smjera vjetra i uzdužnice broda koji nastoji jedriti što bliže, ovisi o mnogim faktorima i o tome bi se mogle napisati čitave knjige. Regatne jedrilice mogu postići i 35 stupnjeva, a kod drugih se kreće oko 45 stupnjeva. Naravno, kod ovakvog jedrenja gubi se nešto u brzini, ali o tome drugi put.

Jedrenje bočnim vjetrom - ako preko smjerova oštro u vjetar popuštajući jedra postepeno otpadamo pramcem od vjetra u desnu stranu, doći ćemo do smjera jedrenja bočnim vjetrom. U ovom trenutku vozimo brod tako da nam vjetar puše točno u bok, pod 90 stupnjeva u odnosu na smjer vjetra, a jedrilica vrlo brzo doseže optimalne brzine i nagib.
Zapamtite, jedra su za ovaj smjer jedrenja nategnuta malo više od pola, a ako smo na manjoj jedrilici moramo na škoti jedra imati mornara koji je na zapovijed kormilara uvijek spreman za otpuštanje jer, kao što i sami vidite, kad vjetar naglo ojača jedrilica se brže nagne i bježi pramcem u vjetar.

Jedrenje s vjetrom u pola krme - ako otpadnemo, kaže se i pojamo, još malo niz vjetar i zajedrimo pod kutem od 135 stupnjeva u odnosu na smjer vjetra, jedrit ćemo s vjetrom u pola krme, odnosno vjetar će puhati točno u mjesto gdje se spajaju oplata naše jedrilice i krmeno zrcalo. Ako u ovom smjeru želimo održati ili čak povećati brzinu, podižemo spinaker - ono veliko šareno jedro koje nije nigdje fiksno pričvršćeno za palubu.

Jedrenje s vjetrom u čistu krmu - okrenuvši još malo niz vjetar, odnosno točno u smjeru stvarnog vjetra, dojedrili smo pomoću spinakera ili makar floka u “leptiru”, do smjera sasvim niz vjetar ili u čistu krmu. Primjećujete, dosadno vam je, ništa se ne događa, a i brzina je nešto opala. Naravno, nije sve baš tako, no istina je da krećući se u njegovu smjeru vjetar gotovo i ne osjećamo, a jedrilicom, koja jedri bez ikakva nagiba, lagano upravljamo, osim što se koji put nekontrolirano zavalja na većem valu.

⇑ Ilustracija prikazuje prije spomenuti “mogući krug jedrenja”. Iskustvo koju svaki početnik osjeti i nauči tijekom prvog dana jedrenja je da jedrilica nema mogućnost jedrenja jedino u smjeru odakle puše vjetar. Kut najbliži smjeru vjetra je kod regatnih jedrilica blizu 30 stupnjeva, kod obiteljskih jedrilica taj kut je nešto veći. Uz utjecaj prividnog vjetra, koji povećava taj kut, dolazimo do neke prosječne vrijednosti od 40 do 45 stupnjeva minimalnog otklona od smjera vjetra u kojem možemo jedriti.

Osnovne manovre pod jedrima

Dvije su osnovne manovre u jedrenju: kruženje, odnosno zakretanje jedrilice krmom preko vjetra prebacivanjem jedra na suprotan bok i letanje, odnosno okretanje jedrilice pramcem preko vjetra i prebacivanje jedara na drugi bok ili uzde.

Kruženje - okrenemo li još malo niz vjetar ili, ako vam je lakše zapamtiti, pramcem na stranu buma, napravit ćemo kruženje. Ovo može biti opasna manovra, ali o zamkama i problemima kruženja više u sljedećem poglavlju. Za sada, zapamtite da glavu treba držati niže od putanje buma koji prelijeće s jedne na drugu stranu broda. Ako niste dovoljno iskusni, po jačem vjetru izbjegavajte ovu manovru i radije se opredijelite za manovru koju nazivamo letanje, potpuni okret broda oko njegove osi.
Nakon kruženja i lijevih uzda, vjetar nam prelazi na desni bok, a mi, da se jedriličarski izrazimo, nastavljamo jedrenje na desnim uzdama, primajući vjetar u jedra preko desnog boka. Nastavljajući okretanje broda u istom smjeru, sada već prihvaćajući (pramcem prema vjetru), natežući jedra ponovo prolazimo sve prije spomenute položaje, doduše na desnim uzdama, s jedrima na drugom boku jedrilice.

Letanje - umjesto kruženja odlučili smo se za letanje. Na smjeru sasvim oštro uz vjetar smirujemo brod, hvatamo brzinu i pripremamo posadu za manovru letanja. Ono, istina, nije opasno kao manevra kruženja, ali moramo ga izvesti dovoljno brzo da brod stojeći pramcem u vjetar ne izgubi brzinu, a opet dovoljno sporo da posada ima vremena prebaciti jedra na suprotan bok jedrilice.

Na kraju, zapamtite da su pri jedrenju sasvim oštro u vjetar jedra maksimalno pritegnuta, a posada pomaže kormilaru jedino u balansiranju jedrilice kako vlastitom težinom tako i eventualnim popuštanjem glavnog jedra. U svim ostalim smjerovima jedrimo povoljnim vjetrom ili, ako hoćete, ravno prema cilju, dok posada popuštanjem do laganog pražnjenja, a onda natezanjem jedara, pravilno i stalno namješta kut jedara u odnosu na smjer vjetra i kretanje broda. Ovim smo završili cijeli krug kretanja, ali moramo raspraviti još neke stvari koje smo u manovrama uočili.

Prihvaćanje zbog naginjanja

Zašto nas veće naginjanje gura pramcem prema vjetru?
Ako zbrojimo sve površine na jedrilici koje se nalaze iznad vodne linije, matematičkim putem dobit ćemo točku hvatišta nadvodnog dijela - NH. Ako istu takvu stvar, gledajući s boka, napravimo s podvodnim dijelom broda, dobit ćemo točku podvodnog hvatišta - PH.

⇑ Ilustracija pokazuje olimpijsku jolu, preteču prave i poznate olimpijske klase Finn, s geometrijski određenim težištem jedra i težištem podvodnog dijela jedrilice.

Kad se ta dva hvatišta nalaze na istoj vertikali, jedrilica jedri ravno, bez potrebe za korekcijom kormila. Vodite računa da na gornje hvatište djeluju sile jedara prouzročene strujanjem vjetra (vidi prethodni nastavak), dok na hvatište podvodnog dijela djeluje zapravo reakcija kobilice i trupa, to jest sila gotovo jednake snage i suprotnog smjera. Prilikom naginjanja jedrilice, točka hvatišta jedara pomiče se natrag i u zavjetrinu (bočno) zbog sada nagnute projekcije jedara te okreće jedrilicu oko točke hvatišta podvodnog dijela i to pramcem prema vjetru. Da bismo smanjili početni nagib jedrilice, a time i bježanje u vjetar, potrebno je trenutačno popustiti škotu glavnog jedra. Zapamtite da je idealan kut nagiba kod jedrilica s perajom od 5 do 10 stupnjeva, dok je kod jedrilica s olovnom kobilicom taj kut blizu 20 stupnjeva.

Iskusni kormilari jedrilicu drže pod ovim nagibom uz minimalni kut kormila od 4 do 5 stupnjeva. To je tzv. kormilo privjetrine. Na taj način preko kormila dobro osjećaju što se s jedrilicom događa, jer se ne mijenja izgled podvodnog dijela trupa, niti površina jedara, a ujedno postižu (sjetite se teorije simetrično - asimetričnog profila) dodatan uzgon na samom kormilu te još lakše kontroliraju eventualno naglo prihvaćanje. Da kao kupač gledate u pramac nagnute jedrilice, vidjeli biste da su joj lijeva i desna strana nejednako uronjene, što je dodatno skreće u vjetar.

⇑ Slika nam pokazuje jedrilicu, krstaša First 34.7, pod punim jedrima, bez posade na privjetrinskom boku, nagnutu više nego što je potrebno. Uslijed nagnuća, jedrilica bježi u vjetar pa je kormilar prinuđen vraćati je velikim otklonom kormila, kako jedrilica ne bi naglo prihvatila. Veliki kut otklona se vidi po debeloj srednjoj brazdi jedrilice - ispod krme, koja nastaje uslijed velikog otklona lista kormila ulijevo. Bez djelovanja kormilara, posada bi trebala malo isprazniti glavno jedro popuštanjem te prebaciti težinu u privjetrinski bok. Na takav način znatno bi olakšala posao kormilaru i ubrzala brod.

Maksimalne brzine jedrenja

Sigurno i brzo jedre oni kojima brod nije previše nagnut, iako se neiskusnima čini da su upravo “oštri zavoji” dokaz brzine. No kolikom brzinom zapravo možemo najbrže jedriti? Valja znati da su jedrilice većinom ili gotovo u potpunosti deplasmanski brodovi i da je njihova maksimalna brzina kao i kod svakog normalnog broda ograničena duljinom vodne linije. Svaka jedrilica, pa tako i naša, pri bočnom vjetru srednje jačine dostiže svoju maksimalnu brzinu. Pogledamo li jedrilicu s boka, vidjet ćemo da u vožnji radi uz trup nekoliko valova. Ako vidio samo dva vala - pramčani i krmeni - znači da je postigla svoju maksimalnu brzinu. Zapravo, ona u tom trenutku gura svojim trupom toliku količinu vode koja joj ne dozvoljava nikakvo daljnje povećanje brzine.

⇑ Na ilustraciji vidimo jedrilicu koja pod različitim kutevima vjetra iste snage, postiže različite brzine. Najveći učinak jedrilica postiže s vjetrom u bok, gdje se prividni i stvarni vjetar još uvijek zbrajaju, a valovi ne zaustavljaju brod. Veći učinak jedrilica postiže jedino u pola krme kad uz pomoć valova glisira po jakom stvarnom vjetru.

Prividni vjetar

Jeste li primijetili da su nam pokazivači u jedrenju pokazivali stalno vjetar nešto više s pramca nego što je njegov stvarni smjer zapravo bio? To se događa zbog djelovanja tzv. prividnog vjetra, pojma koji je za jedriličare jako važan.
Prividni vjetar nije ništa drugo do zrak koji zapravo miruje i kroz koji prolazimo dok se krećemo. Njegova relativna vrijednost (brzina i smjer) jednaka je brzini i smjeru našeg kretanja pa nam zapravo uvijek puše ravno s pramca. Tijekom jedrenja, prividni vjetar se, ovisno o smjeru jedrenja, pribraja ili oduzima od brzine stvarnog vjetra što nam daje vjetar koji u tom trenutku imamo u jedrima.
Time objašnjavamo promjenu smjera vjetra prema krmi prilikom naglog udara vjetra (refula). Obratno se događa kod naglog okretanje vjetra u pramac, na primjer kad spinakerom naglo uđemo u pojas slabijeg vjetra. Utjecaj prividnog vjetra kod brzih i laganih jedrilica pri slabom vjetru je jako velik. Primjer za ovo možete pronaći na regatama tzv. superlaganih open brodova kojima u jedrenju niz vjetar spinaker uvijek stoji namješten gotovo kao za jedrenje bočnim vjetrom.
Zahvaljujući tom utjecaju, jedrilice jako brzo pri slabijem vjetru dosižu maksimalnu brzinu u jedrenju sasvim oštro u vjetar, kao i pri srednjem vjetru bočnog smjera (pravi i prividni vjetar se još uvijek ne oduzimaju), dok kod jedrenja niz vjetar trebamo dosta brz stvaran vjetar da zbog utjecaja prividnog vjetra ne bismo gubili na brzini.

⇑ Ilustracija pokazuje: crvenu strelicu - stvarni, istiniti smjer vjetra, žutu - prividni vjetar i plavu - zbroj obaju vjetrova. Svi mehanički pokazivači vjetra na jedrilici koja se kreće pokazuju plavi smjer kao smjer vjetra u jedrima, odnosno kao zbroj žutog i crvenog smjera.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja