Ovdje ću spomenut samo nekoliko naših poznatih jedriličara koji se obično ne mogu staviti zajedno u istu rečenicu, ali povezuje ih miješanje značenja izraza uzda i škota.
Mladen Šutej o uzdi piše ovako: „Kad se susretnu dvije jedrilice, a jedra su im na različitim stranama broda, prednost ima ona kojoj je jedro lijevo od uzdužne osi gledano u smjeru pramca. Dakle, kad naš brod vozi na lijevim škotama ima prednost u odnosu na onaj s desnim škotama. Tu često nastaje zabuna jer osnovno je pravilo: Brod s desnim uzdama ima prednost u odnosu na onoga s lijevim uzdama. Ta rečenica, koja se i dandanas često susreće, po mojem mišljenu je sasvim besmislena jer otkad više nema križnih jedara, nema ni uzdi… a uzde su muzejski eksponat“ (Šutej 2007: 143).
Mogu shvatiti kapetane duge plovidbe koji gotovo nikada u životu nisu jedrili pa bježe od izraza uzda jer ne znaju što ona zapravo točno znači, ali neobično mi je čuti iskusnog jedriličara kad kaže da je ona „sasvim besmislena“. Što bi na to rekli Englezi i Talijani? Njima je sasvim smisleno da se i danas koriste izrazima tack i sheet odnosno izrazima mura i scotta. Zašto je to njima smisleno, a nama nije?
Damir Miloš, svojevremeno medijski vrlo eksponirani jedriličar, također griješi: „Razmotrimo primjer kada su jedra na desnoj strani. Kormilar sjedi na lijevoj strani, a desnom rukom drži kormilo. Sad zamislimo da mora sam držati konop kojim se popušta ili zateže glavno jedro. Drži ga u slobodnoj lijevoj ruci. Taj se konop zove škota (main sheet) ili uzde. Ako kormilar drži škotu u lijevoj ruci, jedrilica jedri pod lijevim uzdama. I obrnuto“ (Miloš 2001: 99).
U Građi za pomorsku terminologiju iz 1995. godine za natuknicu uzda pogrešno piše: „Uzda jedra, konop, koji drži jedro prema dolje i prema krmi ('škota')“. Time je pogrešno značenje uzde bilo „zacementirano i trasirano“ za buduće prepisivače iako su je pojedinci poslije znali dobro opisati, npr. u Priručniku za jedriličare iz 1968. godine uzdu su dobro pojasnili (Priručnik 1968: 62-63).
Danas je jedriličarima izraz uzda uobičajen i svakodnevan u govoru, iako je on samo apstraktni pojam jer tog konopa više nema na suvremenoj jedrilici. Danas zapravo vrlo malo ljudi zna koji je to konop bio na jedrenjaku. Inače, izraz uzda redovito se koristi kod pravila izbjegavanja sudara, npr.: „Jedrilica na lijevim uzdama oslobađa prolaz jedrilici na desnim uzdama“ (Martinović – Matijaš 1977: 79).
I regatna pravila govore o uzdama: „Uzde, desne ili lijeve. Jedrilica je na uzdama, desnim ili lijevim, koje odgovaraju njenoj strani privjetrine“ (Pravila 2017: 10). U poglavlju Pravo puta piše: „jedrilica ima pravo puta u odnosu na drugu jedrilicu kada se od druge jedrilice zahtijeva uklanjanje… Kada su jedrilice na suprotnim uzdama, jedrilica na lijevim uzdama mora se uklanjati jedrilici na desnim uzdama“ (Pravila 2017: 14).
Ali s uzdom su, nažalost, nedosljedni u Hrvatsko-engleskom rječniku pomorskog nazivlja iz 1991. godine. Pomorski žargon škota (zateg jedra) preveden je izrazom sheet, dok je zateg (jedra) preveden izrazom clew-line, a uzda je u tom rječniku isto što i škota pa je prevedena kao sheet. Međutim, u ostalim značenjima uzda je tack.
Nedosljedan je i terminološki rječnik Hrvatskoga pomorskog nazivlja iz 2015. godine. Uzda također nije jednoznačno određena pa je uzda u žargonu škota, a na engleskom je tack, dok se uzda glavnog jedra prevodi kao main sheet. Dakle, čitatelj nije siguran kako prevesti izraz uzda na engleski tj. je li uzda tack ili sheet, ili oboje.
Iako jako dobro znaju, bez greške, što je što na brodu, s uzdom ipak griješe i dvojica prije spomenutih vrsnih splitskih jedriličara Emil Tomašević i Sani Delić.51 I oni miješaju uzdu i škotu samo zato što se pozivaju na izvore koji su pogriješili prije njih, još od Građe za pomorsku terminologiju iz 1955. godine pa na ovamo.
U popisu mornarske terminologije Tomašević piše da je hrvatski izraz uzda u žargonu škota, a engleski sheet (Tomašević 2007: 196). Slično piše i Delić u svojoj knjizi: uzda je škota (Delić 2008: 146).
Međutim, kod prava prvenstva Tomašević piše: „Jedrilica na lijevim uzdama… mora izbjegavati jedrilicu na desnim uzdama“ (Tomašević 2007: 146), ali nigdje ne piše kako se to kaže u žargonu ili na engleskom. I gavuni u moru znaju da ova uzda na engleskom nije sheet, već je tack.
51 Kad smo kod njih dvojice, spomenut ću još jednu njihovu malu pogrešku, ali samo kao zanimljivost. Tako oni pišu da su se latinskim jedrom koristili stari Rimljani (vidi: Tomašević 2007: 37; Delić 2008: 9), ali to nije točno jer ga oni nisu poznavali. Naime, taj se tip jedara na Mediteranu pojavio negdje krajem devetog stoljeća, a tada Rimljana više nije bilo. Dakle, latinsko jedro nema nikakve veze s Latinima tj. s Rimljanima. Zašto se to trokutasto jedro danas naziva latinsko pojasnio je Petar Skok. Na talijanskom se kaže vella alla trina, tj. jedro na tri (ugla), ali talijanski je „jezični osjećaj krivo shvatio ovaj naziv, jer se mislilo da stoji u vezi sa latrina 'zahod'. Da se izbjegne ovakvom nezgodnom tumačenju naziva za jedro, bio je ispušten suglasnik r“ (Skok 1933: 142).
iz knjige "Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju"
Dr. sc. Željko Stepanić
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije regate.com.hr