Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća utihnule su polemike oko našeg novog nazivlja. Nastavnici iz bakarske pomorske škole postigli su svoj cilj: hrvatskom je nazivlju nakon završetka rata napokon otvoren prostor za službenu uporabu, a ono malo glasnih protivnika nije imalo nikakve šanse jer se kraljevska vlast odlučila za novo nazivlje.
Uvođenjem diktature 1929. godine polemike su sasvim zamrle, ali jezična se praksa u trgovačkoj mornarici nije ništa promijenila. Primjerice, te iste godine, bilo je to sedam godina nakon izlaska njegova pomorskog rječnika, Crnić je predlagao da se uvedu čak i administrativne kazne protiv kapetana i časnika koji se služe talijanizmima ili dopuštaju da se mornari njima služe. Jasno da nije bilo ništa od toga. Upravo obrnuto, u mornara se javljao još jači otpor prema tom njima nepoznatom nazivlju.
Ratna mornarica bila je ipak nešto drugo. Doduše, trebalo je pričekati još nekoliko godina nakon završetka Prvoga svjetskog rata jer se u mornarici, po pitanju pomorskog nazivlja, nije ništa događalo. Naime, ratna mornarica praktično nije imala brodove prvih nekoliko godina jer su Italija i saveznici odmah po završetku rata razdijelili brodovlje među sobom kao ratnu odštetu ili ratni plijen. A što će ti nazivlje ako nemaš brodove.
Nakon što se Država SHS, nakon jedva mjesec dana od formiranja, ujedinila se s Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu SHS početkom prosinca 1918. godine zapovjedništvo ratne mornarice seli se iz Zagreba u Beograd u okrilje novoosnovanog Ministarstva vojske i mornarice. Stanovit dio bivših austrougarskih mornaričkih časnika odmah je prešao u novu ratnu mornaricu, ali tadašnji vrh oružanih snaga Kraljevine SHS, u kojoj su bili mahom Srbi, nije uopće imao razumijevanja za mornaricu.
Mornarica je isprva posjedovala samo nekoliko zastarjelih i rashodovanih austrougarskih brodova, a novi su se vrlo sporo nabavljali. Prvi značajniji brod, bivšu njemačku krstaricu, jugoslavenska mornarica nabavila je tek 1926. godine, osam godina nakon završetka Prvog svjetskog rata. Sljedeće godine su u Britaniji naručena i nabavljena dva torpedna čamca kao i prve dvije podmornice.
Trebalo je osigurati i školovanje vojno-mornaričkoga kadra za buduće brodove. Prvi koraci učinjeni su tek pet godina nakon završetka rata, krajem 1923. godine, kad su oformljene Pomorska vojna akademija u Dubrovniku te škola za dočasnike u Šibeniku. Iako je ratna mornarica od polovine dvadesetih godina polako počela dobivati časnike iz svoje akademije, i dalje se zadržao velik broj časnika iz austrougarske mornarice, poglavito onih s najvišim činovima, i to sve do početka rata 1941. godine (usp. Pribilović 1980: 523).32
Uz uobičajeno i tradicionalno rivalstvo između pojedinih rodova vojske, napetosti na relaciji kopnena vojska – mornarica imale su još i vidljivi nacionalistički naboj. I ne samo to: srpskim su časnicima iz kopnene vojske mornarički časnici, mahom Hrvati, bili dojučerašnji ratni neprijatelji (usp. Pribilović 1980: 235).
Službena pomorska terminologija u kraljevskoj mornarici predstavljala je veliki problem. časnički kadar, koji je došao iz austrougarske mornarice, odlično se služio njemačkim jezikom koji je bio zapovjednim te talijanskim jezikom, a novo hrvatsko pomorsko nazivlje i njima je bilo nepoznato. Zato se i ratna mornarica uključila u rad bakarske „ankete“ 1921. godine pa je napravljen njemački stupac za pomorski rječnik tako da bi hrvatski časnici pomoću njemačkih izraza mogli razumjeti novo hrvatsko nazivlje.
Pomorska terminologija Ratne mornarice objavljena je tek 1931. godine u Zemunu, gdje je bilo njeno sjedište. Terminologija je imala dva dijela, prvi srpskohrvatsko-njemački, a drugi njemačko-srpskohrvatski rječnik, pripremili su je u Pomorskoj vojnoj akademiji u Dubrovniku, gdje su visoki časnici opet bili mahom Hrvati.
Za osnovicu im je poslužilo nazivlje iz bakarske pomorske škole iz vremena austrougarske monarhije jer drugog slavenskog nazivlja nije bilo, a tu terminologiju odobrio je tadašnji zapovjednik ratne mornarice admiral koji je prije toga bio visoki časnik u neprijateljskoj austrougarskoj ratnoj mornarici.
Prvi put se dogodilo da u pomorskom rječniku nema talijanskog stupca, što je do tada bilo nezamislivo s obzirom na višestoljetnu dominaciju talijanskog jezika u našem pomorstvu.
Valja jedino zabilježiti da su tada još uvijek jasno znali razliku između dva važna jedriličarska izraza: škote i uzde.33
Novo razdoblje naše pomorske leksikografije započinje nabavkom školskog jedrenjaka Jadran 1933. godine. Odmah se prionulo izradi odgovarajućeg priručnika koji su pripremili hrvatski časnici u Pomorskoj vojnoj akademiji u Dubrovniku. Priručnik, preciznije, vojno pomorske skripte, završene su već sljedeće godine, a bile su pisane krasopisom i to na ekavici te umnožene (slika 8).
S druge strane, naše civilne pomorske škole još uvijek nisu imale udžbenike i priručnike na hrvatskome jeziku pa nije nikakvo čudo što su budući časnici trgovačke mornarice teško usvajali novu terminologiju. Štoviše, tim novim nazivljem mučili su se i sami nastavnici jer se njime u praksi većina nikada prije nije koristila. Jednom riječju, nikome nije bilo lako, ni nastavnicima ni učenicima.
Na kraju, valja još spomenuti prva pravila za sportsko jedrenje koja su prevedena s engleskog na hrvatski jezik, a tiskana su u Splitu 1936. godine (slika 9). Objavio ih je poručnik korvete,34 P. Salher sa svojim suradnicima, jamačno odreda hrvatskim pomorskim časnicima.
Slika 9. Prva regatna pravila na hrvatskome jeziku iz 1936. godine
32 Neposredno pred početak rata 1941. godine u aktivnoj službi bilo je još 53 bivših časnika austrougarske mornarice: 3 kontraadmirala, 39 kapetana bojnog broda, 10 kapetana fregate i jedan kapetan korvete. Iako većina čitatelja ne poznaje mornaričke činove, svima je odmah jasno da je kontraadmiral jedan od najviših činova u ratnoj mornarici, a što odgovara činu general bojnika u kopnenoj vojsci, dok činovima kapetana bojnog broda, fregate i korvete odgovaraju činovi brigadira, pukovnika i bojnika u kopnenoj vojsci. Riječ je o visokim časničkim činovima, a svi su, uz pokojeg Slovenca, odreda bili Hrvati.
33 Danas se više ne prepoznaje ta razlika. Primjerice, u suvremenom terminološkom rječniku Hrvatsko pomorsko nazivlje iz 2015. godine uzda i škota su sinonimi. Zbrka je napravljena pri navođenju engleskih ekvivalenata: tako je uzda je istovremeno i tack (vidi natuknicu uzda), ali i sheet (vidi natuknicu uzda glavnog jedra). Dakle, ako je škota isto što i uzda, onda sheet mora biti isto što i tack. Za Engleze je to nezamislivo.
34 Poručnik korvete najniži je mornarički časnički čin, a odgovara činu poručnika u kopnenoj vojsci.
iz knjige "Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju"
Dr. sc. Željko Stepanić
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije regate.com.hr