Svaki kantun na sjevernim obalama Mediterana služi se svojom inačicom ribarskog govora pa nikome nikada nije palo na pamet da ga nazove lingua halieuticom, a kamoli lingua francom.27
Danas smo svjedoci pojave suvremene lingua france, a to je engleski jezik. Božanić je dobro primijetio da „nova stvarnost svjetske pomorske komunikacije postaje engleski jezik koji je već zakoračio i u naše lučice, marine i mandrače. Nismo ni stigli zamijeniti naše noštromizme novostvorenim kroatizmima, a već je započeo nepovratan proces anglizacije hrvatske pomorske terminologije. S našega mora nestali su kapetani, njime plove skiperi“ (Božanić i dr. 2011: 49).
Kapetani nisu nestali. Oni i dalje plove, a skiperi su im se samo pridružili, a ne zamijenili. Naime, to su dva različita zanimanja.
Proces anglizacije je nepovratan i nezaustavljiv na svim područjima, ne samo u pomorstvu, ali jednako tako nepovratan je i nezaustavljiv proces standardizacije hrvatske pomorske terminologije novostvorenim kroatizmima koji traje već više od stotinjak godina iako potonji proces ne teče nimalo lagano. Tako engleski izrazi keel i bow ne mogu istisnuti one koji se već dugo koriste u našoj standardnoj pomorskoj literaturi poput kobilice i pramca, a jednako tako neće istisnuti ni one koji žive u govoru poput kolombe i prove.
Zgodan primjer prodiranja engleskog pomorskog nazivlja može se vidjeti gotovo u svakoj našoj vali u kojoj se nađe konoba za turiste (čitaj: restoran). Ponad svake takve konobe kočoperi se ogroman natpis tako da ga nautičar ne može nikako falit s otvorena mora: „free mooring“. Možete li zamisliti da bi netko umjesto „free mooring“ napisao hrvatski: „besplatan vez“?
Zanimljivo je primijetiti da tradicionalisti, pa tako i Božanić, ne pružaju vidljiv otpor prodoru, ne anglizama, već izvornih engleskih izraza (npr. mooring) koji, kad se vremenom udomaće, postaju anglizmi (muring).
Eto, hrvatski ne može, ali engleski može. Zaskočio nas je engleski jezik. Ne bih se nimalo začudio da netko uskoro otkrije kako naši ribari govore - ne lingua halieuticu, već lingua engleuticu - jer pojavila se, eto, „nova stvarnost koja je već zakoračila i u naše lučice i mandrače.“
Inače, engleski izraz mooring ima više značenja, a jedno od njih je i konop kojim se privezuje brod pa se u nas uglavnom nađu ove prevedenice: privezni konop, sidreni blok, korpomorto, sidreno uže u marini, muring, a ja pridodajem neuobičajen, ali zanimljiv izraz dnovez koji možete naći u mojoj prvoj knjizi (vidi: Stepanić 2004: 436).
Na kraju, valja spomenuti vrlo dobru knjigu Tradicijske barke Jadrana (slika 15) samozatajnog istraživača naše pomorske baštine i vrsnog brodomaketara Luciana Kebera koji je kroz makete brodova sačuvao mali dio naše tradicijske brodogradnje. On je nakon opisa svake tradicijske barke našeg Jadrana pridodao sliku ili crtež s popisom dijalektalnih izraza, a na kraju knjige i mali četverojezični rječnik sa standardnim hrvatskim izrazima. Šteta što nije dodao i peti stupac s dijalektalnim izrazima.
Luciano Keber nekadašnji je đak bakarske nautike. Suvereno vlada i dijalektalnim i standardnim izrazima pa nema nikakvih problema ni s jednim ni s drugim nazivljem. Tako u uvodu svoje knjige on piše da je „gradnja plovila počela s kobilicom, dvjema statvama i oplatom među njima“ (Keber 2011: 5), a poslije, kod opisa brodica, navodi odgovarajuće dijalektalne nazive: kolumba, ašta i madieri.
27 Inače, sintagma lingua franca nije se uvriježila u hrvatskome jeziku. Primjerice, umjesto lingua franca imperativ moglo bi se, dopustite mi pjesničku slobodu, reći lingvafrankin imperativ. Mišljenja naših lingvista podijeljena su glede sklanjanja te sintagme, a rješenje tog problema ne nude ni naši pravopisi (Stepanić 2011b i 2016).Međutim, kako tu tuđicu, vidjeli smo, pojedinci doživljavaju kao svojevrsni zaštitni znak lokalnog dalmatinskog idioma, kao da je dio naše višestoljetne tradicije, ali još više zbog činjenice što se ona danas rabi u drugom značenju, odlučio sam se na njenu sklonidbu. Kako se kod dvočlanih stranih zemljopisnih i zaštićenih imena uglavnom sklanja samo zadnji član poput Santa Monice ili Orient Expressa, odlučio sam se za lingua franca > lingua france > lingua franci... (čitaj franka, franke, franki). Naši autori, da izbjegnu ovaj problem, obično je ne sklanjanju, već je ostave u nominativu. Ako se ipak odluče sklanjati je, tada je u genitivu jednom pišu kao linguae francae, drugi put kao lingue franche, a vrlo rijetko i lingve franke. Kao zanimljivost navodim da sam na engleskome jeziku pronašao čak pet različitih množina lingua france: lingua francas, linguas franca, lingue franche, linguae francae i lingue franchi.
iz knjige "Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju"
Dr. sc. Željko Stepanić
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije regate.com.hr