Stari pomorski narodi, poput Engleza i Talijana, počeli su bilježiti svoje pomorske izraze već u sedamnaestom stoljeću, a dijelom njih koristili su najmanje jedno stoljeće, ako ne i ranije.
Hrvati su počeli stvarati svoje pomorske izraze, ali ne i koristiti se njima – uz iznimku školskog broda bakarske nautike – tek u drugoj polovini, štoviše, bliže kraju devetnaestog stoljeća, i to u vrlo nepovoljnom političkom okruženju u doba Austro-Ugarske Monarhije.
Tek slomom Austro-Ugarske i završetkom Prvog svjetskog rata stvoreni su uvjeti za službeno uvođenje hrvatskoga jezika u pomorstvo. No, tada nepremostivi problem bio je taj što naši mornari uopće nisu poznavali to novo nazivlje tako da se još nekoliko godina paralelno koristilo, bilo to vlastima drago ili ne i talijansko nazivlje, barem u govoru.
Prvi hrvatski rječnik za uporabu u svim našim nautičkim školama, na našim brodovima te u ratnoj mornarici, objavljen je tek 1922. godine, punih šest godina nakon Prvog svjetskog rata.
Do tada je u praksi bilo „drž' ne daj“, ali hrvatsko se nazivlje i nakon tog razdoblja mukotrpno probijalo do ušiju naših mornara. Mukotrpno probijanje nastavilo se i nakon Drugog svjetsko rata, s tim da je ovaj put ipak bilo nešto lakše jer su nove generacije mornara već znale za pramac i kobilicu, a ne samo za provu i kolombu.
Vremensku razliku u stvaranju pomorskog nazivlja od nekoliko stoljeća između Talijana i Hrvata nemoguće je bilo bezbolno nadoknaditi, ali nastavili smo stvarati svoje nazivlje, kao što smo ga stvarali i na drugim poljima. Tako danas već imamo desetak pomorskih rječnika, iako dio mornara čak ni ne zna za većinu njih, a pišu se i novi rječnici.
Ovo nedorečeno stanje u našem pomorskom nazivlju bilo je plodno tlo za stvaranje morskih mitova i legendi. Mitove su stvarali sveučilišni profesori – lingvisti, a ne pomorci – sa svrhom guranja vlastitih, ali znanstveno neutemeljenih tvrdnji. Međutim, ti mitovi još su više zakomplicirali ionako komplicirano stanje oko našeg pomorskog nazivlja. Zato sam u ovom radu te mitove nenadjedrivo ogolio – da se lakše diše!
Uostalom, Hrvati usustavljuju svoje pomorsko nazivlje bez mletačkog i bez folklornog ribarskog nazivlja već više od jednog stoljeća. Nastavit će tim putem i dalje, sada uz gombanje s engleskim nazivljem, jer mletački i folklorni izrazi nisu dorasli izazovima novog doba, iako ima pojedinaca koji neumorno pokušavaju ugurati folklorno ribarsko u pomorsko nazivlje.
Morski psi laju, a brodovi prolaze. To kaže Morski tigar.
Slika 15. Knjiga Tradicijske barke Jadrana Luciana Kebera iz 2011. godine s dijalektalnim, ali i standardnim izrazima
iz knjige "Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju"
Dr. sc. Željko Stepanić
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije regate.com.hr