Yacht Club Croatia uspješno je nastavio s postavljanjem temelja novoj tradiciji Istre i Kvarnera organiziranjem drugog izdanja regate od Ičića do Suska i natrag za dvojce i posade. Nažalost ove godine nije odjedrena kompletna ruta, ali i na skraćenom izdanju svi sudionici imali su ispred sebe vrlo naporno i zahtjevno jedrenje!

Prilikom prijavljivanja regate za ovogodišnji kalendar HJS-a, rezervirani su petak, subota i nedjelja 20 - 22.11. međutim, zbog vremenske prognoze cijeli tjedan ranije se moglo očekivati da će doći do nekih promjena u službenom programu, jer su svi meteo modeli najavljivali jaku buru na skoro cijeloj ruti između Ičića i Suska.

Inače, start je trebao biti dan u petak ujutro u 10:00, ali unatoč želji organizatora da organizira jednu zahtjevnu jesensku, pomalo avanturističku, regatu taj termin definitivno nije dolazio u obzir!

Po najavama zainteresiranih jedriličara iz Istre i Kvarnera, na startu se moglo očekivati preko 25 posada, kako u dvočlanom formatu, tako i u punom sastavu. Najavilo se i pet posada iz Slovenije, pa bi se nakon lanjskog nastupa jedne Ruske posade nastavio međunarodni karakter regate. Ali s jedne strane zaključana Dežela i olujna bura na putu posada sa zapadne strane Istre srezali su startnu listu na 19 imena većinski iz Riječkog zaljeva. Iz najdaljeg su stigli samo momci s Dolce far niente, članovi JK Horizont iz Poreča i mix dvojac Kostelić - Kliba kao predstavnici JK Uljanik iz Pule.

Prvi potez Organizacijskog odbora po pitanju odgode starta povučen je par dana pred start kad su svi sudionici obaviješteni da se start pomiče na subotu ujutro u 10:00.

Ova dvadesetičetiri satna odgoda po tada aktualnim prognozama još uvijek je omogućavala da se odjedri kompletna ruta, jer su po jakoj buri jedrilice trebale stići do Suska, a već u očekivano vrijeme njegovog obilaska bura bi bila u padu i povratak bi išao mnogo ugodnije, a definitivno brzo s obzirom da bi se većina rute mogla odjedriti na jednim uzdama, čak i u laškoj orci.

Sastanak kormilara odvio se u subotu ujutro u ACI marini Ičići, bazi YC Croatia u 9:00.

Svima, ili bar većini, bilo je jasno da je stanje već ispred same marine bilo više nego zahtjevno za jedrenje i s obzirom da je DHMZ izdao crveno upozorenje za Kvarner, isplovljavanje nije dolazilo u obzir. Također, organizatori su raspolagali s informacijama da je na otvorenom moru između Istre i Cresa, kao i na Susku, izmjereno pa i preko 50 čvorova bure.

Odluka je samim tim bila vrlo jednostavna, odnosno odgoda starta u trajanju od deset sati. Idući sastanak kormilara zakazan je za 19:00, a mogući start najavljen je za 20:00.

Tijekom dana bura je i dalje vrlo jako puhala i ispred Opatije, ali kako je sunce počelo zalaziti tako je sve više slabila i bar na milju od kopna pala na desetak čvorova.

S obzirom da je vremenski interval koji je bio ispred jedriličara bio značajno skraćen u odnosu na prvotni, odgoda starta od dan i pol povlačila je za sobom i skraćenje rute. Regatni odbor obavijestio je nazočne kormilare da se neće ići do Suska, već da će točka obaveznog obilaska biti lanterna Zaglav na sredini zapadne obale Cresa. Ugrubo, ruta je skraćena na pola. Na raspolaganju je bilo još nekoliko točaka na izvornoj ruti koje su mogle biti iskorištene umjesto Zaglava, ali prognoze su najavljivale drastičan pad bure u nedjelju ujutro. Takav rasplet doveo bi u pitanje povratak većine sudionika, pa je izabrana spomenuta opcija.

Do ovog izdanja regate Susak noćni start u ovom akvatoriju nije baš prakticiran. Iznimka je jedino nekoliko Galijola koje su se jedrile u kasno ljetnom terminu, što je ipak mnogo ugodnije doba za jedrenje, pa je samim tim i noćni start bar psihički manje zahtjevan a i tada su skoro sve posade bile u punom sastavu. Na ovom Susku od 19 prijavljenih posada 11 su bile u doublehanded kategoriji, a 8 u punom sastavu. Noćni start, prateću hladnoću i ostale eventualnosti tri posade su prepoznale kao elemente s kojima bi mogle imati poprilično problema i službeno su se povukle iz regate, a s druge strane već u petak poslijepodne posada Molo Longa javila je organizatorima da odustaju od sudjelovanja. Tako da je na start  pristupilo 15 posada.

Uglavnom, među njima nije bilo dvočlanih posada, svi koji su stigli u Opatiju odlučili su jedriti, a posade u punom sastavu su predstavljali samo Finally i Žut.

Predstartna procedura odbrojavala se na istom mjestu kao i godinu ranije... Regatni odbor na valobranu marine u Ičićima, pored "tri antene", i bova označena bljeskalicom na oko 200-300 metara okomito na obalu.

S obzirom da bura ovdje puše skoro okomito na obalu start je bio u laško i odvijao se po maksimano desetak čvorova, ali po vrlo uzburkanom moru kratkog, oštrog vala. Vrlo nezgodni uvjeti kad je u jedrima malo vjetra, a s obzirom da se uvijek nakon starta svi nastoje izvući što više od obale Istre u zonu jačih zračnih strujanja, trebali su su se koristiti drifteri i genakeri kojima nisu bili svi opremljeni. Uglavnom su se koristile genove i jedinice, a nekolicina s odgovarajućim laganim jedrima u zonu za koju su očekivali da će biti vjetrovitija stigli su malo ranije. Međutim, tamo ih nije dočekalo pretjerano mnogo vjetra i sa stvarno malenim brzinama skreću na pravi kurs i nastavljaju na jug.

Jedine dvije jedrilice koje su izabrale značajno drugačiju taktiku bili su Damaco i Bokeljka. Oni su prvih pola milje jedrili bliže kopnu i tek onda su se priključili na "autoput". Kao što se može vidjeti na početnom dijelu playbacka Bokeljka je bila bar za 20% brža od najbržih u ostatku flote i na momente hvatala i preko 7 čvorova. Slično je bilo i s Damacom, ali zbog tehničkih problema nedostaje prvih pola sata njegove snimke.

Nakon prebacivanja vani flota sustiže Bokeljku, ali Damaco zadržava vodstvo koje u nastavku regate nije niti jednom ispustio.

U ovom dijelu regate možda je najveće iznenađenje JOD 35 - Skradin. On se probio na drugo mjesto i predvodio je potjeru u kojoj su još sudjelovali maleni Mini 650 - Libera i Elan 340 - Dolce far niente.

Dalje je regata bila praktički natjecanje u brzini, jer nije bilo nekih posebnih taktičkih poteza s kojima su se neki izdvajali od drugih. U ovoj etapi najviše su se isticali Melges 24 - Blue Label i Bavaria 38 Match - Fly 5. Oni su iskoristili posjedovanje genakera i s vanjske strane pokušavali su hvatati priključak s vodećima. Uglavnom, nekako u visini Mošćeničke drage bura ponovno jača i sad cijela flota ima vrlo visok prosjek brzina.

Više o situaciji na moru ispričao je član kasnije pobjedničkog dvojca, Hrvoje Petrović, koji je jedrio zajedno s Niki Keser na Swanu 45 - Damaco:

S obzirom da smo kasnili na start i brod je velik, pa kad smo u dvoje sve ide relativno sporo, nismo stigli ništa pametno dignuti. Istina, dignuli smo puno jedro i veliki flok za mezzonave, ali nismo stigli pripremiti genaker.
Kasnije smo ga uspjeli spremiti, ali mislim da je na sreću bura počela probivati kad je sve bilo spremno, tako da nismo ništa veliko dignuli.
Na startu su ispred nas bili Bokeljka i Libera. Mislim da je Bokeljka imala genaker, a Libera drifter. S tim su počeli voziti na razne strane, jer vjerojatno to sve nisu uspjeli spustiti na vrijeme, a mi smo sve to prošli na flok. Jer relativno brzo je s 5-6 čvorova na startu dignulo na 15 čvorova iz smjera Krka!
Znači bio je čisti bok, a dok smo se izvlačili vani imali smo orcu prema Cresu.
Kako smo išli prema Velim vratima to je sve više jačalo. Mi smo i dalje imali puno jedro i jib top. I kad smo stigli u Vrata na instrumentima smo čitali 32-33 čvora. Tu nam je vjetar već bio u pola krme i krma i tu zonu smo proletjeli s tim punim jedrima.
Sve je prošlo bez stresa i ja sam čak uspio malo odmoriti, odraditi neki polu san. Niki je vozila.
I onda je iza Cresa krenuo zanimljivi dio, dio patnje.
Kad smo prošli puntu Porozine sve je stalo. Bonaca... oko 6 čvorova iz svih smjerova malo krma, malo orca... Srećom, nismo išli puno pod Cres. Bili smo oko milju - milju i pol van, kad vidim tracking znat ću točno... i relativno brzo smo to prošli.
Nakon toga ponovno smo imali vjetar u bok prema Zaglavu... refuli od 30 čvorova, pa pad na 5... pa ponovno 30 čvorova... Nekoliko puta smo mijenjali na jedru prvi krat, pa prvi, pa ponovno drugi, pa puno jedro... i sve s istim flokom. Cijelo vrijeme bok, krma i max laška orca. Uglavnom bočni kutevi.
I onda na 3-4 milje pred Zaglavom, kad smo se spremali priječi na trojku za natrag, dignulo je na 35 čvorova. To je dio koji ćese na trackeru vrlo jasno vidjeti :)
Tih 35 čvorova je bilo zadnje što sam u tim trenucima vidio na instrumentu jer sam otišao na provu čupati flok prema dolje. Kako smo mi to "mudro" zaključili da ćemo spuštati u krmu, šteke koje imamo u floku su se omotola oko štraja. Bila je prava mala karamela.
Niki je na timunu uspjela to odvrtiti, a ja sam uspio spustiti flok. Međutim, umjesto da je to sve trajalo 3 minute, trajalo je 23...
Kad smo to spustili zavozili smo na Zaglav i tamo smo imali između 25 i 30 čvorova, ništa previše strašno. Jedro nam je tada bilo na prvom kratu i dignuli smo trojku.
Na Zaglavu smo imali jednu viru koja je bila posljednja do Ičića. Desne uzde sve do gore... na desni bok smo nakrcali sve flokove i spinakere koje smo imali... sve na palubu.
Mislim da oko 15 minuta iza Zaglava ponovno dižemo jedro na puno i do kraja više ništa nismo mijenjali do kraja.
U Vratima smo imali 15-20 čvorova, ful orca i na izlasku iz vrata do 35 čvorova laške orce.
Brod je išao kao metak, najljepši dio regate što se mene tiče!
Tu je već i iskopalo val, pa je bilo i malo mokro. A na provi smo izgubili dvije naglavne lampe.
Taktika za kraj nam je bila da se držimo čim više vani, da ne odemo pod Istru gdje je uvijek po buri dosta lošije... ako nema tramuntane uvijek treba ići van prema Kvarneru.
Negdje u visini Ike dobili smo prvi znak da idemo u bonacu, pa smo se s dvije-tri vire izvukli još više vani i tako smo skoro prošli Ičiće i u krmu se spustili prema cilju.
U Ičićima je sve zabonacalo i zadnjih milju smo morali jedriti orcu da bi ušli u cilj.
Rezime je da nije bilo panike, osim te jedne izmjene floka, kod nas to stvarno nije izgledalo strašno. Mislim da je primarni razlog to što je brod spreman!
Ja znam brod napamet. Imam hrpu milja i sati u brodu, Niki također. Jedrili smo puno regata zajedno ove sezone i mislim da nam je to bio najveći plus, što smo znali brod. Točno sam znao koje jedro i kada, kako brod podnosi pojedini setup, kako mogu voziti i ponavljam da je brod spreman za offshore.
Ja i Bero (Berislav Vranić, vlasnik Damaca, op.a.) spremamo se za Sv.Nikolu za dvojce, jer Niki radi, ne može dobiti slobodno... a inače nas dvoje planiramo jedriti dalje, a čak razmišljamo i o mixed offshore kombinaciji da i nas dvoje pokušamo s kvalifikacijama za olimpijadu.
Što se tiče treniranja, Swana imamo uvijek na raspolaganju, također možemo jedriti na X-Treme 37 od Nikijine obitelji, možemo posuditi i Mini 650 od prijatelja Darija... sad samo čekamo službene informacije koje u stvari sviju i zanimaju da mogu krenuti s ozbiljnim planovima za kvalifikacije.

Hrvoje Petrović, Damaco - Swan 45

Krenuvši od Damaca, pa dalje, u pitanju su bile jedrilice za koje se po potrebi dio posade može skloniti u kabinu, ako je sve u redu čak malo i odspavati, a i u većini ako uvjeti na moru dopuštaju normalno i opušteno pripremiti neki topli napitak ili topli obrok.

Sušta suprotnost tome bila je jedrilica Blue Label, Melges 24 na kojem je jedrio dvojac YC Croatia, Jelača i Smojver.

Tijekom regate čak 5 jedrilica se povukla iz regate zbog uvjeta na moru. Neki su morali odustati ranije, neki u blizini Zaglava, a dvojac s Blue Labela taj potez je morao povući prilikom pokušaja okreta ove lanterne.

Kako je u prvoj polovici regate jedrenje bilo uglavnom u bok i niz vjetar oni su se dobro snalazili, a i stvarno brzo prešli tih 22-23 NM. Ali upadaju u probleme pred obilazak... detaljnije o tome, kao i o organizacijskim izazovima ispričao nam je Petar Smojver:

Mogu reći da smo kao organizatori iz ove regate stvarno puno naučili i izvukli puno iskustva, pogotovo da slušamo sami sebe i da ne upadamo pod tuđi utjecaj. A tako smo i postupili pogotovo po pitanju odgode starta.
Za iduću godinu planiramo da jedan ozbiljni gumenjak budu uz flotu cijelo vrijeme. Da bude pri ruci ako nekom bude trebalo... bez obzira što se to ne radi na drugim regatama... ali ja bi to zbog svog mira. Mislim, bez obzira što smo mi ovog puta spašavali sebe i tražili zaklon, meni je cijelo vrijeme puno više u glavi bilo pitanje kako druge posade to rješavaju i da im se nešto ne desi.
Imali smo mi dogovoreno i spremnu pripravnost Sea Helap, ali oni su u Lošinju i treba im sat vremena do tamo gdje smo mi bili... nezgodno je... stvarno treba netko s tom ulogom biti bliže!
A što se tiče nas na Melgesu, jasno je da to nije jedrilica za ovakvo vrijeme. Međutim, po svim prognozama bura je bila u padanju do dvadeset čvorova i to se može. Pripremili smo i olujna jedra baš za njega i moglo se s tim jedriti do 30 čvorova, a to smo i isprobali za vrijeme regate. NAs dvojica smo bez problema upravljali brodom, išli smo 14 čvorova... s kratom i flokom jedrili krmu... glisirali smo noću po velikom valu i to je bilo kako treba.
A kasnije kad smo upali u nekakvu bonacu od Porozine, pa tamo negdje do Velog Boka. Bila je bonaca, pa val iz Valuna, pa val po krmi od Porozine, vjetar čas čista orca, pa čas čista krma... to je bilo nekih sat i pol borbe i kad smo to prošli nekih 3 milje pred Zaglavom je zapuhalo.
Očekivali smo da će refuli odmah biti jaki i odmah smo ih dočekali s kratom. Tako smo normalno mogli jedriti do Zaglava i onda je tamo još pojačalo i tu smo počeli imati prve probleme jer nas je štraorcalo i nismo mogli zapojati.
Tada smo spustili glavno i dignuli olujno glavno i uspjeli proći Zaglav i ići prema Cresu. Tu je ponovno pojačalo i nikako nismo mogli ni virati ni napraviti pojalabandu, niti zapojati. I sad kad smo došli pod Cres nije bilo druge... tu nije bilo niti jedne rupe među refulima... mi smo čekali neku rupu da zapojamo, a nikako dočekati. I kad smo stigli pre blizu Cresu spustili smo glavno i samo s flokom smo uspjeli okrenuti.
Naravno, nismo uspjeli okrenuti Zaglav, jer samo s flokom nismo imali potrebni kut i tu smo donijeli odluku da je to to i da odustajemo od regate jer ne možemo s ispravne strane okrenuti Zaglav.
Sve ovo što sad pričam traje dvadesetak minuta. Za to vrijeme refuli su još i pojačali i onaj flok koji nam je bio podignut trebalo je zarolati jer smo se previše naginjali.
Kasnije su nam rekli ovi što su iza nas stigli do Zaglava da su neki mjerili 37, neki 42 čvora i to ne refule, već konstantnog vjetra!
Flok smo skroz zarolali. Po tom vjetru se zarolao skroz na tanko i kako je taj konop od rola na Melgesu napravljen na mjeru, a sad koliko je tanko bio zarolan ostalo je vani viriti nekih 40-50 cm jedra. I tek to malo jedra je brod mogao podnijeti!
jedna od opcija koje smo tad imali na raspolaganju je da na lijeve uzde idemo prema Susku ili na desnim uzdama na Pomer, to su bile opcije za krmu. Ili eventualno probati to što smo na kraju i napravili, a to da smo na desne uzde i tuči mezzonave koliko nas pusti.
Nekako smo procijenili da ćemo uhvatiti Crnu puntu, a ako nju ne uhvatimo ušli bi u Rašu i tamo hvatati neku zavjetrinu.
I tako smo mi to i napravili... je da je to tražilo prelazak preko otvorenog mora od Cresa prema Istri, ali da smo išli prema Susku opet bi nas čekali udari pod Lubenicama i pred Martinščicom i to bi bila katastrofa, a da smo išli na Pomer išli bi na otvoreno more, a tu je i val i sve što ide uz to.
Uglavnom, rekli smo idemo poprijeko za Istru.
Naravno, ovisiš o brodu i opremi. Hočće li jarbol puknuti ili izdržati, međutim s obzriom da smo imali samo tih kvadrat - kvadrat i pol jedra mislim da to nije bila tolika opasnost bez obzira na jačinu.
Po mojoj procjeni valovi su bili oko tri metra. U jednom trenu... dok smo prelazili nismo puno pričali... ali čim smo pristali sjetili smo se jedne situacije. Vidi se svjetlo Rapca, a Rabac je dosta visoko u brdu i u jednom trenu ne vidiš više njegovo svjetlo jer 100 metara dalje bio je val i sad taj val dolazi prema tebi nije više crn nego bijel! Tako da je povremeno bilo tih ogromnih valova.
Brod je to OK podnosio. Kad ne bi izdržao reful u mezzo onda bi ga malo zapojao, a to je opet novi par rukava. Kad okreneš u krmu i zaglisiraš na valu, zabiješ se u slijedeći i u jednom trenu nam je prova bila cijela u moru sve do kabine, situacja kao kad se vide video klipovi kad ljudi jedre sa spinakerom u krmu, tako se to nama desilo s tih kvadrat i pol jedra!
Ali što je tu je, izvučeš se i onda opet u mezzonave šibaš dalje.
Kad smo stiglo do Crne punte tamo je bila zavjetrina, uspjeli upaliti motor, uplovili i vezali se na prvu bovu ispred cementare i odmah je bilo zavlačenje u kabinu. Slijedeće je bilo da moramo zadržati temperaturu, ne se pothladiti.
Naravno, vreće nismo uzeli, jer idemo "samo" do Zaglava i digurno nežemo morat bježati. Dok smo planirali odlazak do Suska znali smo da ćemo se negdje trebat skloniti i pričekati da prođe vjetar, a ovo je bilo kao idemo na sigurno :)
Tako da nam je to bila velika greška i tako smo morali čekati dok se prva birtija otovori da možemo ući unutra da se zagrijemo, pa da možemo krenuti natrag.
Po prognozi je bilo da će ujutro oko dva sata bura kompletno stati, a na kraju je tamo u Koromačni bura puhala sve do 11 ujutro... eto, svi modeli su totalno pogriješili! Vjerojatno je bura toliko lokalnog karaktera da oni ne mogu sve to tako precizno odrediti.

Petar Smojver, YC Croatia

Ono što posebno veseli organizatore je to što se na regati okupio toliki broj dvojaca i koji nisu odustali unatoč vremenskim uvjetima, a što znači da su bili dobro pripremljeni i oni i brodovi. S druge strane također su zadovoljni i s ozbiljnim pristupom onih koji su u jednom trenutku rekli da oni ne mogu odjedriti cijelu rutu po takvim uvjetima i na taj način sačuvali i sebe i svoje jedrilice.

U svakom slučaju regata je pokazala da postoji dovoljan broj ozbiljnih jedriličara s kvalitetnim jedrilicama i što je najvažnije da su spremni jedriti i u jesen i po teškim vremenskim uvjetima, kratiti na vrijeme i nikog dovoditi u rizik!

Karakteristika područja oko Zaglava je da čak i noćni burini u toj zoni mogu vrlo jako puhati, tako da kad je na širem području bura na Zaglavu će sigurno vladati uvjeti poput onih koje su doživjeli sudionici ove regate. Ovog puta, po riječima Slovenskog meteorologa Jure Jermana, situaciju je dodatno pojačalo još uvijek toplo more. Gradijent bure uzrokovan tlakom, spoji se s noćnim burinom. Kopno je vrlo hladno zbog bure, a more je još uvijek dosta toplije. I onda se po noći to spoji, pogotovo do otprilike ponoći. Dok se more ne stigne ohladiti, upravo vrijeme kad su jedriličari obilazili Zaglav, dobije se još dodatnih 78 čvorova na buru. Inače u toj zoni, bura je najjača na potezu od Zaglava do Osora. Kad se pogleda smjer puhanja, to je točno preko puta Senja.

Rezultate regate po različitim podjelama možete pronaći na priloženim linkovima:

U nastavku se može napraviti i kratka analiza statistike koja je izračunata posebno za dionicu od Ičića do Zaglava, a potom i za kompletnu rutu. Treba primijetiti da su se prvi statistički podaci računali na osnovu procjene dolaska do visine Zaglava, odnosno kad je u pitanju Damacov široki obilazak, vrijeme kad je stigao u njegovu blizinu.

 

Statistika dionice Ičići - Zaglav

  Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno [NM] Prosječna brzina [kts] Max. brzina [kts]
1. Damaco 03:42:00 27.95 7.55 13.09
2. Fly 5 03:48:00 24.55 6.46 13.25
3. Libera 03:53:00 24.13 6.21 13.27
4. Žut 03:54:00 26.72 6.85 16.79
5. Ariel 03:59:00 24.25  6.09 12.34
6. Bokeljka 04:02:00 24.10 5.98 13.54
7. Beba 04:19:00 24.22  5.61 11.82
8. Skradin 04:25:00 25.99  5.88 12.84
9. Blue Star 04:53:00 24.02 4.92 11.58
           
  Blue Label 04:30:00 25.10 5.58 14.14
  Dolce far niente 04:36:00 25.07 5.45 10.35

 

 

Statistika kompletne rute

  Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno [NM] Prosječna brzina [kts] Max. brzina [kts]
1. Damaco 07:49:48 53.50 6.83 13.09
2. Fly 5 08:34:23 50.63 5.91 13.25
3. Ariel 08:53:32 50.88 5.72 12.34
4. Bokeljka 09:20:31 50.62 5.42 13.54
5. Skradin 10:28:23 53.64 5.12 12.84
6. Žut 10:40:18 57.66 5.40 16.79
7. Libera 10:40:39 54.56 5.11 13.27
8. Blue Star 13:15:00 56.13 4.24  11.58

 

Playbacko jedrenja možete pronaći na priloženom linku. Molim jedino da one koji se odluče na analizu snimljenih putanja obrate pažnju na jednu anomaliju u snimljenim podacima, a izgleda da je vezana uz točno određenu geografsku širinu na kojoj svi trackeri, bilo u prilasku ili odlasku od Zaglava, pokazuju pogrešne pozicije. Ako netko zna razlog takvog ponašanja molio bi ga da to podijeli s ostalima!

 

A malena fotogalerija snimljena na regati može se pronaći na ovom linku:

 

Back To Top