Na nedavno završenoj regati Ammiraglia sudjelovala je i jedna kompletno ženska posada. Njena kormilarka i spiritus movens, Petra Kliba, pripremila je složila je detaljan izvještaj, a kako izgleda možete pročitati u nastavku:

Cure iz Petra Kliba Sailing tima prešle su 230 nautičkih milja u 5 dana u sklopu prvog izdanja Ammiraglia regate posvećenom Agostinu Straulinu, rođenom lošinjaninu, koji je 1952. godine u klasi Zvijezda osvojio prvu zlatnu medalju za Italiju. Steffi Edeler iz Nizozemske - na provi, Tina Šolja iz Čakovca - na jarbolu, na podigačima Ines Hudobec iz Zagreba i Azra Šljivo rođena sarajevka iz Pule, na trimu prednjih jedara Melanie Aalburg iz Njemačke i Ana Videtič iz Slovenije, na glavnom jedru Sandra Ristić, te za kormilom, skiperica i srce projekta preookceanska jedriličarka Petra Kliba.

Još u prosincu 2024. godine najavljena je prva Ammiraglia regata, kojoj je cilj povezati dvije obale, onu Talijansku s Hrvatskom, koju su nakon 2. svjetskog rata napuštali lokalni Talijani. Jedan od njih je i Agostino Straulino, rođeni Lošinjanin, koji je podučio generacije i generacije jedriličara na brodu Amerigo Vespucci, a ova regata jedrila se upravo tim mletačkim rutama u njegovu čast. Prva etapa od nekih 70-ak milja iz Venecije do Pule, te druga etape od 40-ak milja iz Pule do Malog Lošinja.

Foto: PKS Team

Petrin brod od 8 metara bio je premalen za takav podvig, pa su cure krenule u potragu za regatnom jurilicom koja će ih brzo i sigurno prevesti preko Jadrana. Petra nije morala daleko tražiti, odgovor je ležao na gatu u Marini Veruda pod zastavom Waypoint chartera: brod Racebery, tipa Pogo duljine 12m.

No, krenimo redom i zavirimo u brodski dnevnik 8-člane ženske posade s ovogodišnje Ammiraglia regate.

2. srpnja 2025, srijeda

Pet cura iz nacionalnog tima Petra Kliba Sailing i dvije iskusnije iz međunarodnog tima sjatile smo se na brod i odradile detaljni check-in, jer Pogo 12.50 ipak nije baš uobičajeni charter brod. Treba shvatiti sve njegove sisteme prije polaska, jedan od interesantnijih npr. je podizna kobilica koja kada je skroz spuštena ima 3 metra, odnosno kada je podignuta 1,20m.

Kratki sigurnosni briefing u kokpitu broda i oko 10:30 isplovljavamo prema Veneciji, jer imat ćemo vremena pričat, put je dug.

Ovaj transfer od 70-ak milja poslužio nam je da se posložimo u posadi, odradimo sve manovre što više puta, pogotovo one sa gennakerom. Nikad nismo jedrile zajedno, za neke od nas je ovo prva regata.

Dovela sam na brod Melli i Steffi, moje iskusne jedriličarke s kojima sam 2007. u regati prejedrila Sjeverni Atlantik u 21 dan od Newporta do Hamburga, naravno u ženskom timu. Postavila sam ih na strateškim pozicijama, Steffi na provu, a Melli na trim. Samnom na kormilu imale smo brod u malom prstu. Uz nas 3 na ovoj regati priliku za sudjelovati dobilo je i pet cura iz nacionalnog tima, koje su ove godine osvajale prva mjesta na lokalnim regatama i učile svoje prve manovre i skupljale milje iskustva.

Puše nam lijep jugoistočni vjetar, odmah ispred Verudele dižemo glavno jedro, odmah ćemo ga iskoristit za jedrenje i treniranje.

Prvih 45 minuta navikavamo se na veliki flok i glavno jedro, dok se na pramcu sprema gennaker, Steffi i Tina su u poslu. Tina, proslavljena ironmanka, najmlađa je i ima najmanji staž na brodu, ali vrlo brzo lovi cake svog posla, ima taj natjecateljski duh u sebi. Zadovoljna sam odlukom da se odazvala pozivu, visoka je i snažna, već vidim da će super obaviti svoj posao na jarbolu pri dizanju/spuštanju gennakera i kao desna ruka Steffi.

Odlučile smo odraditi što više manevri niz vjetar da se usavršimo, jer ako na startu u Veneciji po noći budemo morale jedriti gennakerom, moramo znati gdje staviti ruke.

Danas nam je jedini dan za trening. Vjetar i manovre voze nas nekako više prema Sestricama ispred Rovinja. Odlučile smo se tamo okupat, provjerit trup broda i onda krenut dalje direktno za Veneciju. Zadovoljna sam, veliki dio posla je odrađen. Manovre sa gennakerom znamo. Ines i Azra su se iskoordinirale na podigačima, Melli i Ana također oko trimanja, a Sandra je našla svoj put do glavnog jedra.

Užasno je sve nekako čudno skučeno na tom brodu u metar kvadratnom. Svi su radni vinčevi na jednom mjestu i curama nije bilo lako trimati jedra i vuči konope. Dosta si smetaju, ne svojom krivicom.

Ostatak plovidbe provele smo na glavnom jedru i motoru i pokušavale što više milja preći ravno prema Veneciji. Prvotni nam je cilj bio uploviti do 22h, da stignemo na venecijanski spritz, ali smo shvatile da nam je jutarnji trening s gennakerom ipak oduzeo previše vremena, no bio je nužan. Oko 21h već vidimo talijansku obalu i počinje puhati južni vjetar, lijepih 8 čvorova u pojačanju. Odmah odlučujem da dalje jedrimo, ovo nam je super trening noćnog jedrenja prema Veneciji, gdje ćemo za malo više od 24h startati prema Puli.

Vjetar jača i na 12-14 čvorova, napokon gutamo milje i cilj je sve bliži, počinju se lijepo nazirati svijetla lagune. Brod leti u tom laškom kutu, poželim si takav vjetar sutra na startu.

Oko 22:30 vjetar ipak slabi, mogle smo jedriti i dalje, ali onda ne bi stigle do jutra, tako da odlučujemo upaliti motor i polako ali sigurno plovimo prema Veneciji.

Ne znam što je teže ili napetije: uploviti noću u Veneciju kada se samo predaš zeleno-crvenim svjetlima kanala ili danju kada možda bolje razaznaješ kopno. Pratim uvijek kraičkom oka dubinomjer, 3m kobilice nije malo, ali ako uplovljavaju cruiseri, onda ću i ja. Međutim umor nas sad već svladava, emocije su tu, moram smanjiti brzinu, jer oko mene jure znalci po laguni, a meni je to sve jednostavno prebrzo.

U 2h smo napokon vezane u Arsenalu, predivne skuplutre na ulasku, mirna luka za nas lavice, zaslužile smo spokojan san. Brzo se spremamo u vreće za spavanje, većina nas spava po palubi.

Noć je kratka, već u 5 sviće zora. 

3. srpnja 2025, četvrtak

Rano se budimo, tek sad shvaćamo na kako lijepom smo mjestu. Čuje se miris croissanta koji se peku, trčimo kaparati stol, ipak nema do talijanske kave. Odmah nakon doručka stavljamo na palubu posljednje jedro koje nismo upoznali na transferu: code zero. Želimo ga proučiti još dok nije ugrijalo.

Budimo susjede našim dovicima zatvori/otvori, jer nas zeza roll sistem. U regati mora to radit kako treba, pa pokušavamo shvatit u čemu je problem. Kada ga napokon uspijemo savladati i spremiti nazad u torbu za regatu, kratko pospremamo brod i onda si dajemo malo oduška po Veneciji. Svaka na svoju stranu ili u grupama po svoje slobodno vrijeme izvan broda. Meeting je u 17h na brodu da ga pripremimo za regatu.

Foto: Marco Contessa

Jedna manja grupica u kojoj sam bila i ja imala je interesantno kasno jutro/rano popodne u libanonskom kafiću, pa onda restoranu. Dobra hrana i opuštanje prije noćne regate. Trebalo je ulovit i malo sna to popodne pod tim suncem, gotovo nemoguće, jer sam odlučila bimini i spray top pustit doma u Puli radi težine. Užasno je vruće, ali nešto smo odspavale.

Popodne počinjemo lagano sređivati brod za regatu, unutarnje slaganje stvari, nekima još nije jasno da ćemo sve te stvari i u regati razmještati nakon svake manovre, prava noćna teretana.

U 19h počinje sastanak kormilara, nakon čega slijedi večera u tri slijeda i dug put prema startu. Isplovljavamo negdje oko 21:20, još se nešto malo vidi ali sad sam već sigurna po venecijanskim kanalima, skoro da vozim i bez karte. A uostalom 2019.g. sam ovdje pobijedila regatu s Maxi krstašem Golfo di Trieste u ženskom timu i to baš kao navigator.

Točno u 23h startale smo prvu noćnu etapu prema Puli. Puše vjetar iz južnih smjerova i gotovo nam nije jasno kako lijepo i brzo plovimo direktno prema Puli. Na startu je sve to izgledalo blizu. Saznajem da niti Steffi ni Melli nisu nikada startale po noći, evo jedina s tim iskustvom podarila sam svima ostalima taj predivan osjećaj.

Nakon ne tako baš dobrog starta izvlačimo se brzinom, vozimo bok uz bok uz najveći brod regate, koji je 15 stopa veći od nas. Vidim da nam puno ne bježi, što je dobro.

Desno od nas tri su još jedrilice, teško je razaznati o kome se radi. Ubrzo podižemo gennaker, cilj nam je što brže ploviti prema Istri i doći prve na tranziciju vjetra sjevernih smjerova.

Negdje oko jedan u noći vjetar počinje slabiti, trebalo je taktički odlučiti kuda još dok se ima pritiska u jedrima i dok se može odlučiti.

Idemo u pojalabandu, vozimo skoro unazad, ali modeli zovu sjeverne vjetrove, koji će nas na drugim uzdama povesti prema Istri.

Kratka bonaca i kreće sjeverni vjetar. 

Nažalost u toj bonaci odlučim dignuti onaj code zero, koji nas je već na kopnu u Veneciji zezao. Izgubile smo puno vremena, a nismo ga niti uspjele otvoriti kako treba. Stopiram manovru i zovem nazad gennaker, pomalo ljuta na sebe dajem naredbu da ga se ovako spremi u torbu i stavi pod lokot jer ne želim da padnem u pomisao opet koristiti to jedro.

Idemo dalje genakerom, opet sustižemo brodove. Bile smo prve prije te bonace, sada treba opet raditi na brzini.

4. srpnja, petak

Kada je počelo svitati već vozimo paralelno uz obalu Istre. Nismo stigle baš blizu obale kao neke jedrilice, ali sada lagano počinjemo prepoznavati brodove oko nas. No, regata nema trackera, pa sve što nam preostaje je gledati AIS, sustav praćenja brodova na moru. Međutim nemaju sve jedrilice u regati to upaljeno. Ne znamo koje smo, ali moral je na nivou.

Neke su cure spavale, barem na kratko sklopile oko, ja ne napuštam kormilo, samo u kratkim nužnim situacijama, kad se trebam malo okrijepiti ili otići na WC. Pred jutro staje nam i ta burica i sada treba biti strpljiv, valjda će brzo zapuhati maestral. Limit ulaska u cilj pred carinski gat u Puli je u 18h.

Foto: PKS Team

Nije izostao ni maestral nakon kratke bonace, izvlačimo opet naše crno oružje, naš crni gennaker.

Nadamo se malo jačem vjetru s krme, ali ipak ništa. Našem brodiću treba malo više da zaglisira. Nevjerovatno je toplo, polijevamo se morem, skrivamo u hladu koliko god je to moguće. U 14:41 uplovljavamo u Pulsku luku i siječemo ciljnu liniju nakon 15h i 41 minute jedrenja. Ukupno smo pete u cilju, biti će dovoljno za drugo mjesto po open premjeru, i drugo mjesto po ORC premjeru.

Na kopnu nas čekaju mediji (TV Nova i Glas Istre). Emocije su neopisive. Uploviti u vlastiti grad nešto je predivno. Nakon obavljene dužnosti prema medijima, zagrljaja s našim najmilijima koji su nas došli pozdraviti isplovljavamo opet na zasluženi kupanjac, da se malo sredimo prije večere i proglašenja, jer na brodu nemamo više niti kapi vode, sve smo ispraznile s broda da budemo što lakše.

Na večeri saznajemo da je start druge etape prema Malom Lošinju pomaknut sat vremena ranije. To znači rani spavanac, jer u 8h moramo isplovit kako bi na miru podigle glavno jedro i spremile lazy bag, a u najavi je dosta jaka bura.

5. srpnja, subota

Prognoza je točna, bura već puše. Veselim se jer napokon će naš brod pokazat što može. Po svemu sudeći, ukoliko bura bude držala, mogla bi ovo bit brza etapa do Malog Lošinja. Na startu u pulskoj luci imamo glavno jedro i veliki flok. Nećemo odmotavat code zero, a za gennaker je previše vjetra. Nakon što isplovimo prema Muzilu vidjet ćemo koliki su udari bure, pa ćemo eventualno kratit glavno jedro.

Danas će bit muška regata, spremila sam cure da će bit puno fizičkog rada i da ćemo se morat mijenjati na vinčevima.

Start je točno u 9h. Bura se raspuhala. Izlazimo iz pulske luke kao četvrti brod, sad treba dati gas.

Foto: PKS Team

Brod leži na desnom boku, refuli nam zadaju pune ruke posla. Izdržat ćemo sve do Porera sa punim glavnim jedrom. Sad već dobrano vodimo regatu. Brod ide kao po pruzi brzinom 9 čvorova, baš ga je divota voziti. Malo pred Porer idemo na skraćivanje jedra, nije bilo vremena za vježbanje, ovo sad radimo po prvi puta u regati.

Cure su pozorno slušale moje upute, tako da sve ide glatko, pravi smo uigrani tim.

Na Kvarneru se podiže i val, ima negdje oko 20 čvorova bure, ali samo nagađamo, možda i više. 

Zbog pre niskog napona u baterijama ugasili su nam se instrumenti još kod Stoje. Morat ćemo sada do cilja bez njih, samo na osjećaj.

Bližimo se Unijama, još smo i dalje u vodstvu regate, samo nam se najveći brod regate MORE 55 približava, jer je jednostavno veći od nas i uspijeva razviti veću brzinu. Bura lagano slabi pa podižemo jedro do vrha. Pozivam Steffi i Tinu da pripreme gennaker, jer vidim da mi vjetar sve više ide u krmu. Prognoza je da će kasnije na maestral. Sad molim Boga da dođe nama kad i brodovima odostraga da nas ne sustignu.

Slijedi nam dvobojsko jedrenje s najvećom jedrilicom regate: ona ima 18m, nama je samo 12m.

Možemo je samo taktički nadmudriti manevrima uzduž Unija i Srakana. Prvi dio nadmudrivanja mi uspijeva, jer u jednoj pojalabandi smo ih parkirale kod Unija, uspjele smo se izdužit na friški vjetar. Maestral nikako da probije do nas, a vidim kako nam se jedrilice sa začelja približavaju. I kad sam bila gotovo uvjerena da je to to, da je stigao maestral, pokušam još jednom napast najveći brod flote, ali sada sam ja previše produžila.

Oni su ostali u malo više pritiska i odmakli, samo 5 milja prije kraja bile smo primorane predati vodstvo.

Slijedeći brod koji nas sustiže je brod inženjera, također veći od nas. Njihovi su gennakeri veći nekoliko kvadratnih metara, biti će teško boriti se s njima. A najbitnije je u sve ne izgubiti previše vremena, jer jedrimo po korigiranom vremenu, dakle praktički se borimo protiv vremena, a ne protiv njih.

Maestral koji stidljivo probija ne pomaže nama koji smo ranije došli tako blizu cilja. Gotovo parkirani čekamo prodor vjetra s kojima dolaze i ostale jedrilice.

U 15:19 ulazimo u cilj, nakon 6h i 19 minuta. Ipak zasluženo druge u cilju ukupno, a po korigiranom će vremenu to biti dovoljno za drugo mjesto ukupno po Openu i pobjedu po sofisticiranijem ORC premjeru.

Samo kratko pozdravljamo suce na cilju, spuštamo jedra, palimo motor i što prije na zasluženi kupanjac.

6. srpnja, nedjelja

Isplovljavamo već u 7 ujutro prema Puli. Popodne najavljuju neveru, sad je bonaca, morat ćemo motorirat za nazad. Nevjerojatno kako se na Kvarneru jučer razmahala bura, a danas je more kao ulje na platnu.

Foto: PKS Team

8 žena dovelo je itekako sreću na brodu! Stvorena su nova prijateljstva među nama koje smo predstavljale 5 europskih zemalja. Osvojile smo drugo mjesto ukupno u dvije etape po Openu, te briljirale prvim mjestom po puno složenijem ORC premjeru na prvom izdanju Ammiraglia regate! Sigurna sam da bi Augustino Straulino bio ponosan na nas.

Naslovna foto: PKS Team