Prošlo je nešto malo više od godinu dana od posljednjeg izvještaja s temom offshore aktivnosti Ivice Kostelića. Tad je jedrio na Mini Fastnetu s Calliste Antoine, a ovog puta aktivnosti se odvijaju na značajno većoj jedrilici - Beneteau Figaro 3.

Nakon jedrenja na Miniju 650 i Class 40, Ivica sad jedri na ovom monotip oceanskom bolidu koji je već par tjedana na Jadranu. Jedrilica nosi ime glavnog sponzora - Amelicor, a trenutno ju se može vidjeti ili u Ivičinoj ljetnoj bazi na Mljetu ili u ACI marini u Slanom, odnosno na pučini južnog Jadrana na nekom od treninga.

Organiziranje kampanje na Figaru definitivno je dokaz da kad se jednom isplovi na ocean i osjeti jedrenje na jedrilicama optimiziranim za adrenalinsku jurnjavu u najtežim uvjetima jednostavno ne dopušta razmišljanje o bilo čemu drugom. Klasa kao takva je vrlo razvijena u Francuskoj (a gdje drugo :)) i za nju se organiziraju regate i na Atlanskoj i na Mediteranskoj strani, kao i regati prelasci Atlanskog oceana. Konkretno što se tiče Amelicor-a, jedrilica je trenutno stara oko pola godine i ima serijski broj 90.

Ono po čemu se posebno ističe u odnosu na prethodne dvije verzije su foilovi koji se koriste tijekom jedrenja u  svim kursevima, a također treba istaknuti da je koncept razvijen za masovnu proizvodnju i razlikuje se od foilova koji se mogu vidjeti na posljednjim modelima klase IMOCA 60.

Tijekom jedrenja maksimalno su izvučeni, a u ovisnosti o kutu jedrenja posada regulira njihov kut u odnosu na uzdužnu os jedrilice. Kad se jedri u orcu postavljaju se tako da se jedrilica podiže u vjetar i dobije što bolji kut u orcu, a dok kad se jedri u krmu glavni zadatak im je da jedrilica što ranije izglisira. I naravno, kad se jedrilica vraća u marinu foilovi se uvlače u trup da se zauzima što manje mjesta na vezu.

Što se tiče jedrilja, klasa je ograničila mogućnost korištenja jednog glavnog jedra s dva krata, floka s jednim kratom, Code 0 i dva asimetrična spinakera, te olujnog floka.

Toliko o uvodu, a sad da se uhvatimo glavne priče... treninga na potezu između Slanog i Palagruže.

U sklopu upoznavanja s Figarom iz Francuske je stigla iskusna oceanska jedriličarka Sophie Faguet. Njen zadatak bio je upoznavanje Ivice s trimovima jedrilice, tips and tricks savjetima, kao i zajedničko jedrenja i primjena svega spomenutog u praksi. Jedno od tih jedrenja uključivalo je dugu navigaciju na kojoj bi se provelo 24 sata na moru.

U kombinaciji je bila ruta koja je od Slanog vodila prema Visu, pa potom prema Palagruži i natrag u Slano. Međutim, vremenska prognoza za utorak i srijedu 8. i 9. srpnja najavljivala je daće biti većina vjetra iz četvrtog kvadranta pa da bi se izbjegla duga orca izabrana je ruta koja je vodila direktno za Palagružu i odmah natrag u Slano. Čak je i routing predviđao da bi jedrenje trebalo trajati malo više od 24 sata, tako da je odluka brzo donesena.

Isplovljavanje iz Slanog uslijedilo je u 08:30, podižu se glavno jedro i flok i nakon prolaska kroz Boka Falsu zajedrilo se na južnu puntu Mljeta.

Već napuštanjem Elafita i izlaskom na otvoreno vjetar jača na dvadesetak čvorova, smjera je južni, a sličan smjer vjetra bio je i nakon prelaska na južnu stranu Mljeta.

Cijelim putem vjetar je u granicama 13 i 20 čvorova, a u jednom trenutku stvaraju se uvjeti za podizanje Code 0.

Vjetar povremeno oscilira... čas jača, čas slabi, ali prosjek postupno postaje sve viši i približava se dvadeset čvorova.

Ono što je meni kao "media crew" dijelu ovog treninga bilo posebno zanimljivo je to što ni Ivica ni Sophie ni u jednom trenutku nisu raspravljali o tome da li je 25 čvorova previše za Code i trebali se vratiti na flok. Bitan je bio jedino kut jedrenja. Figaro je bez ikakvih posebnih problema podnosio i udare od preko 25 čvorova s ovih maksimalnih 145m² u zraku. Jedino po čemu se vidjelo da je došao jači reful je malo veći kut nagiba, sila se u principu bez velikih problema prebacivala u dodatnu brzinu jedrenja.

Inače, brzine jedrenja oštro u vjetar s Code 0 bile su između 8 i 9.5 čvorova, kad bi se 10-15° povećao kut u odnosu na vjetar brzina bi se trenutno dizala na preko 10 čvorova!

Nakon prolaska Mljeta i negdje u visini Lastova, dolazi do brze tranzicije iz oštrog u tramuntanu, radi se nekoliko vira za korekciju kursa. S novim kutevima jedrenja dolazi i do prelaska na flok, pa ponovno podizanje Code 0 za potrebe foto i video reportaže, a nakon spuštanja drona ponovno kreće jedrenje po kursu da bi se ispunio obavezni dio programa ovog offshore treninga.

Uvjeti na moru osigurali su nešto brže jedrenje nego što ga je najavio routing pa se do Palagruže stiglo oko 19 sati i to je bila jedina zona u kojoj je bilo moguće jedrenje s gennakerom.

Palagruža se okrenula ostavljanjem lijevim bokom, ubrzo se spušta gennaker i kako je vjetar sad uglavnom iz i oko "nule" nastavlja se jedriti s flokom.

Uvjeti jedrenja do Palagruže bili su takvi da je maksimalni kut jedrenja u odnosu na vjetar bio oko 90°, a treba istaknuti i da je na jednoj kraćoj dionici puhalo i preko 30 čvorova.

Dosadašnje jedriličarsko iskustvo "media crew" na krstašima dosta je raznoliko, od malenih jedrilica od 7-8 metara, pa do VOR 60 i maksija Porto Piccolo, ali osjećaj jedrenja na Figaru bio je značajno drugačiji od svih prethodnih. Iako je riječ o jedrilici od nepunih 11 metara, njeno ponašanje pod punim jedriljem, izostanak bilo kojeg škripanja, krckanja ili bilo kojih drugih neugodnih zvukova, te lagana ubrzavanja u refulu, stvara osjećaj jednostavnosti i sigurnosti. Ovo ističem kao vrlo važan detalj zbog situacije u nastavku jedrenja koja će ovo jedrenje definitivno učiniti nezaboravnim iskustvom.

Na ovakvim jedrenjima treba značajna stavka je pravilno doziranje snage, odnosno mogućnost odmora u slobodnim i opuštenim trenucima. Kako je prvi dio jedrenja bio po danu nitko od tročlane posade nije osjećao pretjeranu potrebu za snom. Dva puta je bio vrijeme za obrok, slobodno se može reći ručak i večera, a meni je bio sastavljen od klasičnih jedriličarskih suhomesnatih specijaliteta i Kraševih delicija :) uz jednu catu.

Kako je odmicalo poslijepodne dečki su koristili donju stranu kokpita da se ispruže, dok je Sophie bila savjesnija jedriličarka i u istu svrhu koristila krevete na gornjim stranama :)

Kako se približavala noć s lijevog boka su se počeli skupljati oblaci koji su išli iz smjera Italije, a moglo se vidjeti da su vjerojatno Vis i Hvar ili bar ta zona, bili okupani kišom. Mi smo praktički jedrili po rubu tog oblaka i s desne strane smo imali čistu mjesečinu.

Desetak čvorova vjetra koje smo imali od Palagruže prema natrag nisu dozvoljavali brzine veće od 6 čvorova, a s obzirom na najavu vjetra do 30 čvorova za noć ispred nas, nastojalo se jedriti što oštrije u vjetar da bi se kasnije moglo ispojavati, a da se previše ne otpada od kursa.

U sam sumrak, prije nego je mjesečina bila glavni izvor svjetla, vjetar pomalo okreće u lijevo i puše u rasponu od 350 - 0° pa Ivica i Sophie podižu Code 0. Brzina jedrenja raste, a kako noć postaje gušća tako i vjetar postupno jača, a brzine jedrenja ponovno ne padaju ispod 9 čvorova.

Ova ugodna noćna idila traje do iza ponoći, možda bliže ponoć i pol, kad tramuntana postupno jača i ne slabi ispod 20 čvorova.

Amelicor i dalje bez problema juri kroz noć, brzine su i dalje oko 10 čvorova, mjesec na desnom boku postupno počinju prekrivati oblaci i u jednom trenutku jedrimo točno ispod rupe u oblaku kroz koju kreće sve jači vjetar.

Vjetar pomalo prelazi 30 čvorova i kroz par sramežljivih rečenica uzima se u obzir opcija skidanje Code 0 i vraćanja na flok, vjerojatno više kao situacija koja je realna u regati i jednostavno je treba ponavljati što više puta, pogotovo pri ovakvom vjetru.

Međutim, vjetar kreće s naglim pojačanjem na 40 čvorova! Iz početka se ova situacija doživljava kao jedan vanserijski reful kad samo treba isprazniti jedra i nakon desetak sekundi nastaviti po starom, ali tramuntana ima drugačije planove!

Reful stiska bar pola sekunde i postupno jača na 44 čvora, a Figaro i s potpuno laškanim škotama stoji nagnut oko 60°.

Kad reful slabi na 40 s nekoliko oštrih trzaja kormilom jedrilica uspijeva zapojati i kreće jurnjava!

Tijekom noćnog jedrenja s Code 0 cijelo vrijeme je bio podignut i flok. Ovo je danu situaciju značajno olakšalo jer je prvi sljedeći potez mogao biti rolanje Code 0 i njegovo skidanje s jarbola. Flok je preuzeo pritisak, jedro maksimalno otvoreno, a brzina jedrenja nezaustavljivo raste do turbo atraktivnih 17 čvorova. Sam osjećaj jedrenja kad foilovi maksimalno dolaze do izražaja bio je kao kad djeca rade "žabice". Praktički skakutanje po vrhovima valova, široko prskanje s obje strane jedrilice i naravno povremeno zalijevanje preko prove kad se ne bi uhvatio vrh val nego kad bi projurili kroz njega.

U ovoj fazi Sophie je za kormilom, Ivica odrađuje posao na provi, osigurava Code da ga ne odnesu valovi i pristupa se sljedećem koraku, kraćenju glavnog jedra.

Kako se jedro podiže kroz grativ, pritisak ovakvog vjetra i trenje u njemu zahtijevaju ulaganje velike fizičke snage u povlačenje jedra prema dolje. Naravno, najbolji ako ne i jedini recept za smanjivanje pritiska u grativu je zaorcavanje i laškavanje škote jedra. Cunnigham se odvezuje i kreće s povlačenjem jedra prema dolje. Čak ni Ivičina snaga nije dovoljna da se jedro povuče prema dolje, pa ga Sophie mijenja, penje se na lantinu, provlači konop kroz prsten za krat i prenosi ga do jednog od vinčeva i tek na ovaj način jedro se polako spušta.

Nakon što se ponovno vezao cunnigham, veže se rogalj uz lantinu i Amelicor je spreman za jedrenje po ovim uvjetima.

Za cijelo vrijeme trajanja opisanog postupka vjetar ne slabi ispod 37-38 čvorova, a sam postupak skupljanja Code 0 i kraćenja glavnog jedra nije bio dulji od desetak minuta. Ivica i Sophie to su odradili rutinerski i u tim trenucima se apsolutno vidjelo iskustvo stečeno na oceanu i offshore regatama po Mediteranu! Situacija i njeno rješenje realizirano "školski" i bez imalo stresa, nervoze i nepotrebne vike.

Kad je sve postavljeno na svoje mjesto, svi sjedimo na boku, škote se ponovno stežu i vraća se na kurs.

Vjetar i dalje ne pada ispod 30 čvorova i u tim uvjetima prolazimo Lastovo, a brzina jedrenja debelo je iznad 10 čvorova. Užitak na max!

Ova nevera završava negdje oko 2 sata, vjetar slabi na 20-25 čvorova. Sophie provjerava routing softver za korekciju smjera i ide na odmor u krevet na gornjoj strani, media crew hvata san u kokpitu, a Ivica nastavlja sa svojim 24 satnim treningom...

U zoru već smo negdje u blizini južne punte Mljeta. Vjetar je oko 15 čvorova, ali više s krme, tako da obilaskom Mljeta ponovno jedrimo u orcu.

Od Boka False, pa do Slanog vjetar je na 18-20 čvorova, ali nakon svega doživljenog kroz noć to nije predstavljalo neki poseban problem, nekoliko vira i ulazimo u Slano i direkt u marinu.

Što reći za kraj... Fenomenalno iskustvo za čiji doživljaj je definitivno trebalo biti na otvorenoj pučini poput ove na južnom Jadranu, biti na ovako solidnoj jedrilici koja ni u jednom trenutku nije davala osjećaj da materijal neće izdržati, te ono što je najvažnije - ovakvu situaciju proći u društvu iskusne posade koju sve ispričano nije nešto posebno uzbudilo!

Ivica ovo godinu planira s Figarom provesti na Jadranu. U planu aktivnosti je i nekoliko regata među kojima su naravno Jabuka i Sv.Nikola za samce i dvojce, a kako će se planovi razvijati u budućnosti i gdje ćemo ga sve moći pratiti bit ćete na vrijeme obaviješteni.

Inače, mala foto galerija s ovog treninga nalazi se na ovom linku, a video izvještaj nalazi se na ovom linku.