Nautical Club Kalamaki iz Atene bio je domaćin seniorskih Europskih prvenstava za klase ILCA 6 i ILCA 7. Termin je neuobičajeno raniji zbog Olimpijskih igara koje se organiziraju ovog ljeta, a mnogima je ovo prvenstvo bilo posebno zanimljivo jer su se mogla osvojiti još po dva mjesta u svakoj od klase za nastup na OI. Jedna od sretnica u klase ILCA 6 bila je i naša jedriličarka Elena Vorobeva!
Konkurencija na regati bila je uobičajeno vrlo velika, u klasi ILCA 7 jedrila su 142 jedriličara, u ILCA 6 za žene 107 jedriličarki, a u ILCA 6 za muškarce 71 jedriličar. Jedrilo se od 18. do 23. veljače.
Elena je već od prvog dana regate najavila da je ozbiljna kandidatkinja za osvajanje karte za Pariz jer je u jedinom održanom plovu u nedjelju odnijela pobjedu u svojoj skupini. Inače, u nedjelju nije bilo baš vjetrovito. Kroz jutro je puhalo do tri čvora, a uvjeti za jedrenje formirali su se tek u poslijepodnevnim satima. Čak ni tada nisu svi uspjeli odjedriti kompletne regate, ali Elena i djevojke u ILCA 6 floti imale su sreće.
Foto: Matias Capizzano
Lagani uvjeti za jedrenje nastavili su se i u ponedjeljak, a ovog puta vjetra nije bilo niti za jedan plov.
Zato je treći dan natjecanja donio uvjete koji su omogućili da sve flote odjedre po tri plova. Rano se isplovilo s ciljem da prvi signal upozorenja bude u 9 sati, ali vjetar je bio nestabilan i flota se ubrzo vratila na kopno. Nakon čekanja uslijedio je povratak i potom su regate išle jedna za drugom.
Srijeda... što reći... niti jedno jedrenje! Čekalo se, pokušavalo se, prekidali su se plovovi, ali nije bilo sreće.
Petog dana regate Fortuna se napokon spustila s Olimpa i zamolila Eola da pusti par refula iz svoje torbe. Puhalo je stabilnih 8 do 12 čvorova, te se jedrilo dok sve flote nisu odjedrile po tri nova plova.
Foto: Matias Capizzano
Što se tiče Elene, ona je u svim održanim jedrenjima bila u vrlo dobroj formi i već prije završetka regate osigurala svoje mjesto na Olimpijadi. Inače, ženska flota je nakon šest održanih jedrenja stigla bez opterećenja do posljednjeg dana regate za kad je zakazan jedini finalni plov, odnosno medal race za deset najboljih.
U medal race je jedrila i Elena i osvojila je četvrto mjesto, a to je ujedno bila i njena pozicija u generalnom plasmanu.
Ekipa iz klase ILCA 7 kvalifikacije je završila s pet plovova, a za posljednji dan ostale su nade da će biti dovoljno vjetra da se odjedri bar jedan finalni plov da se mogu podijeliti spomenuta dva mjesta za OI.
Druga muška flota, ona u klasi ILCA 6, do kraja petog dana imala je ukupno odjedrenih pet regata, a kako su jedrili u jednoj floti i nisu imali finalnih jedrenja, a također nisu olimpijska klasa RO je odlučio da će posljednjeg dana regate oni odjedriti još samo jedan plov i da je težište na klasi ILCA 7.
Šesti dan regate bio je vjetrovit i završio je točno po planu. Odjedren je maksimalni program predviđen dan ranije, te su mogli biti podijeljeni svi setovi medalja.
Foto: Matias Capizzano
Na kraju, kad se napravi analiza rezultata naših predstavnika, najbolji učinak imali su oni koji su jedrili u ILCA 6 flotama. Jedini klub koji je imao predstavnika u top ten društvu u ove dvije flote bio je JK Split, a evo što nam je ispričao jedan od njihovih trenera, Tonči Antunović:
Mislim da ostvarivanje norme u ILCA 6 ili ILCA 7 ne bi trebao biti veliki problem. Moraš biti u prvih 40 na svijetu da bi išao na Olimpijadu. Tako da mislim da je ovo 4. mjesto koje je sad osvojila puno veći uspjeh i odličan rezultat.
Mislim, kad u direktnoj borbi ostaviš iza sebe aktualnu svjetsku prvakinju, pobjednicu olimpijade... Elena je baš i imala dosta regata s njom u istoj grupi... onda je to dobar rezultat i dobro jedrenje.
Tako da sam s tim stvarno zadovoljan i stvarno nisam ni u jednom trenutku sumnjao da hrvatski radial neće osvojiti normu.
Mislim, poznajem sve te jedriličarke i znam da nisu one toliki kvalitet da ih ne možeš pobijediti.
A konkretno ova regata... Prevladavao je lagani vjetar i regata je bila stvarno naporna što se toga tiče. Znači, pluta se na bonaci i onda čim se more malo namreška RO kreće s procedurom i to donosi nervozu. Pogotovo neugodno je bilo Eleni jer je bila žuta grupa, a to znači da prvi startaš... suci dijele penale i onda kad vjetar padne sve se opet prekida, pa čekaj. Idući start ponovno sve ispočetka, pa crna zastava i penali... a ovi iz ostalih grupa samo stoje i čekaju i to sve promatraju sa strane, a ti si stalno taj na kojem se pokušava davati regata.
Sva sreća pa je puhao vjetar s mora, a što to znači... znači da je vjetar konstantan i da se na startu moraš izboriti za poziciju za čist vjetar, ići na brzinu i do lay linea. Naravno, vidjeti koja strana je bolja, a to smo na ovoj regati odlično pogađali. I to je to.
Prije svakog starta imali smo dogovor što treba napraviti... idi do kraja, viraj i to je to.
S obzirom da je ona, po mom mišljenju, jedna od najbržih jedriličarki na svijetu u laseru, to je radila bez problema. Ono kad je ušla kao 30. u cilj to je bilo jer je imala loš start i otišla u krivu stranu.
Ali sve ostalo je bilo u redu, pogotovo zadnji dan... imala je čiste starteve, vozila brzo i bez velikog stresa možeš biti naprijed.
Elena inače ima problem što u drugoj orci loše drži grupu i onda bi često gubila mjesta. Ovog puta se držala grupe i nije ništa gubila, nego bi ostajala gdje jest. Npr. bude na petom mjestu, drži ga, zadovoljna je s njim i uđe u cilj peta. I to je super!
Trenirali smo tamo pet šest dana prije Europskog prvenstva. Jedino što je tada puhala jaka bura. Znači vjetar sa sjevera, 25 čvorova, na refule 30, dricavalo je... i tu je Elena u svakoj regati bila ili prva ili druga. Tu su i ovi moji muški u svim regatama bili prvi, drugi ili treći, po tom vjetru.
To su bile regate koje smo namjestili da traju 20-25 minuta, šezdesetak brodova i svaki put ovi naši bi bili ispred sviju. Stvarno nam je odgovarao vjetar.
A onda je krenula regata, vjetar je pao, trebalo se preorijentirati na te uvjete.
Inače muškima je ovo bila zadnja regata u radiala, evo su već prešli u standarda.
Taj mali vjetar im stvarno nije odgovarao, još kad je iz vani s malim chopy valom, nisu mogli imati zadovoljavajuću brzinu. Ali svejedno je Lovre završio u prvih deset i mislim da je to odličan rezultat, za osamnaestogodišnjaka je to super!
Što se tiče nastavka sezone i priprema za olimpijadu, jedino što je za sad sigurno je da ćemo ići na Palmu na mjesec dana i odraditi klasične pripreme. Nakon toga je regata u Hyeresu, a poslije nam slijedi Prvenstvo Hrvatske u svibnju. Za lipanj još nismo sigurni hoćemo li ići u Kiel, pa u Marseille ili ćemo preskočiti Kiel i odmah ići u Marseille.
A Lovre i ostatak dečkiju također ide s nama na Palmu. Tamo će sudjelovati na regati Europa Cupa nakon koje juniori na istoj lokaciji imaju Europsko prvenstvo U21 za standarda.
Kad to završi muški se vraćaju u Split, a Elena se prebacuje baš u Palma de Mallorcu gdje će početi Kup princeze Sofije.
Foto: Matias Capizzano
U zlatnoj grupi ženske flote imali smo još dvije predstavnice. Izvrsno otvaranje regate, čak i pobjedu u jednom plovu, imala je Ursula Balas. Ona je prvi dio regate izvrsno odjedrila, ali zbog pada koncentracije u posljednja dva plova skupilo se malo više bodova nego što su svi željeli, pa je regatu završila na 21. mjestu.
Na 51. mjestu završila je jedna od naših najmlađih jedriličarki u Ateni, Petra Marendić. Kad podvuče crtu može se pohvaliti jednim drugim mjestom, ali kvaliteta ostalih finiša je oscilirala više nego što je dozvoljeno na regati ovog nivoa, pa bolje od ovog mjesta nije moglo.
U srebrenoj grupi imali smo još tri jedriličarke, a dvije su bile u samom vrhu. Na drugom mjestu završila je Sandra Lulić, a na petom Tea Peteh, dok je na 34. završila Petra Mastelić.
Kompletne rezultate klase ILCA 6 za žene možete pronaći na ovom linku.
Muška ILCA 6 flota imala je u svom sastavu osam hrvatskih jedriličara, a dvojica su dobila mogućnost penjanja na pozornicu tijekom svečanosti proglašenja najboljih. To su bili Tedi Leonardelli i Lovre Bakotić.
Foto: Matias Capizzano
Tedi je na kraju zauzeo izvrsno sedmo mjesto i samo su ga dva boda dijelila od petog mjesta, a Lovre završava kao deveti s četiri boda više od Tedija.
U vrhu ove flote, osim pobjednika koji je za 21 bod pobjegao drugoplasiranom, nije nitko posebno dominirao i najviše je koristi donio dobar i visok prosjek.
Ostali su se ravnomjerno rasporedili po ljestvici, tako je Max Gjidera završio na 19. mjestu, Bartol Jocić na 29., 33. je Niko Jakelić, 36. Jere Bakotić, 49. Šime Bosna Rusković i 57. Vicko Alfirević.
Njihove kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku.
I za kraj je ostala muška olimpijska klasa ILCA 7. Najbrojnija flota prvenstva bila je podijeljena u 3 grupe, a naših pet jedriličara regatu je završilo u zlatnoj i srebrenoj skupini.
Tradicionalno najbolji finiš imao je Tonči Stipanović, ali ovog puta to nije išlo bolje od desetog mjesta. U osam održanih jedrenja dva puta je pobijedio i po jednom bio drugi i treći. To su definitivno bili rezultati na njegovom nivou, ali ulasci u cilj u sve četiri "loše" regate bili su između 20. i 24. mjesta.
Foto: Matias Capizzano
U zlatnoj grupi regatu je završio i jedan iskusni jedriličar malo starije generacije, Milan Vujasinović. Dugi je ovo EP završio na 32. mjestu, a da još uvijek nije za mirovinu pokazali su jedno drugo i jedno šesto mjesto!
Najstariji od naših najmlađih predstavnika u ILCA 7 bio je Bruno Gašpić. Iako je regatu otvorio s 5. i 6. mjestom u nastavku koncentracija pada i doma se vraća kao 40.
A preostala dva dečka s ozbiljnim jedriličarskim planovima za budućnost, Antun Tomašević i Božidar Golubić, u Grčkoj osvajaju 16. i 34. mjesto u srebrenoj skupini.
Kompletne rezultate za ILCA 7 možete pronaći na ovom linku.
Naslovna foto: Tonči Antunović
