Pet stotina milja od Biograda do Lefkasa u Grčkoj i jednako toliko natrag čini regatu The Race najduljom koja se dijelom jedri i u Jadranu, a definitvno najduljom registriranom u službenom kalendaru HJS-a.

U nedjelju 14. listopada u 16:00 signaliziran je start ispred Biogradske marine. Okupljena flota je jedrila po klasičnom Open sustavu za monotip grupu jedanaest Bavaria Cruiser 45, kao i po premjeru. Za većinske jednotrupce to je bio ORC, dok su dva katamarana i jedan trimaran prikazano jedrenje kategorizirali pomoću MOCRA sustava. Uz to su ORC jedrilice imale i podjelu po izboru korištenja spinakera na 14 jedrilica sa i na 7 jedrilica bez spinakera.

Hrvatske boje su branile dvije jedrilice. Svaka je bila ekstremna u nekom pogledu. Bavaria 37, Dušica, Žarka Jurage je bila najmanja i najstarija jedrilica na regati, ali je zato njen vlasnik i kormilar bio jedini koji se može pohvaliti nastupom na svim izdanjima ove regate. Za razliku od Dušice, druga jedrilica pod Hrvatskom zastavom, Croatia Full of Life Ola, Class 40 Ivice Kostelića, bila je najsportskije plovilo regate.

Nakon starta regata nije imala nikakvih ograničenja u vidu obilaska nekih obaveznih točaka, već se samo trebalo stići do Grče u što kraćem mogućem roku. Ovakav pristup regati, kad se uzme u obzir njena duljina, ostavlja jedriličarima otvorene ruke za različite taktičke zamisli. Osim toga uvjeti na regatnom polju su u određenim razdobljima tjerali jedriličare na ekstremne poteze s ciljem potrage za vjetrom.

Konkretniju priču o ovogodišnjem izdanju regate, zajedno s upoznavanjima s njenom poviješću prepuštamo njenom doajenu, Žarku Juragi.

Foto: Pitter Yachtcharter Facebook

Ukratko, bilo je lijepo! U prvoj etapi, jedrenje do Grčke je bilo bez jakih vjetrova i pratećih stresova, pa na koncu i bez vjetra. Tako smo na kraju, da bi stigli na cilj druge etape, morali upaliti motor. Da nismo bili toliko loši govori i to da je više od pola flote moralo napraviti isto. S obzirom na uvjete laganog vjetra uglavnom smo uživali. Kako regata ima specifičan način računanja jedrenog vremena u slučaju nedostatka vjetra, čekali smo do posljednjeg trenutka kad ćemo ga upaliti, pa smo na taj način posljednji presjekli ciljnu liniju u petak u 16 sati. Tu večer je bilo proglašenje pobjednika prve etape, a već ujutro se kretalo natrag prema Biogradu. Natrag je bilo zanimljivo. Na početku je bilo nešto vjetra, pa u noći kod Paxosa i Antipaxosa prema Krfu je nestalo vjetra, tako da smo znali i u bonaci plutati. Nakon toga se pojavilo jako jugo, pa jaka bura, znali smo imati i preko 40 čvorova... nevera, kiša. Trebalo je izdržati, a bilo je i štete po brodovima, ali srećom na Dušici je sve ostalo čitavo. Tu etapu smo završili u srijedu poslijepodne i čak smo pobijedili tu etapu po korigiranom vremenu. Ja sam jedrio u grupi bez spinakera. To mi je izbor još od prvog izdanja 1990. godine kad se jedrilo do Aleksandrije. Razlog za tu odluku je što je uglavnom riječ o charter jedrilicama koje ili nisu opremljene za jedrenje sa spinakerima ili jednostavno nisi u mogućnosti okupiti posadu koja može držati spinaker u zraku dva dna bez stajanja. Tako da je ovaj način uvijek najjednostavniji, a i poprilično sam se izvještio jedriti na ovaj način po Mediteranu :)

Žarko Juraga, jedrilica Dušica

Posada Dušice je bila međunarodnog karaktera. Međunarodni karakter joj je davao jedan francuski član, a uz Žarka Juragu hrvatski dio posade je bio sastavljen od Zdenka Basarića iz Siska, inače kormilara starog Gringa koji trenutno jedri pod zastavom HJK Siscia, još jednog Jurage, ovaj put Dragutina koji je redoviti sudionik regata latinskog idra. Zatim biogradske ronilice Katarine Jelić i profesorice tjelesne kulture Rajke Čanković.

A sad par riječi o pobjednicima obje etape u realnom vremenu. To je dvojac druge hrvatske jedrilice, Class 40 - Croatia Full of Life Ola Ivice Kostelića čiji koskiper je bio Ivan Holjar.

Foto: Zara Vecchia Facebook

Class 40 klasa pravih oceanskih bolida je poznata u cijelom svijetu, dok je Ola kao prva jedrilica ove klase pod Hrvatskom zastavom ostavila neizbrisiv trag na mnogim Jadranskim regatama. Njen novi vlasnik, Ivica Kostelić, nastavio ju je koristiti u natjecateljske svrhe, a može se reći da je čak i u jačem natjecateljskom ritmu nego za vrijeme prethodnog vlasnika. S obzirom da je riječ o jedrilici optimiziranoj za jedrenje solo jedriličara uglavnom je na tim regatama sam ili u društvu po još jednog jedriličara. Do sada smo u ulozi koskipera viđali Darka Prižmića, Ivana Kljakovića Gašpića, a na ovoj regati ruku mu je dao Ivan Holjar.

Pa da vidimo kako je Ivica doživio ovu regatu:

Odmah moram reći da je to po meni najbolja offshore regata (što se tiče rute) u Hrvatskoj i da mi je stvarno žao što na njoj nema više sportski orijentiranih ekipa. Na njoj je slobodan put od Biograda do Lefkasa, bez ikakvih okretnih točaka, vrata... samo start i cilj. Jedino što nismo imali super uvjete za jedrenje prema jugu. Od Biograda do Otranta nam je stalno bila orca, a to nije najbolje za naš brod. Prije Otranta smo odlučili promijeniti taktiku. Dok je većina nastavila niz talijansku obalu i dalje u orcu mi smo po tom jugu prešli na drugu stranu, pod Albansku obalu, jer smo imali plan da ćemo se po burinu spustiti niz Albaniju, a sutradan je kod Grčke trebao puhati maestral. S druge strane, uz talijansku obalu, po prognozi nije trebalo puhati ništa ili vrlo slabo. Kad smo prešli na albansku stranu upali smo u bonacu u kojoj smo ostali desetak sati i za to vrijeme su nas prošle četiri jedrilice na drugoj strani. Nažalost nismo uhvatili burin, ali se realizirao dio plana da budemo najbliže kopnu i termika nas je uhvatila dva sata prije ostalih. Također nam je i kut bio mnogo povoljniji za maestral nego ostalima. Njima je bilo više u krmu dok smo ga mi dobili u pola krme tako da smo brzo nadoknadili izgubljeno. Po meni je to bila čar offshore jedrenja u najboljem izdanju gdje je važno planiranje nekoliko koraka unaprijed. Od tog mjesta pa do cilja protivnici više nisu imali šanse jer je nama vjetar stalno bio oko 120-140° a to su uvjeti za Olu. U drugoj etapi smo ponovno imali orcu, negdje do visine Brindisija. Puhala nam je tramuntana od oko dvadesetak čvorova, val je bio solidan i stvarno mi je bilo žao broda. Kako je praktički ravnog dna, napravljen za glisiranje, ovakva orca je na njemu vrlo neugodna. Srećom nije bilo štete. Za razliku od nas naši glavni konkurenti u ovoj etapi na Bavariji C65 - Naboo, imali su jedrilicu od 20 tona s kojima su mnogo lakše prolazili kroz takav val. Nakon Brindisija ulazimo u buru s levanta koja je vrlo brzo digla na preko 20 čvorova. Nama je taj kut bio savršen i onda je krenulo jedrenje kakvo se samo može zamisliti! More preko nas, ronimo... najviše nam je bilo žao što to nismo mogli snimiti. Ujutro je vjetar okrenuo još više u desno i tad smo podignuli spinaker A6 kojeg smo držali dok ponovno nije okrenulo na buru i tad vraćamo na flok. Puhalo je preko 30 čvorova i tu smo postizali najveće brzine, a val je bio savršen za surfanje. Do Punta Planke bura je malo oscilirala u snazi, a nakon nje kreće rock'n'roll. Od Mula do Tijata i u Murterskom moru smo imali dva knock downa. Kod Tijata prvi, a kod Pakoštana drugi. U tih 24 sata smo prejedrili 247NM! Sve je bilo na istim uzdama... meni najdraže jedrenje do sada!

Ivica Kostelić, jedrilica Croatia Full of Life Ola

Oduševljenje ovom regatom dijeli i Ivan Holjar. Inače je riječ o riječkom jedriličaru koji ima bogatu karijeru u malim klasama i na bowmanskim pozicijama regatnih krstaša, a može se pohvaliti da je na toj poziciji odjedrio i dosta regata na VOR-u 70, E1, koji je nekoliko godina imao bazu u Kvarneru. Evo i njegove izjave:

Poslije starta smo stajali par sati pored Biograda dok nije došlo jugo, a onda smo s jugom jedrili do Gargana. Dobro, nije baš da je bilo za naš brod, ali smo se dobro držali pored one velike Bavarije i par Salona. Do Otranta i Albanije stalno smo jedrili u orci po jugu od 10-15 čvorova. Onda smo u fonji pored Albanije stajali više od deset sati dok se nije formirao maestral. Tada nam je vjetar napokon stigao s krme i samo krenuli raditi sve više i više milja i stižemo u cilj 4-5 sati prije drugoga. U drugoj etapi smo ponovno imali orcu nakon Krfa, po njihovo tramontani, ali kasnije dolazi bura i stižemo prvi u Biograd. Čak nam je u jednom trenutku pored Albanije malo pao moral, ali nakon par sati nakon što smo dignuli A6, po prvi put u ovoj regati, počeli smo lijepo iskorištavati Class 40. Naboo, nam je u uvjetima oštre orce bio vrlo opasna konkurencija, jer je sa svojih 65 stopa prolazio kroz val mnogo lakše, ali čim je krenulo laško nije imao više šanse. Taj okret vjetra u desno smo ponovno dočekali pred Albanskom obalom. Dočekali smo ga u gluho doba noći, negdje iza ponoći. Tad smo odmah dignuli A6, maleni genaker i tu ponovno preuzimamo vodstvo. S tim setupom jedrimo do Lastova kad prelazimo na prvi krat i flok i tada radimo najveće brzine, preko 20 čvorova. Tada smo napravili najveću razliku ispred Nabooa (mi smo ga prozvali Fatboy Slim :)) i kasnije smo je samo održavali. Dobro, oni su kasnije imali nekih problema s nekim klizačima, ali mislim da oni stvarno nisu imali previše šanse u tim uvjetima. Stvarno najbolja navigacijska regata na kojoj sam jedrio i sve pohvale Ivici, super jedri i dobro smo se slagali. Dok je bila orca i dok je jako puhalo radili smo smjene ura-ura, ako su bile bordade morali smo obojica biti gore... sve u svemu super... Class 40 orca nije forte, ali svejedno ide. Napuni se bočni tank sa 700 litara mora, natrimaš jedra, upališ pilot, jedan spava, jedan vozi... preko dana bi radili snackove, sendviče, čokoladice, slastice, a navečer bi Ivica spremio neku paštu... savršena regata!

Ivan Holjar, jedrilica Croatia Full of Life Ola

Što se rezultata tiče naše jedrilice su na zajedničkoj ORC ljestvici završile na 5. i 12. mjestu. Oli je računalo nakon korekcije dodijelilo 9. mjesto u prvoj etapi i 2. u drugoj etapi, dok je Dušica osvojila 16. i 9. mjesto. A u skupini jedrilica koje su jedrile bez spinakera Dušica je osvojila 4. mjesto u prvoj etapi i pobijedila je u drugoj, što ju je u konačnici svrstalo na 2. mjesto.

Foto: Žarko Juraga Facebook

Vjerojatno će netko pitati kako je Dušica dobila bodove u prvoj etapi ako je stigla do cilja na motor. Za takve situacije organizator je pripremio sustav bodovanja koji uzima u obzir u kojem trenutku je neka od jedrilica upalila motor i koliko je do tog trenutka vremena jedrila i kojom prosječnom brzinom. Na osnovu puta prijeđenog motorom i dotadašnje prosječne brzine pod jedrima izračunaju koliko bi vremena trebalo da se i ta motorirana dionica prejedri. Zatim se to vrijeme uveća za 30% i doda vremenu provedenom pod jedrima.

Tako dobiveni broj se uzima kao ukupno vrijeme jedrenja koje se dalje ubacuje u kalkulaciju po ORC-u.

Prvo izdanje ove regate je bilo spomenute 1990. godine na ruti Zadar - Pilos - Aleksandrija. Nakon početka Domovinskog rata organizatori izmještaju start iz Hrvatske. Iduće dva izdanja regate startaju iz Marmarisa. Prvi put je ruta ponovno prema Pilosu i Aleksandriji, a drugi put prema Pilosu i El Kantaouiju u Tunisu i onda se 1995. start regate vraća u Zadar. Prvih 7-8 godina regata se jedrila svake godine, pa svaku drugu. U to vrijeme regata se jedrila pod imenom Ecker Cup, po imenu charter tvrtke koja ju je organizirala. Kasnije je preuzima tvrtka Pitter Yachting koja je sad organizira svake treće godine (ovogodišnja je bila druga po redu koju je organizirao Pitter). Tako da je sad ova regata dio triptiha regata od kojih je jedna na ruti Biograd - Dubrovnik - Biograd, a druga na ruti Biograd - Rab - Biograd.

Kao i na svim regatama do sada, Ivica Kostelić je pripremio kratke video preglede. Kako je izgledala prva etapa regate možete vidjeti na ovom linku, a pregled druge etape je dostupan preko ovog linka.

 

Naslovna foto: Pitter Yachtcharter Facebook

 

Back To Top