Ivica Kostelić, trenutno naš jedini aktivni oceanski regatijer odjedrio je prošlog vikenda posljednju regatu pred glavni događaj sezone kad je u pitanju Class 40, a to je transatlanska regata Route du Rhum.

Po svom dobrom starom običaju Ivica je pripremio i izvještaj i evo kako je regata izgleda iz kokpita njegovog ACI Optimus Prime-a:

 

Prva etapa

Class 40 flota s 31 brodom se proteklog vikenda našla u Saint Malou, na posljednjoj regati prije najvažnijeg događaja sezone: Route du Rhum.
Prvo je na rasporedu bila 24-satna offshore regata za samce, uz pratnju po jednog fotografa/snimatelja na svakom brodu. Sa mnom na brodu je Saša Drobac nadimkom "Sale", a ja ga od milja zovem "Saletto". Legendarni Mladen Šutej je imao svojeg brodskog snimatelja koji se zvao Mario Saletto, a sad i ja imam svojeg snimatelja "Saletta" :)

Foto: Saša Drobac

Regatni odbor je zadao rutu dužine oko 190 nautičkih milja u akvatoriju zapadnog La Manchea i uz sjevernu obalu Bretanje. Na startu je bilo 10 - 15 čvorova sjevernjaka. Moj francuski još uvijek nije dovoljno dobar - nisam mogao razumjeti gdje je točno startna crta pa sam na start stigao skoro zadnji, mrmljajući u bradu šale na vlastiti račun. No, nekim čudom, ubrzo sam se našao u sredini flote jer sam bio dobro pozicioniran u odnosu na vjetar.

Prva točka okreta bio je Cap Frehel, zapadno od Saint Maloa. Jedrili smo prilično oštro u vjetar, na granici genove i driftera, a ja sam se odlučio za konzervativniju varijantu i na kraju se pokazalo da je genova bila dobar izbor. Prvu bovu okrećem 18. i slijedi duga orca do okreta oko virtualne bove u kanalu La Manche.

Noviji dizajni Klase 40, u odnosu na starije, nemaju veliku premoć pri jedrenju u vjetar pa je bilo lijepo vidjeti zbijenu flotu i nadmudrivanje oko sitnih dobitaka.

Prognoza predviđa jačanje vjetra s 15 na 20-ak čvorova oko ponoći, pa zatim slabljenje na 15 - 20 ujutro i prijepodne. Zanimljivo, imali smo obrnuto: padom noći vjetar je puhao 20, oko ponoći je oslabio, da bi u drugom dijelu noći puhao preko 20.

Prognoza je imala i malo udjela u mojim odlukama, ali o tome ćemo kasnije. Dok Saletto spava kao beba, virtualnu bovu sam dosegnuo negdje oko ponoći, oko 20. pozicije u poretku i od tamo smo zajedrili prema jugu, s vjetrom u krmu, u smjeru francuske obale.

Foto: Saša Drobac

Spinaker kojeg sam razdrapao tijekom Drheam cupa sada je zašiven, ali je izdržao samo 15 minuta, a onda je jadničak opet puknuo. Izgubio sam već tri spinakera ove sezone! Ovo je sezona trganja spinakera :(

Od te točke za mene počinje nova igra. Bez velikog spinakera sam hendikepiran, ali dižem manji spinaker i imam sreće što vjetra ima dovoljno pa i s njim postižem lijepu brzinu. No, to je ipak zamjensko rješenje i padam u poretku.

Okretanjem bove uz obalu Bretanje, skidamo spinakere. Uputili smo se natrag prema istoku i Saint Malou, s vjetrom u bok.

Djelomice zbog pouzdanja u vremensku prognozu, koja je u ovim krajevima uglavnom točna, a djelomice i zbog forsiranja, podižem drifter. Slijedi "ronjenje" na 20-25 čvorova vjetra, proklinjanje vremenske prognoze i nesretne sudbine. Moram skratiti glavno jedro. Sav materijal je napregnut do krajnjih granica, a zvukovi škripanja i napinjanja probudili su čak i Saleta iz sna.

Najgore od svega: u zavjetrini je plitko, ne mogu otpasti od vjetra da bih sigurno zarolao jedro i sad moram izdržati. Brod doduše plovi velikom brzinom, ali na granici pucanja i moram što prije skinuti to veliko prednje jedro koje nam gura pramac pod valove. Čim smo se odmaknuli od pličine, spuštam drifter. No, to zvuči jednostavnije nego što jest. Nespavanje, stalno trimanje te manevri već su mi uzeli dosta snage, a ova pogrešna odluka s podizanjem (pre)velikog jedra i posljedičnim naprezanjem iscrpila me još više.

Foto: Pierrick Contin

Ujutro i dalje vjetar u bok od 20 čvorova, povoljna struja i lijepo jedrenje. Bio sam jako umoran. Od zadnje točke okreta do cilja ostaje 15 milja jedrenja niz vjetar i mučenja s malim spinakerom na 10 - 15 čvorova vjetra. Ulazim u cilj kao 26. od 31 učesnika, sa zakašnjenjem od 3 sata i 50 minuta iza pobjednika, Corentin Dougueta na brodu "Queguiner".

 

Druga etapa

U sljedeća dva dana jedrene su kraće regate za posade u zaljevu Saint Maloa. Prvog dana pridružili su mi se Julia Virat i Saletto. Julia je alpinistica i gorski vodič iz Chamonixa, ali istovremeno i jedriličarka koja je kao co-skipperica na jednom od brodova Klase 40 odjedrila Transat Jacques Vabre prošle godine.

Drugi dan nam se pridružio još i Calliste "the Beast". Jedrilo se po laganim uvjetima i prekrasnom sunčanom vremenu. Usprkos nedostatku velikog spinakera, odjedrili smo solidno i postigli ukupno 21. mjesto od 31 broda.

Foto: Saša Drobac

Odmah nakon nedjeljne regate vratili smo brod u moju 90 milja udaljenu bazu, Cherbourg. Na zloglasnom Raz Blanchardu dočeka nas 20 čvorova vjetra u orcu što puše preko kurenta i oblikuje divlje, strmo i raskopano more. Od siline udaranja broda u valove, puknuo je nosač rezervne vjetrulje autopilota na vrhu jarbola. To ocean šalje mali podsjetnik o svojoj snazi.

Kompletne rezultate druge etape možete pronaći na ovom linku.

Naslovna foto: Easy ride

 

Back To Top