Ovogodišnje Europsko prvenstvo za klasu Optimist nakon dugo vremena bilo je trofejno za našu reprezentaciju, Vita Erceg iz OSCP 1992 (Optimist Sailing Club Opatija 1992) ovjenčala se naslovom Europske prvakinje!
Prvenstvo se odjedrilo u Italiji u gradu Carrara, a nastupio je naš reprezentativni tim u sastavu:
Juraj Lencović - JK Galeb
Matteo Matković - JK Galeb
Vita Erceg - JK Optimist
Marul Vlahov - JK Šibenik
Ema Grabar - JK Galeb
Maro Uroda - JK Tijat
Tanja Ozretić - JK Mornar
Konkurencija u muškoj floti brojala je 157 jedriličara, dok je djevojčica bilo ukupno 120. Jedrenja su otpočela 1. srpnja i to ne baš sjajno po organizatore. Isplovilo se tek malo prije 3 sata poslijepodne, a mistral nije prelazio 6 čvorova, dok je s juga dolazio značajan kurenat. Smjer vjetra nije se ustabilio idućih sat-dva, tako da RO nije imao mnogo opcija osim one o povratku na kopno.
Idućeg dana mistral je ipak opravdao izbor ove lokacije za jedrenje, pa je zapuhao sa stabilnih desetak čvorova i svih pet skupina su odjedrile po tri plova.
S obzirom na gubitak prvog dana, RO je dao sve od sebe da trećeg dana regate napravi što je moguće više plovova. Deset do dvanaest čvorova osiguralo je da se odjedri deset plovova ukupno, odnosno da svaka skupina završi kvalifikacijski ciklus s po pet jedrenja.
Četvrti dan EP-a bio je prvi dan finalnih jedrenja. Na moru je bilo zbilja aktivno i sve flote su uspješno odjedrile po još tri plova. Jedrilo se po vjetru koji je puhao između 6 i 10 čvorova i koji je bio dosta hirovit. Dosta je dricavalo i to je bio dodatni tehnički izazov za malene kormilare i kormilarke.
Priča je zaokružena petog dana regate kad se odjedrio samo jedan plov. Ponovno se jedrilo po slabom vjetru koji nije prelazio 6 čvorova i jakom kurentu s juga. Dodatni otežavajući element ovog petka bio je uglavnom psihološkog karaktera jer je posljednji finalni plov zlatne skupine startao samo nekoliko minuta prije time limita u vrijeme kad su srebrena i brončana flota već bile na kopnu.
Gledajući i ekipno, naša reprezentacija je ostvarila izvrstan rezultat osvajajući treće mjesto u konkurenciji nacija.
A evo što je o regati ispričala glavna zvijezda naše reprezentacije, Vita Erceg:
Prije Europskog prvenstva imali smo petodnevne pripreme na Krapnju. Tu su zajedno bile reprezentacije i za Europsko i za Svjetsko prvenstvo.
Uvjeti su nam bili stvarno super. Svaki dan je puhalo od 10 do 15 čvorova.
Svaki trening nam je počinjao jedrenjem u orcu i vježbanjem manovri dok je još uvijek slabije puhalo, a kad bi vjetar pojačao onda bi vozili regate.
Nakon povratka na Krapanj imali bi brifing na kojem bi se okupili, gledali video materijale snimljene na moru i takav program nam je trajao pet dana.
Kad je to završilo imali smo dva dana odmora i onda smo otišli na Europsko.
Tamo smo stigli četiri dana prije regate, tako da smo i tamo još trenirali i proučavali regatno polje.
Na treninzima je dosta miješalo i bilo je teško, pa nismo uspjeli odmah sve skužiti, ali je sigurno bili kasnije lakše voziti Europsko nego bez tih treninga.
To regatno polje mi se inače jako svidjelo, pogotovo u danima kad je slabije puhalo jer sam ja jako lagana. Zbog toga sam brža od ostalih koji su veći od mene.
Polje nije bilo baš veliko, ali znali smo imati full jaku morsku struju koja nam je dosta smetala kad nije puno puhalo.
Najdraži dan regate možda mi je čak bio i prvi dan. Mislim da sam taj dan najbolje odvozila i to mi je bilo sasvim neočekivano :)
Mislim da je jedino treći dan puhalo malo više. Bilo je otprilike 12 do 15 čvorova, dok je ostalih dana puhalo između 5 i 10 čvorova.
A startevi... nisu mi bili baš sjajni, pogotovo u posljednjem plovu. Ali cilj mi je bio samo to da mogu čisto startati, osloboditi se od ostalih i brzo voziti.
Što se tiče strana za jedriti, uvijek sam više ciljala da idem desno, jer desna strana je bila puno bolja. To je bila strana bliže kopnu.
Moram reći da je ekipa iz reprezentacije bila stvarno super. Odlično smo se slagali, poslije regate bi se družili, otišli bi se kupati na plažu.
Kako smo jedrili u odvojeno, dečki u jednoj floti, cure u drugoj, onda smo se mi cure držale skupa. Kad smo bile u finalnoj skupini onda bi popričale o tom gdje ćemo startati, na koju stranu ćemo ići. Poslije regate bi isto popričale o tom plovu što se događalo i tako.
Također su nam i treneri bili super. Lijepo su nam kuhali večeru dok smo bili prva tri dana u apartmanu i baš je bilo fino. Kasnije smo se preselili u neki hotel gdje su svi spavali, pa smo onda tamo imali i hranu i sve.
Jedan prosječan dan na prvenstvu počinjao je doručkom. Potom se išlo u klub gdje su se spremali brodovi. Nakon toga obično je slijedilo čekanje jer nije bilo puno vjetra. Čekali bi obično u kafiću gdje bi igrali na karte, Remi.
Popodne bi isplovili i ako ne bi još bilo dovoljno vjetra onda bi nastavili čekati, kad bi zapuhalo onda bi zajedrili i kasnije se vratili na kraj gdje bi raspremili brodove i pojeli i natrag u hotel. U hotelu bi znali šetati po hodnicima i pričati s ostalom djecom koja su bila na Europskom prvenstvu ili bi se otišli šetati po plaži.
Inače sam dosta ostalih koji su bili na prvenstvu viđala i ranije po regatama u inozemstvu, recimo Talijanke koje su bile druga i treća...s njima sam dosta jedrili po regatama u Italiji
Vita će jedriti još jednu sezonu u Optimistu, a želja joj je jedrenje nastaviti u klasi 420 ako nađe odgovarajuću partnericu za podijeliti kokpit. Ako ne uspije ovaj plan onda će morat nastaviti jedriti u Laseru.
Što se tiče rezultata u pojedinačnim plovovima, Vita je u konačnoj sumi imala po jedno 10. i 11. mjesto kao najlošije rezultate. Ostalo su bila druga, treća i četvrta mjesta. Zanimljivo je da je drugoplasirana Anna Merlo čak četiri puta pobijedila u pojedinačnim jedrenjima, ali Vita je bolje zadržavala konstantu i u konačnici imala dva boda manje od nje.
U generalnom plasmanu treće mjesto osvojila je jedriličarka iz Hong Konga - Margaux Nguyen-Minh, dok u zatvorenom dijelu prvenstva bronca odlazi Talijanki Bianci Marchesini.
Inače, do posljednjeg plova, postojala je još jedna pretendentica za najvišu stepenicu na postolju. Riječ je o jedriličarki iz Ukrajine - Olhi Lubianski. Međutim, Olha u posljednja dva plova prerano starta, "osvaja" dva BFD-a i regatu završava na osmom mjestu.
Jedan BFD imala je kao najlošiji rezultat i Tanja Ozretić. Regatu je završila na vrlo dobrom 16. mjestu u generalnom plasmanu, dok je još brončana djevojčica s lanjskog Svjetskog prvenstva - Ema Grabar - završila na 22. mjestu. I ona je kao i Tanja imala jedan BFD, ali i dosta kontrastno jedrenje u dva dijela natjecanja. Kvalifikacije je odjedrila izvrsno, da bi u finalu krenula s 59. mjestom i polaganim usponom do 9. mjesta u posljednjem plovu. Što se tiče Tanje, ona je bila konstantna, odnosno rezultati su imali manje oscilacije i 16.mjestoje u stvari bio i prosjek svih njenih finiša.
Dečki su također imali dobar nastup, te je sa značajnom količinom bodova izvrsnom plasmanu u konkurenciji nacija, doprinio i Juraj Lencović koji je EP završio na osmom mjestu! Inače izvrstan rezultat ovog puta ostao je u sjeni Vitinog naslova, a samo dva boda su ga dijelila i od sedme pozicije.
Najbolji uvodni dio regate u našoj reprezentaciji imao je Maro Uroda. On je u prva četiri plova jednom pobijedio, imao dva druga i jedno četvrto mjesto. U nastavku mu nije išlo tako dobro, te regatu završava na 25. mjestu. S obzirom da je ovo Maru bila prva regata u inozemstvu tim je njegov rezultat to bolji, a on je najbolji primjer da jedriličari koji žele ostvariti veće rezultate trebaju i određeni broj regata godišnje odjedriti i u inozemstvu gdje će razbiti tremu nastupa u vrlo velikim flotama, kao i steći dragocjeno iskustvo, pa i rutine koje su neostvarive na relativno malim regatama u Hrvatskoj.
Treba istaknuti da su Juraj, Maro i Ema jedini naši predstavnici koji se mogu pohvaliti i pojedinačnim pobjedama u kvalifikacijskim jedrenjima.
U zlatnoj skupini imali smo i Mattea Matkovića. Matteo je dosta oscilirao i unatoč po jednom 4. i 5. mjestu u kvalifikacijama je s ostalim rezultatima ipak skupio dosta kaznenih bodova. U finalu je ipak završio u zlatnoj skupini u kojoj je nastavio u istom stilu, a od nekoliko pozicija boljeg finalnog plasmana udaljio ga je UFD iz pretposljednjeg plova. Regatu završava kao 48. u generalnom plasmanu.
Naš četvrti predstavnik u muškoj konkurenciji, Marul Vlahov, jedini je koji je jedrio u srebrenoj skupini. Ovog puta za to je sigurno jedan od najjačih razloga to što je građom najveći u našoj reprezentaciji i uvjeti u Ligurskom moru mu nisu nimalo bili naklonjeni. Da je dobar jedriličar pokazao je sa 7. mjestom u prvom plovu, ali kasniji povjetarci ga ne uspijevaju gurati jednako brzo kao konkurenciju. I njegovu finalnu sumu kvari jedan UFD, jer da ga nije bilo i da je umjesto njega imao rezultat u prikazanom prosjeku finalni plasman bi mu sigurno bio za 10-15 mjesta bolji od 94. mjesta.
Kompletne rezultate za djevojčice možete pronaći na ovom linku, dok su na ovom linku rezultati za dječake.
Da je bile riječ o dosta dugoj suši rezultata hrvatskog jedrenja s najvećih natjecanja u klasi Optimist najbolje se može vidjeti iz sljedećih podataka:
1995. - SP - Mariehamn, Finska
3. Dario Kliba
1996. - SP - Južnoafrička republika
2. Aron Lolić
1998. - SP - Troya, Portugal
3. Šime Fantela
1998. - EP dječaci - Split, Hrvatska
1. Ivan Kljaković Gašpić
1999. - SP - Martinique, Francuska
2. Tonči Stipanović
2000. - SP - La Coruna, Španjolska
1. Šime Fantela
2001. - EP djevojčice - Grand Canaria, Španjolska
1. Mateja Petronijević
2002. - SP - Chorpus Christi, SAD
1. Filip Matika
2. Stjepan Ćesić
2002. - EP djevojčice - Tavira, Portugal
2. Tina Mihelić
2003. - SP - Las Palmas, Španjolska
1. Filip Matika
2003 - EP dječaci - Stari Grad, Hrvatska
2. Stjepan Ćesić
2003 - EP djevojčice - Stari Grad, Hrvatska
2. Tajana Ganić
2007. - EP dječaci - Varkiza, Grčka
2. Juraj Divjakinja
2024. - EP djevojčice - Carrara, Italija
1. Vita Erceg
Kompletan hall of fame klase Optimist u Hrvatskoj možete pronaći na ovom linku.
I za kraj jedan zanimljiv podatak. Vita dio je jedne od naših najpoznatijih jedriličarskih obitelji. Njena majka je Ira Nakrst, u svoje vrijeme izvrsna jedriličarka i jedna od najboljih djevojčica u svojoj generaciji u klasi Optimist. Ujak joj je Damir Nakrst, također standardni reprezentativac u Optimistu, danas jedan od naših najtrofejnijih jedriličarskih trenera na međunarodnoj sceni, a djed joj je Vilim Nakrst, svojevremeno trener, a posljednjih desetljeća istaknuti jedriličarski djelatnik.
