Nisam cijelo vrijeme bio s Petrom, uglavnom sam bio s dečkima, a za nju mogu reći da se na početku po jakom vjetru i velikom valu i ona držala vrlo dobro s obzirom na njenu kilažu.
Što se tiče Bartola i Nike, oni su imali manje više dobro jedrenje i dobre ulaske. Konkretno kod Bartola problem je bio što je imao dva BFD-a i to mu je razlog zašto su mu se izgledi smanjili već u kvalifikacijskom dijelu prvenstva. Da se to nije dogodilo vjerujem da bi sigurno, a i Niko, finale jedrili u zlatnoj skupini.
Petra je također imala nepotrebnih kaznenih bodova. U prvom danu finala morala se povući iz jedrenja nakon što je dobila drugi penal. Također je i u kvalifikacijama na jednoj arbitraži dobila kaznene bodove, srećom nije puni iznos već samo dio.
A uvjeti su bili stvarno raznoliki, puhalo je iz svih smjerova, na početku stvarno muški uvjeti, pa se jedan dan nije jedrilo i onda dva posljednja dana po tri plova na +/-7 čvorova s dricevima bez oblaka gdje djeca nisu baš razumjela što se točno dešava na polju, jer nije bilo naznaka koje bi se mogle pročitati i predvidjeti što će se dogoditi.

Dok je puhalo jedrili su, a kad nije puhalo plutali su :)
Prva 2-3 dana bilo je super. Puhalo je, bilo je vjetra i oni su jedrili odlično. Lovre je stalno bio među vodećima u top 5 svih 5-6 regata. Nemam nikakvih zamjerki kako je jedrio. Možda je moglo biti malo drugačije u nekim detaljima, ali uglavnom nije griješio.
Kad je stiglo finale vjetar je pao, a s obzirom da su malo narasli i malo otežali - možda im je ovo bila i zadnja regata u Radialu, to im jednostavno nije odgovaralo. Nisu imali svoju brzinu, nisu se mogli držati na startu pa su ih imali i malo lošije i poslije se ne bi mogli izvući.
Koliko god imaju prednost kad zapuše toliko su bili u hendikepu kad je bonaca. Kad Lovre stane pored Petre Marendić sve bude jasno. On je pola metra veći od nje... kad je on naprijed ona ne može držati ritam, a kad je malo vjetra ona prolazi, a Lovre je negdje iza. I to je to, čista fizika.

Cijeli ovaj pothvat bio je više tipa "ajde idemo, nemamo što izgubit", pa smo ja i trener Marjan otputovali bez velikih ambicija.
Jedan od motiva bio je i taj što neću ići na neke od regata za Standarde koje će se uskoro jedriti po Europi.
Uglavnom, u dva mjeseca skinuo sam 12 kilograma, malo sam trenirao u Radiala s Mornarevim juniorima i sa Sandrom Lulić i gore sam napravio četiri treninga pred početak Svjetskog.
Na početku regate sve je bilo super, lijepo je puhalo i bilo je izvrsno. Prvog dana puhalo je do 25 čvorova, imali smo dva plova i s mojih 75 kg uvjeti su mi izvrsno odgovarali, bio sam kao raketa i napravio dva prva mjesta.
Drugi dan je bila jednaka prognoza, ali kad smo izašli nije bilo baš tako. Prvi plov smo jedrili po nekakvoj burici od petnaestak čvorova, a drugi je bura već bila u padanju i dricavalo je sa svih strana i punilo i praznilo i palo na 7 do 10 čvorova. I po tim uvjetima sam se još dobro držao i napravio 2. i 3. mjesto.
A treći dan smo isplovili po zapadnjaku sličnom onom od prvog dana, bio je i veliki val, i puhalo je na početku ponovno dvadesetak čvorova koji su oslabili dok se postavilo polje, a kasnije dok se jedrilo nastavilo je slabiti.
Prvu orcu smo odjedrili po 15-20 čvorova, pa prvu krmu i drugu orcu, koji su bili postavljeni blizu kraja, vjetar je pao na 5-8 čvorova. Stvarno je bila ogromna razlika između desne i lijeve strane polja... nije bilo lako procijeniti da li je bolje otići desno u vjetar ilise držati lijevo s kraćim putem.
Taj prvi plov sam kiksao, loše sam procijenio. Ja sam otišao prema vjetru, a prošli su oni laganiji kroz bonacu s lijeve strane. Tu sam napravio prvo od niza 9. mjesta.
Do idućeg plova vjetar se stabilizirao na desetak čvorova i bilo je lijepo i tu sam napravio još jedno drugo mjesto.
Sljedeći dan nismo jedrili zbog bonace i onda su petog dana krenula finala i trebalo je nadoknaditi taj dan kad se zbog bonace nije ništa odjedrilo. Tako da je program onda predvidio po tri plova dnevno, a prognoza mi se za tih novih šest plovova nije nimalo svidjela i odgovarala mojim kilogramima.
Izašli smo na more i prvi plov sam i po tom laganom vjetru odjedrio sasvim solidno. Završio sam četvrti, ali zbog jednog glupog incidenta s Belgijancem, u kojem sam ja bio potpuno kriv - desne i lijeve uzde i nisam očekivao da će iz toga izaći takva scena jer nije bilo toliko strašno. Pri sredini prve orce krivo smo se razumjeli "mogu li proći?" i oba smo virali i niti je on nešto izgubio niti sam ja nešto dobio... uglavnom ja sam se uspio izvući na četvrto mjesto i psihički se digao da nastavim dalje regatu kad evo njega do mene i kaže mi da će ići na protest. Onda je u mene ušla nervoza i fokus koji sam držao cijelo vrijeme mi se izgubio... počeo sam razmišljati više nego što je trebalo i krenulo je sve nizbrdo...
Napravili smo još dva plova po tom laganom vjetru i kiksao sam kroz polje, a kako nisam više bio fokusiran nisam se uspio izvući.
Kasnije, kad smo se vratili na kopno, još sam izgubio i taj protest i na kraju u zadnji dan ušao sa 6. mjesta.
Zadnji dan smo izašli na more po 3-4 čvora, bila je užasna bonaca i prvi plov smo odjedrili s vjetrom koji je najviše išao do 5 čvorova.
Tad sam napravio još jedno 9. mjesto, a u iduća dva plova vjetar jača za par čvorova i uspijevam završiti kao 6. i 3.
Da se razumijemo, nije ovo bila regata ozbiljna kao u Standarda, ipak je ogromna razlika u konkurenciji, ali i meni je to sve bila neka nova situacija u kojoj se nisam ranije nalazio. Osnovni problem mi je bio da pronađem način kako da ostanem smiren... nisam navikao da dolaze poruke i čestitke, tako da mi je bilo teško tu euforiju držati van glave. U stvari, držao sam se do tog protesta i onda sam se spotaknuo o njega i sve je krenulo nizbrdo.
Sad kad pogledam unatrag, malo mi je žao jer je bila izvrsna prilika, ali tako je kako je, život ide dalje :)