11. Regata oko Dugog otoka, koju zajedničkim snagama organiziraju JK Kon Tiki Croatia i YC Zlarin, jedna je od zahtjevnijih jesenskih regata, a može se reći i generalno gledajući Jadran, ove godine je okupila 23 posade, od kojih je startalo 18. Bilo je odustajanja u posljednji tren, ozljeda na Zlarinu tijekom noćne nevere s četvrtka na petak... ali oni koji su zajedrili sudjelovali su na natjecanju koje će dugo pamtiti.

Iako je start odgođen s četvrtka u sumrak na petak ujutro, flota je dojedrila do cilja u zadanom vremenu i nije trebalo raditi produžavanja, pa i odgoditi subotnju večernju zabavu na nedjeljni ručak.

Na startu je puhalo jedva čvor-dva, ali kako je regata odmicala vjetar je jačao i skoro cijela flota je stalno bila u bar nekakvom pritisku koji joj nije dozvoljavao pretjerano dugo zaustavljanje.

Kako je točno izgledalo na vrhu flote možete detaljno pročitati u iduća tri interviewa.

Dobro je bilo. Zanimljivo, dovoljno vjetrovito da ne bude dosadno. Nije nam baš išlo na ruku po ORC-u, ali što je tu je i to je to :)
S obzirom kakvo je vrijeme bilo u četvrtak navečer ovo je bilo laganini. Mislim da nam je puhalo do 20 čvorova max. Nismo skoro ništa stajali... sve je bilo kako treba biti.
Posadi nije bilo naporno, ovo im je inače prvi put da jedre na Damacu. Inače Barbora Bacharta je bila skiperica. S njom 4-5 standardnih članova posade i ostali se mijenjaju kako tko može doći na regatu. A ja sam bio u ulozi "Boat captaina", pazim na brod i zadužen sam za tehničke stvari.
Mislim da smo manje više sve dobro odradili, osim što smo se zeznuli gore kod Zverinca. Dric nas je malo uvukao unutra i tu smo na neki način zaglavili.
S vanjske (sjeverne) strane nismo htjeli ići jer su tamo kavezi za ribe, a smo se odlučili krenuti unutra. I to se pokazalo vrlo krivom odlukom.
Tu smo najviše izgubili i skoro nas je Farabut stigao. Ali srećom po nas zapuhalo je i onda smo mu opet odmaglili.
Što se tiče jedrenja na povratku, na otvorenom, bili smo dosta konzervativni. Posada je bila umorna i dosta dugo nismo digli gennaker. Skoro pola Dugog otoka smo odjedrili s flokom.
Puhalo nam je više po zapadu i kut vjetra bio nam je između 100° i 110°, u principu skoro pa čisti bok i puhalo nam je između 18 i 20 čvorova. I kako je bila noć, a oni umorni odlučili smo da nećemo ništa dizati, dok su svi od iza odmah išli s gennakerima pun gas. Zato smo mi i izašli onako puno vani...
A kasnije smo izvukli gennaker i imali čistu krmu i ponovno dosta izgubili. Mislim da su nam to i Zverinac bile dvije najveće greške.
Kad smo prošli Kornate sljedeća odluka bila nam je hoćemo li ići kroz unutrašnje kanale ili između Žirja i Kaknja.
Gledali smo Farabuta iza nas i što će on napraviti, a prognoza je najavljivala jugo. Međutim i tramontana koju smo imali prije toga nije bila u prognozi i odlučili smo se da idemo na jugo pa što bude.
Na kraju se prognoza pokazala točnom. Samo se pojavila crta i od 12-13 čvorova što nam je puhalo s krme došli smo u 8 čvorova juga i u mezzonave se spustili u Zlarin.
To se možda pokazalo i najboljom taktičkom odlukom gdje smo vratili nešto izgubljenog vremena, ali po ORC formuli to nam ipak nije bilo dovoljno za pobjedu.

Hrvoje Petrović, Damaco

 

U transferu iz Splita prema Zlarinu na križu nam se malo oštetilo jedro, jer nam je bilo juga 20-25, pa i do 30 čvorova. I kako je to bilo mokro od kiše morali smo čekati da se osuši i onda smo tek prije starta uspjeli se uhvatiti tašelavanja tog oštećenja. A onda se na 4 minute do starta mora ugasiti motor i tako da smo malo kasnili...
A sa starta smo produžili prema Prviću i tamo smo uhvatili neku bavu s kojom smo najviše profitirali. To smo jedrili baš uz kraj, uz Lupac, pa prema Prviću i kad smo došli pred Prvić Luku tamo nam je vukla uvala s 2-3 čvora i tu smo vozili čistu krmu. Malo smo repiketavali i onda ušli u kanal između Prvića i Tijata. I tu nam je isto bilo s krme.
Tu smo hvatali neke refulčiće i dobro se izvukli i napravili prednost i kad smo izašli kroz Logorunska vrata opet smo jedrili uz sami otok. Jednostavno, termika nas je vukla.
Tako smo vozili s drifterom u bok sve do vrha Murtera kad nam je opet dalo s krme pa smo se prebacili na gennaker i onda je vrtilo nešto dok nije došao onaj veliki vjetar od 20 čvorova u provu.
Po tom vjetru smo vozili u orcu i jako se dobro držali jer sam mislio da će nas svi veći brodovi koji su stvarno vitraški, da će nas uhvatiti.
A inače s Farabutom i ovim setom jedara nisam imao puno prilike jedriti, pogotovo u orcu. Hvatali smo i do 7 čvorova tako da sam stvarno ugodno iznenađen mogućnostima.
Naravno, koristili smo i tankove.
Tu smo stekli dobru prednost s kojom nas drugi nisu uspjeli uhvatiti, a Damaco... ipak je 4 metra duži i vozi milju i po brže.
Kad se uzme sve u obzir i nije nam previše pobjegao, možda neke 3 milje do vrha Dugog otoka.
Kad smo stigli negdje do vrha Kornata vjetar je pomalo počeo slabiti i puhati 15-16 čvorova i onda u visini Dugog otoka počelo padati na desetak čvorova koji su držali do Iža. Tamo je vjetar pao na 4-5 čvorova i došlo je malo više s boka.
Tu smo vozili s drifterom i dok smo vozili uz Iž vjetar je bio u bok jer je prebacivalo preko otoka. 
Kad smo prošli Iž jedrili smo prema Zvjerinjaku. Tu je Damaca nosilo ispod, a mi smo isto išli kako nas je vjetar nosio, a nosio nas je na sjevernu stranu. I Damaco je tu zapeo, a mi kako smo došli između Tun velikog i još jednog otočića nismo mogli za Damacom. Mogli smo virati i to, ali u jednom momentu nam je dalo s krme. Sad, mogao tu orcati i ići za njim, ali računao sam da je došao burin i da će prije zapuhati s ove gornje strane.
I mi smo krenuli voziti s tim burinom i vozili smo 4-5 milja. Tu smo Damacu došli al pari i on tad dobije neki privatni reful onog zapadnjaka i s njim se s 8 milja sjuri i okrene Dugi otok. Za to vrijeme sva ekipa koja je išla za njim je zapela. Nikog od njih nije to isto potrefilo.
A što se tiče kurenta, cijelo vrijeme smo ga imali s juga. Bilo ga je bar milju do milju i po u krmu. Vjerojatno jer je dan ranije bilo to ako jugo, pa je onda stvarno na momente bilo smiješno vidjeti kojim brzinama jedrimo, a koliko vjetra ima u zraku.
Da smo tu išli za Damacom tko zna što bi bilo, a kako je u prognozi najavljen burin mi smo ga uspjeli i uhvatiti i da nije bilo onog refula uspjeli bi i proći Damaca. A njemu je taj reful preko brda bio super jer je sve to odradio bez repiketa.
A mi kad smo stigli do vrha Dugog otoka nama je s bure prebacilo na zapadnjak i onda smo vozili orcu da obiđemo Dugi.
Veli rat je zapojao prije nas i dok smo mi došli do tog mjesta već je vozio većom brivom i napravio nešto distance.
Ali mi smo ga ipak uspjeli uhvatiti na dnu Kornata. Došli smo na oko milju i po od njega.
Iskreno, treba brod još malo upoznati po tim uvjetima... A regata je stvarno bila vrhunska! Stvarno sam pre zadovoljan... stalno se jedrilo, bez stajanja, bilo je toplo... jaketu uopće nisam obukao za vrijeme jedrenja.
Jedino što je bio kut jedrenja 120-130°i ne znaš bi li vozio gennaker ili drifter... Ta razlika u setupu je bila ključna i tu je trebalo donijeti dobru odluku i na distancu od 50 NM pola milje brzine čini veliku razliku!
Bilo je zanimljivo i to što je val bio točno u krmu, a vjetar u bok. Niz val se zaletiš i ako imaš gennaker on izduši, a drifter je nešto plići pa ga je lakše kontrolirati. Tako da je tu trebalo napraviti kompromis. I sad vrtim po glavi d ali sam možda tu mogao drugačije napraviti...
Možda nisam mogao tu skinuti Damaca, a li mislim da sam tu dionicu mogao brže voziti. To je ovako moje subjektivno mišljenje.
A još mislim da bi bilo bolje da smo prošli kroz južni kraj Kornata, pored Smkovice. Ali s tim vjetrom, pa neka sijevanja u daljini... nije mi baš taj vjetar davao pouzdanje da s 15-16 čvorova ulazim po noći u Kornate.
I onda smo nastavili voziti krmu i jedriti do hridi Bačvica, ali mislim da je 2 milje kraće kroz Kornate... ali uvijek je pitanje što bi na kraju bilo.
A ovako smo vozili dalje i kad smo došli do Kaprija zapuhalo nam je jugo kojeg je bilo desetak čvorova u čistu orcu, a to je Damacov forte. On je u jednom momentu išao između Žirja i Kaknja i nadali smo se da će on tu zapeti, a da ćemo mi s donje strane nešto uhvatiti, ali eto...
Tako smo mislili jer je u jednom trenu zapuhalo s kraja, burin, nije to bio baš čisti vjetar. Sa zapada kad smo vozili gennaker okrenulo je u provu i morali smo se prebaciti na drifter, pa je tu bilo malo šaranja, pa smo vidjeli da on stoji i da vozimo puno brže od njega i u jednom trenu smo uhvatili burin i vozimo s drifterom oko Kaprija i imamo samo zapojati.
I sad vozimo s drifterom, računamo na taj burin, puše direkt iz Vodica i za 10 minuta okrene na 10 čvorova juga. On je tad zavozio 8 čvorova i tu je bio presudni trenutak.
Da je ta tranzicija vjetra bila sporija, a okrenulo je relativno brzo sa zapada preko bure na jugo za desetak minuta, da je trajalo bar sat vremena vjerojatno bi u cilju bilo napetije.
Što se tiče Mary S, na početku kad smo se odvojili i radili stalnu razliku nije nas baš bilo puno strah da će nas uhvatiti, ali kad je kasnije zapuhalo 20 čvorova nije nam bilo svejedno. Ipak je to brod koji ima dužu vodenu liniju, kojem je forte orca po jakom vjetru.
Međutim, nije nas nešto puno hvatao po tim uvjetima i kasnije kad je vjetar počeo slabiti nisam ga se previše bojao. Vidjeli smo ga mi cijelo vrijeme iza nas, stalno je bio na optičkoj vidljivosti i ne možemo mu puno pobjeći jer to je bila ta orca po vjetru. Ali čim smo dignuli drifter ponovno smo krenuli raditi razliku.
Mislim, stalno nam je bio na umu da je tu, jer ipak nam je direktna konkurencija... znam ja i njegove polare, pratim što tracker pokazuje...
Sve u svemu dobro smo vozili, nismo radili greške... osim jednom :)
A ono, dobra je ekipa na brodu, pa smo se malo zapričali i malo preorcali tamo kod Iža. Bilo je pitanje hoćemo li nastaviti orcu vratiti se na drugu stranu, a trebalo je samo napraviti jedan kratki repiket... tu smo nepotrebno produžili pa smo morali voziti dva prsta laško. Tu nam je Mary S skinuo kabel - dva. ali prvenstveno zbog nas.

Marko De MIcheli Vitturi, Farabut

 

Nakon noći četvrtka na petak kad je bilo loma i nereda, do starta je u potpunosti zabonacalo i startali smo praktički "po ničemu".
Na startu smo napravili jednu grešku pa smo se morali vrtjeti... Bili smo na pinu, dvije dužine ispred broda koji je bio iza nas i onda je on dobio neki privatni reful i nismo uopće primijetili da ide.
I tu smo u bonaci pomalo klapali, sve hoće - neće, dok nije počelo popunjavati.
Stabiliziralo se na sjeverozapadnjak i onda je bilo sve u redu. A kad smo već kod vjetra moram reći da nam cijelu regatu instrument za vjetar nije radio... po danu je još OK, ali po noći kad je sve zategnuto, jedriš na max, onda ti instrumenti stvarno nedostaju. Mislim, snalazili smo se, ali mnogo je lakše kad vidiš gdje vjetar ide i znaš gdje si s orcom, jesi li preko, ispod... ali nećemo se žaliti.
Uglavnom, lijepo smo jedrili orcu, ali Farabuta nismo nikako mogli uhvatiti. Taj brod stvarno ide kao metak, a Damaca nismo ni očekivali da ćemo ikad uhvatiti u orcu.
A JPK je stvarno odličan u orcu... stabilan je, trima se kao 470... Pero je stvarno vrhunski jedriličar... I stvarno smo jedrili bez stajanja - nisam se uspio dva dana doma javiti jer nisam imao vremena za poziv.
Jedini problem nam je bio ko Zverinca, kad je pao mrak. Glavnom pitanje bilo je idemo li istočno ili zapadno... izabrali smo zapadno jer nam je dao jedan reful od poje i tu smo stajali nekih sat i pol... doslovno smo stajali na mjestu. Nije da smo se predali i odustali. Mijenjali smo jedra, pokušavali uhvatiti svaki dašak, ali nikako se izvući...
I onda smo dobili neki zapadnjak, ali nas je do tada stisnula ova grupa koja je stigla iza nas i koja je otišla na istočnu stranu.
Uspjeli smo im napraviti jednu milju razlike do Velog rata kojeg smo okrenuli oko jedan u noći i krenuli natrag.
Tu je lijepo puhalo, sve je bilo popunjeno, ali je bilo dosta križanog mora.
Na početku te dionice ja i Andrej smo Peru pustili da ode malo spavati i tu ja radim grešku. U tih pola sata koliko je on spavao vjetar je malo oslabio i otišao u desno i prebacio sam nas na mali gennaker. Mislim da smo tu vozili na nekih 50%... nepotrebno...
Onda smo probudili Peru, promijenili gennaker i ponovno krenuli.
Negdje na početku Kornata prošao nas je Dušan Ušeničnik i onda ga lovimo sve dok nismo izašli iz Kornata.
U nekom trenutku nešto su oni petljali s gennakerom i mi im stižemo na krmu.
Onda je okrenulo na neki levanat - jugo i tu ga krećemo stiskati i u orcu ga prolazimo. To nam je bila možda najveća pobjeda... kako smo ga lagano pustili, tako smo ga i relativno lagano i sustigli i u cilj smo ušli po tom južinu.
I eto, bili smo stvarno zadovoljni. Inače mi je ovo bio prvi put da jedrim s Perom iako ga znam već dosta dugo. A brod je stvarno izvrstan za jedrenje.
Kad je slab vjetar malo je podjedren, ali čim digne više od 10 čvorova može stvarno puno. Ima 10 metara i tankove od po 300 litara, a još je i optimiziran za ORC.
Može se s njim jedriti i lošije, ali formula mu to nadoknadi. Mislim, svi su stajali u nekom dijelu regate, ali mis mo bar sat - sat i pol stajali kod Zverinca i na kraju smo bili prvi po ORC-u i sat vremena korigirano ispred drugoplasiranog.
Stvarno brod nije dosadan iako je dobar i po premjeru.
A kasnije je bila super fešta i stvarno sve pohvale organizatoru. Ničeg nije falilo!

Vedran Kabalin, Mary S

Što se tiče ostatka flote i preostalih 15 jedrilica, one su također imale vrlo zanimljivu noć, može se reći i zanimljiviju od vodećeg trojca koji je praktički odjedrio svoju regatu... osim Mary S koja je u završnici imala match race s jedrilicom March.

Najbolji pokazatelj napetosti regate i koncentriranosti posada pokazuje podatak da su posade između 5. i 17. mjesta završile unutar 45 minuta! Fenomenalan podatak!

Osim po openu flota je i ove godine jedrila po ORC-u, odnosno 10 posada koje su Regatnom odboru priložile svoje ORC Club certifikate.

U ovoj konkurenciji pobjedu je odnijela Mary S. Uz nju je na postolju bio i maleni Dupin, dok je pobjednik u realnom vremenu (Damaco) zauzeo treće mjesto po korekciji.

Kompletne rezultate ORC-a možete pronaći na ovom linku, a u nastavku možete pronaći osnovnu statistiku cijele flote i playback jedrenja.

Statistika

  Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno [NM] Prosječna brzina [kts] Max. brzina [kts]
1. Damaco 21:06:15 122.76 5.81 11.66
2. Farabut 21:58:30 122.73 5.58 22.95
3. Mary S 23:35:15 117.97 5.00 12.80
4. March 23:39:15 116.28 4.91 13.88
5. Fangac 24:06:15 121.16 5.03 10.69
6. Macropus 24:11:30 119.77 4.95 10.80
7. Sea Mouse 24:14:00 119.35 4.92 11.28
8. January 24:14:45 121.26 5.00 11.07
9. Elan.ka 24:17:00 119.27 4.91 11.18
10. Lets Sea 24:18:45 120.16 4.94 13.28
11. Dupin 24:25:30 119.35 4.89 12.96
12. Chili 24:26:30 120.88 4.94 11.07
13. Odin 24:29:30 122.50 5.00 11.39
14. Sportski vuk 24:35:10 120.04 4.86 10.15
15. Ironman 24:37:30 122.49 4.97 10.85
16. Bellavita 24:44:50 123.75 5.00 10.15
17. Pingala 24:50:40 118.63 4.77 11.07
18. Scorpio 29:37:00 122.62 4.14 10.37

*statistika na osnovu uzoraka u vremenskim intervalima od 5 sekundi

 

Playback

P L A Y B A C K

 

Back To Top