Jedriličarski klub Opatija je ove godine odlučio neorganizirati klasičnu regatu do hridi Galijola i natrag, a kojoj bi to bilo 38. izdanje, zbog sve slabijeg interesa natjecatelja za dugim i ozbiljnim navigacijama čiji obavezni dio je i noćno jedrenje. Ali da tradicija ne bi sasvim ugasnula odlučili su se na modificiranu varijantu u kojoj se umjesto do Galijole jedri do Cresa.
U principu regata je vrlo slična Primorskoj regati koja se jedri na početku ljetne sezone u Kvarneru, samo što su tada start prve i cilj druge etape u Rijeci. Međutim, kako i Rijeku i Opatiju često more jednaki problemi zbog uvjeta u Riječkom zaljevu, rezervna lokacija za start na sjevernoj strani Cresa čine je u tim bezvjetrenim uvjetima praktički jednakim regatama.
Takvu situaciju na startu prve etape, u subotu 12. rujna imali su i organizatori u Opatiji. Flota od 16 jedrilica motorima se zaputila na jug i kod Porozine su startali s jedrenjem do Cresa. I u toj zoni vjetar nije bio baš izdašan, a detaljnije o svemu ispričao je kormilar pobjedničke jedrilice Ivica Ščurić:
Kako na startu nije bilo vjetra na motore smo vozili do Porozine. Tamo smo imali start po tramontani od nekih 10-12 čvorova, a mi na Follow us smo jedrili brzinama i do 12 čvorova, tako da je bilo jako dobro što se toga tiče.
Startali smo s genakerom i brzo smo stigli do Velog boka gdje je to sve pomalo izdušilo. Kako je tramontana padala tako je okretalo na maestral, a pred Cresom je vratilo na tramontanu. Tako da je bilo raznih uvjeta, ali sve u svemu bio je lijep dan i stvarno je bilo ugodno jedriti, pogotovo na početku do Velog boka.
Dodatnu dozu užitka davalo je to što nije bilo valovito, jer tramontana dolazi malo preko brda i nema vremena da se formira val. Tako da je more bilo glatko i stvarno je bilo lijepo jedriti.
Cijelu noć je također nešto puhalo i mislim da je to isto morala biti tramontana.
U nedjelju ujutro u 10 sati imali smo start za natrag u Opatiju. Start je postavljen unutar Creske luke i moralo se jedriti van kroz kanal. To je bilo stvarno atraktivno i za publiku i za jedriličare. Mi smo tu na startu dignuli Code 0 i išli smo sigurno 10-12 čvorova jer je stvarno ugodno puhalo iz nekih tri kvarta krme. Također je bilo i mirno more, stvarno lijepi uvjeti.
Kad smo izašli vani mislim da je prebacilo na buru jer smo jedrili dosta lašku orcu sve do Porozine.
Na Porozini je to okrenulo na tramontanu, sve dok smo jedrili kroz kanal, a kad smo izašli na Jablanac počelo je okretati na buru.
Tu smo napravili par manovri, sad kad pogledam unatrag možda smo tu malo i pretjerali u dizanju, jer smo kasnije jedrili laško prema Opatiji.
A u toj zoni je stvarno dobro puhalo, pa i preko 12 čvorova. I moram reći da je bilo vrlo interesantno da je puhala bura, a da nad Velebitom i drugim brdima nije bilo oblaka. Bila je lokalnog karaktera i nije se moglo točno odrediti od kuda... normalno je da je oblak gore i bura puše ispod njega... stvarno čudno neko vrijeme.
Slično kao i na ostalim regatam, izostao je službeno organiziran socijalno društveni program, pa su jedriličari zajedničku hranu dobili da je odnesu na svoje jedrilice. Domaćini su se pobrinuli da nakon jedrenja sviju dočeka fažol, dok je za večeru na meniju bio gulaš od creske janjetine.
U svakom slučaju koncept ove regate je bio totalno drugačiji od klasične Galijole gdje se nakon deset, pa i dvadeset sati jedrenja posade vraćaju umorne, mokre i promrzle.
Zaključak u JK Opatija je da je nastao generacijski jaz u kojem nedostaje generacija mlađih jedriličara željnih dokazivanja na cjelodnevnim jesenskim uvjetima, često i vrlo vjetrovitima. Generacija jedriličara koje su protekla tri i pol desetljeća održavala ime ove regate pomalo je stigla do zasićenja, a i objektivno gledajući vrijeme je za nove inicijacije...
Rezultate casual Galijole možete pronaći na ovom linku.
Naslovna foto: Toni Banovac
