Osmica

Na kraju konopa napravimo poluvoj, zatim živim krajem oko mrtvog kraja napravimo još jedan. Živi kraj nakon toga provučemo kroz prvi poluvoj i zategnemo.
Gotovo na isti način vezujemo i tzv. obični uzao, samo što prije provlačenja kraja konopa kroz petlju oko mrtvog kraja napravimo samo jedan poluvoj. Englezi ovaj uzao nazivaju figure eight knot ili flamish knot, dok su mu naši prekomorski susjedi dali zanimljivo ime doppio nodo di amore, dvostruki uzao ljubavi.
Ovaj uzao koristimo na krajevima konopa, a služi tome da se konop ne izvuče na primjer iz koloturnika. Zapamtite, vežite ga na svemu osim na bracama - škoticama spinakera.

 

Mrtvi kraj konopa je ona strana konopa koja se nastavlja udugo i često je pospremljena negdje ispod pramca; ova strana je neiskoristiva za rad pa je nazivamo mrtvi kraj ili stalac.
Živi kraj konopa je onaj kraj kojim zapravo radimo i privezujemo uzao. On nam je stalno vidljiv, a nazivamo ga još i poteg.
Poluvoj je prebačaj konopa preko neke oblice ili drugog konopa, jednostruko provlačenje kroz kariku ili neku petlju, odnosno obilaženje stvarnog ili zamišljenog stupa - i to tako da se krajevi ne preklapaju već da su paralelni i idu u istom smjeru. Englezi ga nazivaju single turn ili open loop, a Talijani volta.
Voj je samo logičan nastavak poluvoja, s time da krajevi konopa zatvaraju krug te se nakon toga pružaju u suprotnim smjerovima.

 

 

Vrzni uzao

Ovaj uzao vezujemo najčešće oko vodoravne oblice da pričvrstimo jednu stranu konopa, a za vježbu ga možemo privezivati i oko okomite oblice, poput brodske bitve.
Za početak uzmemo živi kraj konopa, napravimo voj oko bitve, zatim ponovimo radnju i napravimo drugi voj poviše prvoga; drugi voj, i to je posebno važno, mora biti potpun, tako da živi kraj završava u suprotnom smjeru od smjera već određenog mrtvog kraja.
Ako vrzni uzao vezujemo oko duge oblice pa konop ne možemo nametnuti, potrebno je dobro upotrijebiti živi kraj konopa: oko oblice formira se voj, potom se u istom smjeru, ali sada preko mrtvog kraja, formira i drugi voj tako da se živi kraj provuče ispod konopa koji spaja ova dva te se živim krajem naš vrzni uzao potegom zategne.
U slučaju da ovim uzlom, što je i najčešći način primjene, vezujemo bokobrane, možemo prilikom provlačenja živog kraja provući konop uduplo i dobit ćemo vrzni uzao sa štipom. Zahvaljujući štipu, bokobran možemo na brzinu i u svakom trenutku osloboditi i prebaciti na drugu poziciju.
Namjena vrznog uzla je višestruka, koristimo ga za pričvršćivanje gotovo svega na brodu jer je jednostavan i pouzdan, a pritezanjem postaje samo sve čvršći i sigurniji. Englezi ga nazivaju clove hitch, a Talijani nodo parlato.

 

Muški i ženski uzao

Ako ni po čemu drugom, zapamtit ćete ga po imenu. Vezujemo ga vrlo jednostavno, koristeći ili krajeve dvaju konopa ili pak dva kraja istog konopa kojim imamo namjeru nešto opasati pa oba možemo nazvati živima.
Postupak je kratak: lijevom rukom prebacimo konop preko desne, napravimo poluvoj, ponovimo istu operaciju ali ovaj put desnom rukom prebacimo konop preko lijeve, nakon toga desnom rukom taj isti kraj provučemo kroz novonastalu petlju i to odozdo prema gore.
Naučite ovaj uzao napamet, nemojte se zapetljati s tim koja ruka gdje ide, već ovisno o tome jeste li dešnjak ili ljevak, stvorite sebi određeni sistem i muški uzao je gotov.
Ako vam slučajno uzao ne izgleda jednako na obje strane, znači da ste dobili tzv. ženski uzao. Za ovaj uzao, koji se zna i sam otpustiti, pomorci će reći da je manje pouzdan od muškoga, ali vodite računa o tome da i muški uzao može izigrati vaše povjerenje, pogotovo vezujete li dva konopa izrazito različite debljine. Englezi ovaj uzao nazivaju praktičnim imenom reef knot, jer ga u kraćenju koristimo za podvezivanje jedara, a Talijani nodo piano.

 

Zastavni uzao

Ime mu potječe odatle što služi i u privezivanju zastave, ali ribari ga upotrebljavaju već stotinama godina i ja ga osobno pamtim po otočanima koji na svojim drvenim gajetama ovaj uzao koriste na svakom drugom mjestu. Vezuje se poprilično jednostavno. Zamislite da privezujete zastavu na podigač i jednim krajem konopa napravite petlju. Ta petlja nije ništa drugo do upletka na kraju konopa koji izlazi iz prednjeg poruba zastave. Kroz ovu petlju provučemo živi kraj konopa, odozdo nakon toga obiđemo petlju - poluvoj i uvučemo ponovo naš živi kraj, ovog puta između petlje i mrtvoga kraja konopa.
Ovaj uzao služi za spajanje dvaju konopa, jako je pouzdan, a možete mu vjerovati i u slučaju da spajate konope različitih debljina. Želite li biti potpuno sigurni, napravite dvostruki zastavni uzao tako da živi kraj provučete dva puta istim putem. Njega Englezi nazivaju sheet bend ili becket hitch, a Talijani nodo di bandiera.

 

Pašnjak

Za pašnjak možemo kazati da je kralj među uzlovima. Privezujemo ga prilično jednostavno, lako se odvezuje bez obzira na to pod kojom silom bio i, što je najvažnije, potpuno je pouzdan. Možemo ga vezivati na više načina, jednom ili dvjema rukama, pod silom i naopako. Od svih ovih načina važno je da znate makar jedan način priveza brzo i pouzdano primijeniti, i to zatvorenih očiju, jer pašnjak je čvor koji vezujemo svugdje pa i u nevolji, kad moramo biti brzi i precizni! Započnemo mrtvim krajem, upotrijebimo palac i kažiprst da napravimo voj i to obavezno živim krajem preko mrtvog kraja.
Sada živi kraj vodimo tragom zeca koji izlazi iz rupe, zatim trči oko drveta (predmeta koji privezujemo), ugleda lovca te bježi ponovo u rupu (odozdo gore); kad vidi da lovca još nema, izlazi opet iz rupe, skriva se ispod grma (mrtvi kraj konopa) te napokon bježi u rupu i to naravno odozgo dolje. Namjena ovog uzla je višestruka: od privezivanja jedara za podizanje, preko privezivanja broda za obalu, do podizanja mornara na jarbol, kad nam dupli pašnjak služi umjesto sjedalice.
Postoji još nekoliko varijanti ovog uzla, kao što su opašnjak ili pašnjak sa štipom. Koriste ga i planinari kad privezuju konop oko sebe, odakle mu vjerojatno i ime pašnjak.
Englezi ga nazivaju bow line knot, a Talijani gassa d’amante.

 

Sidreni i plutačni uzao

To su dva različita uzla, ali smo ih stavili zajedno, jer kao braća sve rade na sličan način, a i svrha im je slična. Počet ćemo sa sidrenim, koji vezujemo za sidro. Kroz sidrenu alku provučemo dva puta živi kraj, čime dobivamo dvostruku petlju, prijeđemo živim krajem preko petlje te ga u suprotnom smjeru vratimo kroz petlju.
Kad sve nategnemo preko mrtvog kraja, dobili smo uzao koji čvrsto drži sidro, a istovremeno lako prolazi kroz koloturnik za bacanje sidra na vrhu pramca. Na kraju, da bi naš sidreni uzao bio posve pouzdan, prebacujemo živi kraj preko mrtvog, a kroz dobivenu petlju poluvoja provlačimo živi kraj.
Krenemo li ovako uigrani sa sidrenog uzla na plutačni, vidjet ćemo da je on još jednostavniji. Nakon poluvoja i voja na alci za privez, živim krajem radimo dva poluvoja na mrtvom kraju konopa, svaki put prolazeći kroz petlju poluvoja, i plutačni je uzao gotov.
Plutačni je dobio ime po tome što se primjenjuje kod priveza broda za plutaču. Koristimo ga često i za privez na obalu. Za razliku od sidrenog uzla, koji možete otpustiti dosta lako iako je možda prethodno bio pod velikim opterećenjem, plutačni teško otpušta kad jednom dobro zategne.
Englezi ga nazivaju round turn and two half hitches, a Talijani volta tonda e due mezzi colli. Za sidreni uzao, engleski je naziv fisherman’s bend, a talijanski groppo di ancorotto.

 

Ukrižni voj

Naučimo još ukrižni voj kojim privezujemo brod, odnosno privezne konope na brodu oko kljune ili, po “domaću”, kaštanjola.
Na modernim jedrilicama imamo gotovo isključivo kljune, a ne obične bitve.
Ukrižni voj privezujemo tako da prvi put namotamo oko kljune običan poluvoj, a zatim ukrižno po nekoliko (ovisno o debljini konopa) poluvojeva koji se križaju na sredini. Prije nego što je prebacimo preko kljune, zadnju petlju poluvoja jednom okrenemo u ruci tako da nam živi kraj ostane ukliješten ispod mrtvog kraja.

 

S dva bratski slična gropa i ukrižnim vojem, završavamo današnju vježbu mornarskih vještina. Ovi uzlovi su vam dovoljni da napravite baš svaki posao na modernoj jedrilici. Varijacije na ovu temu, kojih može biti bezbroj te osnovne upletke, ostavljamo za napredniji tečaj kad sve ostale stvari dobro uvježbamo. Za kraj, ne zaboravite da ćemo vas možda već večeras probuditi, jer dogovor je da na našem brodu ove osnovne uzlove znate vezati i u snu.

 

 

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja