Gladstone u Australiji bio je domaćin Svjetskog prvenstva klase IOM za 2024. godinu, a svjetski centar jedrenja bio je od 20. do 28. listopada. Hrvatsku je predstavljalo 7 jedriličara, a Zvonko Jelačić je po četvrti put ponio titulu najboljeg na svijetu!

Unatoč tome što je regatno polje bilo na drugom kraju svijeta, na ovom SP boje Hrvatske uz Zvonka Jelačića nosili su još i Ante Kovačević, Mirko Ukas, Vedran Vesanović, Tonko Puljiz, Bruno Marević i Tomislav Bezić. Tako je i ovog puta Hrvatska bila jedna od najbrojnijih reprezentacija, te skupila vrijedne bodove koji će joj osigurati i na idućoj svjetskoj smotri mogućnost nastupa brojne reprezentacije.

Ovo SP bilo je treće koje se jedrilo u ovom dijelu svijeta. Dalekih devedesetih godina prošlog stoljeća jedrilo se na Novom Zelandu, a par godina kasnije po prvi put u Australiji. I na tim prvenstvima jedrili su naši jedriličari iako ne s ovako vrhunskim rezultatima kao u posljednje vrijeme.

Gladstone se nalazi na sat leta sjeverno od Brisbanea, na istočnoj obali Australije i po riječima naših reprezentativaca po atraktivnoj morskoj fauni nimalo ne zaostaje za ostalim Australskim destinacijama. Morski psi, morske zmije i ostala opasna morska stvorenja na koja mi nismo naučili tamo su se mogli susretati na dnevnoj bazi. Ipak ljepota prirode i uvjeti za jedrenje svima su ostali u jako lijepom sjećanju, a detaljno svemu ispričao nam je najbolji na svijetu:

Gladstone je veliki lučki grad, mislim da je po veličini 3. ili 4. luka u Australiji. Stvarno jak industrijski grad, tako da je lokalna zajednica dosta pomogla oko organizacije cijelog eventa. Tako da s obzirom na odličnu pokrivenost sa sponzorima sve je bilo na vrlo visokom nivou.
Mjesto gdje smo jedrili isto je bilo super. To je bilo u dijelu luke gdje su ribari, turistički brodovi, pomoć na moru... pa su maknuli nekoliko ribarica s jednog mula. Australia je stvarno uređena i organizirana država i sve to super funkcionira.
A na tom mulu s kojeg smo jedrili domaćini su još napravili i jednu visoko skelu tako da smo jedrili baš s visoke pozicije. Osim toga, u dnu mula su postavili i ponton s kojeg smo bacali brodove u more jer je kod njih razlika između plime i oseke oko dva metra.

Foto: Gladstone Radio Controlled Yacht Club

Pokušavao sam pratiti te promjene i situaciju s vjetrom, ali može se reći da je vjetar bio dosta čist. Mislim da je uglavnom prevladavala termika, jer Australsko kopno u tom dijelu je pretežno pustinjsko i vjerojatno se brže zagrije nego dolje u južnim krajevima... I tako da bi se taj termički vjetar brzo pojavio i svaki dan je uglavnom bilo jednako. Tu i tamo bi se pojavili neki oblaci, neverice, ali to bi brzo prošlo. Snaga tog vjetra uglavnom je bila između 10 i 12 čvorova. Istina, par puta smo jedrili i s B rigom, ali to je bio donji range B jedara. Ipak je većinom bilo sredina i top za A rig.
Nikad nismo imali uvjete drifting mode-a, poput onih koje smo imali u Rogoznici na SP. U Rogoznici nismo bumper smočili do posljednjeg dana.
Smjer tog vjetra bio je uglavnom s oceana. Na njegovom putu bila je samo jedna prirodna barijera s borovima koja inače štiti luku. Zbog te prepreke povremeno bi dolazio reful s jedne pa s druge strane.
Kad dođe taj dric on bi trajao 20-30 sekundi, nije bilo da se brzo izmjenjuje s jedne i druge strane. A svaki put kad bi vjetar otišao malo u stranu to bi trajalo bar pet minuta. Ali sve u svemu poprilično stabilni uvjeti jer ta barijera je bila na 300-400 metar od nas i vjetar bi se stabilizirao dok dođe do nas.
Što se tiče kurenta, bili smo pošteđeni jer na dio luke gdje smo mi bili utjecala je jedino plima i oseka, odnosno more se samo podizalo i spuštalo.
Konkurencija... tu su bili Europljani u velikom broju, Francuzi u punom sastavu, Novi Zeland i Australija, normalno u svojim punim sastavima. Amerikanci također u najjačem sastavu i mi. Tako da se uglavnom cijela priča na vrhu vrtila oko istih ljudi na koje smo naviknuli i na ostalim regatama.
Mislim da je definitivno iznenadio sa svojom brzinom i kontrolom broda Novozelanđanin Vickers. Polje je bilo dosta veliko i široko, a on vozi na brzinu i to mu je onda odgovaralo, jer ne odgovara mu kad je gusta situacija i kad treba imati visinu... bar je meni tako izgledalo.
Već smo nas dva dosta jedrili jedan protiv drugog. Npr. lani na Prvenstvu Sjeverne Amerike kad sam pobijedio, on je također bio drugi. Kad sam pobijedio na SP u Pierlatteu 2017. on je bio 6. U Brazilu 2019. kad smo ja i Ante Kovačević bili prva dva on je bio treći. On je uvijek tu. Na početku prvenstva ima nešto lošije rezultate, ali onda kako se regata odmiče biva sve bolji i bolji.
Po pitanju dizajna jedino smo mi stigli s nečim relativno novim. Riječ je o Viss-u. Vickers je već svoj V12 vozio na Prvenstvu Južne Amerike, dok smo mi predstavili Viss na prošlom Europskom prvenstvu. Tako da je ovo SP bila prva regata gdje su se susreli V12 i Viss... Ventija manje-više već znamo od Rogoznice 2022.
Za razliku od Viss-a s kojim sam jedrio na EP, a koji je bio prototip, svi modeli koji su bili sad u Australiji su s proizvodne trake. Mislim, to je praktički isti brod, ali ono što uvijek volim istaknuti, za mene se u Sailboat RC nikad ne radi neki posebni brod, već potpuno jednak kao što isporučujemo svim naručiteljima.
Generalno sam dosta zadovoljan s Viss-om. Nadmašio je neka moja očekivanja. Mislio sam da će biti malo brži model S (jedan od prvih dizajna iz serije Kantun, op.a.), a realno gledajući još nije zajedrio u onoj domeni vjetra za koju je projektiran, a to je lagani vjetar.
Kad sam dizajnirao planirao sam napraviti nešto blažu verziju Kantuna 2, ali da i dalje bude "vitraški" brod samo ne toliko ekstreman, a ta razlika da se nadoknadi po laganijim vjetrovima.
Kad sam ga planirao Ante (Kovačević, op.a.) je predlagao da napravim ekstreman brod za bonacu, pa da onda jedrimo s onim za kojeg su izgledniji uvjeti na toj regati. Kad je bonaca uzmemo taj, a kad puše uzmemo K2 za kojeg mislim da je i dan danas najbolji brod za jake vjetrove, neupitno.
Ali Viss me iz regate u regatu ugodno iznenađuje. Zanemarimo što sam ja s njim jedrio i osvojio SP, ali tu su još bili i Ante koji nije bio baš raspoložen a završio je sedmi, pa Peter Feldman koji je završio peti i koji je u zadnjem plovu imao šansu osvojiti broncu, Paul Jones deveti... Nekima od njih je brod isporučen prekratko do regate da bi ga mogli dobro upoznati i uvjeti definitivno nisu bili njegovi... niti mu odgovara val niti vjetar.
Iskreno, u iščekivanju sam velike regate s laganim uvjetima.
A jedrenje... ova regata najviše me podsjeća na Europsko u Rogoznici 2018. Tad je Ante imao najbolje izdanje i bio je na korak do pobjede, jednako kao i Vickers na ovom SP. Moram priznati da mi je bilo pomalo žao i jednog i drugog. Obojica stvarno dugo jedre i to su im bile regate kalibra koji su stvarno zaslužili osvojiti, a ja s druge strane grizem i ne stajem...
Sad u Australiji dva dana, mislim drugi i treći, baš sam bio u elementu. Radio sam samo top mjesta. Istina, Vickers se prvi odvojio, ali ja sam ga sustigao i prošao i nakon toga on pada u grupu B, pa u C, pa se onda vraća u B, pa u A, a ja sam u međuvremenu stekao veliku prednost. I od tad sam ja u principu samo čuvao poziciju.

Foto: Gladstone Radio Controlled Yacht Club

Zadnjih dan i pol nisam jedrio kako inače jedrim, nego sam uglavnom gledao gdje je on i čuvao poziciju i pazio da ne budu velike bodovne razlike ako je on ispred mene. Također sam i na odbacivanjima odbacivao bolja mjesta od njega... U principu samo sam se držao njega s nadom da ćemo od šest regata koje su ostale zeznuti dvije, da ćemo obojica ući u cilj oko 15. mjesta ili tako nešto, a u tom slučaju ja te rezultate mogu odbaciti, a njemu ostaju u totalnoj sumi. Na kraju je on došao dosta blizu. U predzadnjoj regati on završava 14. a ja 11. i to obojica odbacujemo i to nam je bila jedina od te dvije regate koje sam se nadao da će biti po tom scenariju... Tad mi se približio na samo 2-3 boda.
Mislim da je najbolje kad je netko tako 5-6 bodova iza. Tad on ne treba puno kalkulirati. Topiti razliku onog ispred po bod ili dva nije rješenje. To je situacija kad se treba ići na pobjedu. Najgore je onom koji se brani, tu je mentalni pritisak kojeg treba izdržati jer mora paziti da lovac ne pobijedi ili bar da nije puno mjesta ispred njega... tako da bi mi bilo zanimljivo vidjeti kako bi Vickers reagirao i koju bi taktiku koristio da smo imali obrnute uloge, a nismo samo nas dvojica dobri, cijela grupa je dobra i treba jedriti i protiv ostalih u isto vrijeme. Ja bi sigurno u toj situaciji koristio neku skroz drugačiju taktiku.

Foto: Gladstone Radio Controlled Yacht Club

Drugi najbolji naš predstavnik bio je Ante Kovačević koji je regatu završio na sedmom mjestu. Već je standard na regatama ovog kalibra da je Ante unutar top 10 društva. Rezultat je vjerojatno mogao biti još bolji, da nije bilo tri finiša van grupe A, a koja su kao najlošiji rezultati odbačena iz ukupne sume. Svih ostalih 17 rezultata bili su između 1. i 18. mjesta.

Mirko Ukas završio je na 12. mjestu, a kvaliteta jedrenja bila u je za nijansu lošija od Antine. Također je većinu vremena proveo u elitnoj A skupini, dok je u grupi B završio četiri puta. Zbog tri odbacivanja jedan finiš iz grupe B završio mu je u finalnom skoru.

Nakon ovog trojca slijedi malo veća distanca do prvog sljedećeg našeg predstavnika, a to je bio Tonko Puljiz, jedan od naša dva predstavnika u juniorskoj konkurenciji. Tonko je završio na 42. mjestu i treba istaknuti da s obzirom da najkraće jedri o klasi IOM od svih naših reprezentativaca i da mu je ovo prvo veliko natjecanje, da mu je ovo fenomenalan rezultat. Po riječima ostalih članova reprezentacije pokazao je vrlo dobro jedrenje i snalaženje na regatnom polju, tako da se očekuje njegov napredak i da su mišljenja da mu je ovaj rezultat velik poticaj za nastavak bavljenja ovom klasom.

Šest mjesta iza Tonka završio je najstariji član reprezentacije, Vedran Vesanović. On i Bruno Marević, naš drugi junior, koji je završio na 53. mjestu, inače osvajaju dosta bolja mjesta, ali izgleda da je jet leg ostavio više traga nego što su očekivali.

I za kraj ostao je rezultat Tomislava Bezića. On je završio 68. i vjerojatno je generalno gledajući najveći tragičar ovog svjetskog prvenstva. On čak sedam plovova nije završio zbog tehničkih problema, a razlog je elektroničke prirode, odnosno pregaranje čak tri vinča. S obzirom da svaka jedrilica ima po jedan vinč s kojim se istovremeno upravlja s obje škote, svima je jasno koliki je problem kad je vinč neupotrebljiv. Razlozi za kvarove nisu utvrđeni i pripisani su lošoj kvaliteti novijih serija ovog dijela opreme najvećeg svjetskog proizvođača ovog dijela opreme.

Rezultati koje je ostvario u plovovima koje je uspio završiti bili su u polovici flote, ali bilo je previše neodbačenih maksimalnih rezultata da bi plasman bio bolji.

Kompletne rezultate iz Gladstonea možete pronaći na ovom linku, a iduće veliko natjecanje na kojem će nastupiti naši reprezentativci bit će Europsko prvenstvo koje će se u travnju 2025. jedriti u Rogoznici.

Naslovna foto: Gladstone Radio Controlled Yacht Club