Pratiteljima krstaškog regatnog jedrenja sigurno je poznato ime Karpo - Elan 450 koji je dugi niz godina bio neizostavan sudionik mnogih velikih Jadranskih regata, a često i u ulogama favorita, pogotovo kad su u pitanju bile navigacijske rute. 

Taj offshore status nastavio se i posljednjih nekoliko godina od kad je Karpo iz ruku prvog vlasnika - Dušana Ušeničnika, prešao u ruke obitelji Vrečko. Jedina razlika bila je u duljinama ruta koje su sad bile pred njim. Prvo s Maksom za kormilom, a zadnjih 2-3 godine s Maticom u ulozi kormilara, Karpo je jedrio na regatama po Grčkoj i dva puta prešao Atlantik, regatavao na Middle Sea race na Sv.Nikoli za samce i dvojce i mnogim drugima.

Ono zbog čega mi je Matic privukao posebnu pažnju je to što su ta dva prelaska Atlantika bila u cilju jedne šire pripreme i mnogo većeg zalogaja, a na menu je nedavno dodan i Class 40 - Optimus Prime Ivice Kostelića.

O čemu je točno riječ pročitajte u ovom kratko interviewu.

Foto: Matic Vrečko

Tko je Matic Vrečko?

Dolazim iz Begunja na Gorenjskem, praktički iz susjedstva Elanove proizvodnje, a član sam jedriličarskog kluba Loka Timing. Jedriti sam počeo s deset godina, kada smo s obitelji iz Biograda unajmili Bavariu 42 Match za tjedan dana turističkog jedrenja. Bio je to trenutak u kojem sam se odmah zaljubio u more i jedrenje. Svako ljeto nakon toga jedva sam čekao da se ponovno ukrcamo.

Prvi učitelj bio mi je otac Maks, koji mi je stalno pričao o regatama i jedriličarskim legendama. Zajedno smo pratili America’s Cup 2013 i Volvo Ocean Race 2014./15. Ispit za brod položio sam prije nego vozački. U srednjoj školi s prijateljima sam krenuo u prve ozbiljnije jedriličarske pothvate, a u svibnju 2018. nas petorica otišlo je u Dalmaciju na „tjedan slobode“. Tada sam prvi put bio u ulozi skipera – i odmah sam znao da mi ta uloga odgovara.

Godine 2020. kupili smo Elan 450 Karpo, što mi je omogućilo brži napredak. Prva regata bila je Sušac 100x2 2021., gdje smo otac i ja morali odustati zbog bonace, a potom su uslijedile jadranske klasike: Lošinjska, 1000 otoka, Karnevalska, Zlarinska. Godine 2022. ohrabrili smo se i krenuli na Rolex Middle Sea Race – u bonaci nam je trebalo čak osam dana da oplovimo Siciliju. Najizazovnija je bila jesen 2023., kada sam u dva mjeseca jedrio na četiri vrlo zahtjevne regate i prošao kroz više ozbiljnih nevera.

Odakle ideja za odlazak s Karpom na Karibe?

Sve je počelo jedne mirne večeri, 10. travnja 2024. Pitao sam se: „Što bih radio da mogu bilo što – bez razmišljanja o novcu, logistici i preprekama?“ Odgovor je došao odmah: Global Solo Challenge, non-stop solo regata oko svijeta.

Ako je to cilj, prvi korak je jasan – solo prelazak Atlantika s Karpom. Te noći gotovo nisam spavao od uzbuđenja.

Kada se pojavila ideja o solo jedrenju – prije ili nakon Karpa?

Solo jedrenje me dugo fasciniralo. Pratio sam Alexa Thompsona, višestrukog sudionika Vendée Globea, i u jednom trenutku odlučio sam da i sam želim osjetiti taj format. U proljeće 2022. napravio sam prvi ozbiljniji solo pothvat: iz Biograda do Palagruže i natrag. U uvjetima slabog vjetra bilo je mirno i lijepo, ali sam dobio dvije važne lekcije: autopilot mora biti savršeno podešen, a noćni alarm nepogrešivo pouzdan.

U jednom trenutku spavao sam i bio doslovno pola sata od nasukavanja u Kornatima – probudila me VHF stanica. Taj detalj puno govori o solo jedrenju.

Kako je obitelj reagirala na solo prelazak oceana?

Otac je ideju prihvatio s interesom, ali i oprezom – naglasio je da sve mora biti detaljno planirano. Mama u početku nije bila oduševljena, no s vremenom je vidjela koliko ozbiljno pristupam pripremama i dala mi punu podršku.

Oboje su me ispratili na Tenerife, odakle sam krenuo. Otac je odvezao posljednji konop na molu – bio je to emotivan i poseban trenutak.

Koji su bili najveći izazovi – brod i navigacija?

Karpo smo tehnički značajno unaprijedili: novi autopilot, watermaker i Starlink satelitski internet. Bio sam siguran da ću brod moći držati pod kontrolom ako sve pripremimo na vrijeme.

Najveća nepoznanica bio mi je sam Atlantik. Iako sam pročitao gomilu tekstova i pogledao brojne snimke, nisam imao iskustva kako „zaista izgleda“ krenuti na takvu plovidbu – kako planirati rutu, kada mijenjati odluke, kako razmišljati na oceanu. Kad sam stigao, shvatio sam: nije strašno, samo je drugačije.

Foto: Matic Vrečko

Tko ti je bio najveća podrška tijekom Atlantika?

Najčešće sam zvao oca, često i mamu. Ne zbog navigacije ili broda – to je funkcioniralo – nego zbog emocija. One su mi na oceanu najviše oscilirale: od euforije do depresije i natrag, gotovo svakodnevno. Tada mi je bio potreban razgovor.

Karibi – gdje si sve bio, regate i posade?

Na Karibima sam s tri turističke posade posjetio Grenadu, St. Vincent i Grenadine, St. Luciju, Martinik, Dominiku, Guadeloupe i Antiguu. To je potpuno drugačiji svijet od Jadrana – kultura, ritam, priroda.

U startu projekta odlučio sam da ćemo nastupiti na Caribbean 600, karipskoj klasici dugoj 600 nautičkih milja. Okupio sam ekipu iz više klubova i posada, svi su doletjeli na Antiguu, odradili smo treninge i pripreme.

Start ispod Fort Charlottea bio je spektakl: orca pri 20 čvorova i velikom valu, brže jedrilice iz kasnijih startova prolazile su pored nas, a helikopter nas je preletio i snimao. U regati smo kasnije potrgali Code 0 i genaker pa smo morali završiti s bijelim cruising jedrima. Tehnički jednostavno, psihički vrlo zahtjevno – ali rezultat je bio odličan: 5. mjesto u grupi.

Povratak na Jadran – je li drugi prelazak Atlantika bio lakši ili teži?

Vremenski – teži. No bilo nas je pet i to je činilo sve lakšim nego prvi put. Prve dane imali smo lijepe pasate, zatim je prošla hladna fronta i praktički smo tjedan dana orcali pri 20 čvorova i velikom atlantskom valu.

Neudobno, mokro i iscrpljujuće – ali istovremeno sjajno iskustvo. Preko palube je dolazilo puno vode i otkrila se svaka najmanja slabost brtvljenja na brodu.

Kad se rodila ideja o oceanskom solo regatnom jedrenju i prelasku na „pravu“ regatnu jedrilicu?

Još kao dijete gledao sam jedriličarske „heroje“ na oceanskim regatama i uvijek me to fasciniralo. S Karpom sam prošao veliki put i osjetio sam da je vrijeme za sljedeći korak: brod koji glisira, koji je brži i namjenski rađen za otvoreno more.

Zašto baš Optimus Prime, iako zahtijeva velik refit?

Istraživao sam koji je brod realno najbolji za Global Solo Challenge. Opcija nema mnogo: Class 40, Open 50, IMOCA, Cookson 50… ali većina je preskupa, a regata čak preferira malo kraće i „sporije“ brodove.

Zaključak je bio jasan: Class 40 je jedina realna opcija. Znao sam da Ivica ima Optimus Prime i da je to odlična baza za GSC. Na Malti sam ga pitao i postupno smo došli do dogovora. Brod traži ozbiljan refit i dosta nove opreme, ali s prijateljima ćemo ga vratiti na razinu kakvu zaslužuje.

Foto: Matic Vrečko

Plan treninga – trener, solo i doublehanded regate?

Nakon refita slijedi ozbiljan trening, a u planu su i doublehanded te ekipni nastupi na regatama: Roma per Due, Aegean 600, Palermo – Montecarlo i Rolex Middle Sea Race. Trenera još nemam, ali to je sljedeći korak.

Optimus Prime je iznajmljen, ali planiraš li kupiti vlastiti oceanski brod?

Na Optimus Primeu planiram jedriti do proljeća 2028., do završetka Global Solo Challengea. Što poslije – zasad ne planiram.

Kako izgledaju kvalifikacije za Global Solo Challenge?

Za GSC je potrebno solo odjedriti 2000 milja na jedrilici s kojom ćeš sudjelovati na regati. Drugih uvjeta nema.

Jedrenje u Francuskoj – treninzi, regate, pripreme?

U Francuskoj ću biti tijekom ljeta 2027., gdje planiram podići jedrenje na najvišu razinu i ispolirati sve detalje prije glavnog izazova.

Naslovna foto: Matic Vrečko