Prva regata od Ičića do Suska i natrag je bila pun pogodak, a po reakcijama svih uključenih čeka je svijetla budućnost!
Do ove godine se nije previše pričalo o regatama krstaša na sjevernom Jadranu. Razlog tome su vjerojatno najviše bili infrastrukturni razlozi. Sve sportske lučice su uglavnom rađene prije 20-30 godina, a i više i jednostavno se ne mogu osigurati sigurni vezovi preko zime. Zato bi se s prvim burama krenulo s izvlačenjem jedrilica na suho i spremale bi se za iduće proljeće. Međutim, kako je krenula izgradnja komercijalnih marina, kojih još uvijek nema u tolikom broju kao u Dalmaciji, počele su se nabavljati i veće jedrilice, a i sad ih je više koje zimu provode u moru, a ne na suhom vezu. Naravno, jedriličari bi jedrili kad god se za to pruži prilika, pa su se zato članovi YC Croatia iz Ičića odlučili na ovaj potez. Svima je na ovaj način značajno produljena sportska sezona, a ujedno je pružena mogućnost koja je do sada bila rezervirana isključivo za one koji su nastupali na regati Sv.Nikola za samce (a od lani i za dvojce).
Da nisu bili u krivu kad su se odlučili upustiti u organizaciju ove regate govori podatak da je u najavi bilo više od 15 jedrilica. Istina, na startu ih se skupilo 13, ali sve su došle s namjerom jedrenja do Suska i natrag, a od njih 13 četiri su bile "shorthanded" posade, odnosno posade sastavljene od dva člana.
Pred obje skupine natjecatelja stajala je jednaka ruta. Start ispred lukobrana ACI marine u Ičićima, doma YC Croatia, mukotrpni lov na povremene povjetarce do Porozine, a zatim s prvim pravim vjetrom pravac do Suska kojeg je trebalo ostaviti lijevim bokom, pa ponovno istim putem natrag u Ičiće. Duljina rute je po idealnoj liniji bila oko 100NM, a prosječan put koji su sudionici ove godine ostavili iza sebe je 109.5NM. Ovaj podataka svrstava Susak uz bok najduljih regata na Jadranu, a s potencijalnim vremenskim uvjetima koji mogu vladati u Kvarneru u kasnu jesen sigurno ulazi i u red najtežih. Istina, ove godine su jedriličari bili relativno pošteđeni napornog jedrenja, ali kiša u kombinaciji s noćnim jedrenjem je uzela svoj danak.
Za početak ćemo vidjeti što nam je o regati rekao Hrvoje Petrović koji je s Dariom Jušićem bio koskiper jedrilice Citadelle, Minija 650, koja je ušla prva u cilj u kombinaciji dvojaca:
Na početku je start bio vrlo zanimljiv, po kontra kurentu. Na svu sreću smo se s drifterom uspjeli izvući dosta dobro. Po bonaci smo vozili veliki genaker, koliko je išlo jer nije da nam ti uvjeti odgovaraju s obzirom da smo dosta širok brod i tu nam je J80 pobjegao i nismo mogli pratiti posade. Onda je zapuhala tramuntana sve do iza Vrata. Sve smo to odvozili s genakerom. Tu smo uspjeli pobjeći JOD-ovima i Flyu iza nas i par milja iza Vrata je sve stalo. U petnaestak minuta je okrenulo na jugo, s desetak čvorova tramuntane je odmah prebacilo na petnaestak čvorova juga. Onda smo napravili jednu kratku viradu pod Cres da se maknemo od valova, jer po valu mi ne idemo. I onda je bio jedan dugi board na lijevim uzdama sve do Unijama. To smo odvozili s punim jedrom i flokom, a na prvi krat smo prebacili negdje na punti Lošinja, jer je diglo na oko 17-18 čvorova... mislim, to je bila naša pretpostavka jer nemamo instrumenata na brodu. Napravili smo jednu kratku viradu za proći Unije i ispod Srakana smo stavili krat na floku. Tako da smo tu sad imali prvi krat na jedru i skraćeni flok (sistem skraćivanja floka je da ga se spusti nisko i podveže mu se baza slično kao kod glavnog jedra). Tu nas je prošao Fly 5. Mi smo morali virati, a mislim da oni nisu morali, tako da su nas oni tu prošli i nakon Srakana je bila laška orca prema Susuku. Tad smo morali staviti i drugi krat na jedru, ali bilo je premalo milja da bi se isplatilo to raditi, pa smo se malo topili oko Suska. Pogotovo na vanjskoj strani Suska, kasnije su nam rekli da je tu bilo oko 20 čvorova i tu smo sigurno morali imati drugi krat da bi nam bilo lakše. A za natrag je bio brzi vlak. Cijelo vrijeme nam je i dalje bio prvi krat na jedru i skraćeni flok, ali smo dignuli i mali genaker A5. S njim smo jedrili do iza Unija. Iza Unija smo dignuli i skraćeni reacher. Riječ je o nekakvom A2 s kratom. Genakeru koji se diže se za 7/8, zarola mu se baza i zatvori patentom. Taj setup nam je bio skroz do Vrata i s njim smo jedrili 12, 13, 14, 15 čvorova. Dok smo stigli do Vrata obojica smo već bili maksimalno iscrpljeni. Tu je i jugo prestalo i prebacilo na jutarnju tramuntanu. Ponovno puno jedro i flok, poluspavanje i polujedrenje. Tu više nisam siguran što smo radili :) Mislim da je sigurno bilo previše vira i previše gluposti u toj zoni. I poslije toga je krenulo puhati nešto s Učke po čemu smo se uspjeli dovući do Ičića. Uglavnom, bila je lagana orca... full jedro i flok i tu smo znači da više ne možemo uhvatiti posade koje su bile ispred nas, a imali smo dovoljno prednosti ispred dvojca, tako da nismo ništa previše kemijali... spavali naizmjenično, smrzavali se i došli do cilja. Dobro je bilo što smo ovaj put sve odradili po PS-u. Nismo napravili nikakvu glupost. Nije bilo iznenađenja poput ulaska mora kroz keel box pri velikim brzinama, a i bila nam je prva regata po jakom vjetru s novim jarbolom. Tako da je stalno jedno oko bilo na jarbolu.
Jedreno vrijeme Citadelle bilo je 23:31:59. U generalnom plasmanu su bili 5. a iza prve jedrilice su kasnili malo manje od tri sata. Ne treba napominjati da sve četiri jedrilice ispred njih su bile s posadama u punom sastavu. Možda je zanimljiv podatak da su postigli drugu najveću zabilježenu brzinu na regati. U jednom trenutku su jedrili brzinom od 15.3 čvora! A također su odjedrili i drugu najdulju rutu na regati, iza svoje krme su ostavili 112.33NM.
Jedrilica koja je prva dojedrila do cilja bila je ujedno i jedna od najviše sportski nastrojenih na regati. Riječ je o Opatijskom stroju za jedrenje, modificiranom Sun Beamu 39, pod imenom Bella Nostra. Vlasnik, a ujedno i kormilar, Diego Biljan posljednjih mjeseci okuplja novu posadu, čija jezgra se već pomalo isprofilirala na ovogodišnjoj Jabuci na kojoj su ostvarili izvrstan rezultat. Uz nekoliko novih članova stigli su i na Susak s neskrivenim ambivijama da se popnu na najviše postolje:
Prvi put da je bila ekipa koja je znala jedrit.Ovaj put smo bili ekipa koja stvarno zna što radi, kako mora raditi... pojačali smo se se s dečkima iz Zagreba, Pule, Ivan je došao iz Šibenika... Gledali smo da složimo ekipu koja nije ono "ne mogu", "pa idemo dobro", "što sad treba to dizati, vidiš da smo prvi", znači ekipa kojoj nije ništa bio problem. Tako da sam uživao u jedrenju. Kad sam na startu vidio njih 10 na brodu, a mislio sam da će nas biti 8, nije mi bilo svejedno... bonaca ispred nas... ono... lud! OK, izbacili smo neka jedra što smo imali na Jabuci, a nismo ih uopće koristili, neke light genove... ostavio sam ono što stvarno treba za ove uvjete i to se pokazalo top. Po meni je start regate bio na krivom mjestu, kao da smo bili u koritu rijeke. Ja imam usku kolombu, meni treba brzina da bi ona imala svoj efekt kao što je to sa širokim kolombama. Start smo započeli pored grota (valobrana marine, op.a.), da bi na kraju završili na bovi s konopom zapetljanim oko kolombe. Tako da smo se morali otpetljati od bove i, napraviti kazneni okret. Tada sam odlučio da moramo iskoristiti taj kurenat i postavili smo se u sredinu te riječine i brod je krenuo i počeli smo jedriti na prividni vjetar. Nova su jedra, još su formirana... bilo je gore novo jedro i novi Code 0. Kad smo krenuli s tim kurentom imali smo dobar prividni vjetar i mi smo otišli. Nisam više ni gledao iza, samo su mi rekli "ovi iza još nisu ni startali". A to je ono kad imaš ekipu koja radi... sistem je bio da smo ja, Ive i Saša stalno nešto radili, nije bilo spavanja. Ako brod ne ide onda pokušavamo s nekim drugim jedrima... ovo dolje, ono gore... Oko Porozine sam kormilo prepustio Holjaru. Bio sam malo umoran, ali sam stalno bio uz njega. Inače je praksa da se u tom dijelu treba držati sredine kanala, pa si miran, ali mi smo se dali malo lijevo i ostali smo u bonaci i tad nas je stigao Kabalin. Kad smo vidjeli što se događa brzo smo napravili pojalabandu i išli pod Istru jer smo vidjeli da od tamo dolazi vjetar. Tu nam je puhalo iz Raše, uopće nije bilo juga. Tada smo se lovili s Kabalinom. Znam da sam ja bolji u orci pa sam ga namjerno namamio još desno.. namjerno sam davao komande na glas... Dok smo tu bili vidio sam da iz vale od Cresa probija jugo i onda sam po tiho rekao "ajde diži flok i idemo ća", pa smo zarolali drifter, spustili ga i krenuli lijevo prema Zeči. Kabalin to nije brzo orcao kao mi. Bella je najbolja u orcu, to joj je najdraži kut, a to smo kasnije vidjeli i kad smo uspoređivali kuteve na trackingu, imali smo desetak stupnjeva bolju od njih. Ta naša prednost se vidjela ina Jabuci. Od Jabuke do Mula smo stigli od kolpa. Ovaj novi flok što smo napravili je izvrstan. Onda smo napravili još dva repiketa i dali se pod Cres. Dok smo došli do Unija vjetar je lagano padao. Iz iskustva sam znao što se tada događa s desne strane Unija... bit će jakog vala i kurenat. Tad sam odlučio da idemo između Unija i Cresa, jer je tamo uvijek vjetar, ali mnogo manje vala. Pretpostavka se ispostavila točnom i tu smo Kabalinu pobjegli za cijelu duljinu Unija. Kad smo prošli između Unija i Srakana već smo vozili mezzo orcu i jedra su nam bila sva gore, ništa nismo kratili. Kad smo izašli na otvoreno vjetar je digao na 18-20, a to nam je bilo OK jer nas je bilo deset na brodu. Bella je stvarno dobro išla i na trackeru smo vidjeli da radimo sve veću razliku jer smo mi prvi dobivali svježi vjetar. Tada smo već vidjeli Susak i u toj zoni je bilo dosta vala i već smo bili poprilično umorni. Tu nas je samo bilo strah da ako prerano napravimo manovru pod Susak da će nam biti previše vala u dijelu koji unutra uvućen i da neće biti vjetra, pa smo onda išli na sigurno van, pogotovo jer smo imali veliku prednost ispred drugih. U nekim momentima je u toj zoni vjetar mijenjao do 30°. Dok smo tu bili dolazila je takva grmljavina da mi je baš bilo žao ovih što su dolazili iza nas, vidjelo se da će biti mokri do kože. Susak smo prošli na nekih 30-40 metara jer je vjetar ponovno malo pao. To nam je i odgovaralo jer smo imali vremena da pripremimo Code 0. Čim smo otvorili Susak prema Unijama opet je diglo jugo. Odlučio sam da natrag idemo istom rutom, ali da idemo više pod Srakane. Kad smo otvorili Code 0 brzina se digla na 10-12 čvorova i onda je počela kriza spavanja. Jedan za drugim smo padali. Tada još nije bilo hladno. Kormilo sam prepustio Ivanu, a ja sam legao kod šina, a išli smo brzo i u trenutku kad bi stali znali bi povući val koji me je u jednom trenu cijelog smočio. Kad smo stigli pred Porozinu vidio sam da nas sustižu, ali očekivao sam da će biti jednako kao što je bilo i ujutro, da jugo neće daleko doći. Od Cresa se čuo val... nije bio onaj oštar zvuk, vidjelo se da ima vala, a nema vjetra. Tada smo dobili vjetar u nos, pa smo zarolali Code i dignuli flok... trebali smo dobivati na brzini manovre. Od Porozine smo išli desnim uzdama prema Istri, da ne zaglavimo u bezvjetrici. U jednom trenu nas je ponovno krenulo vrtiti, ali što se događalo... opd Istrom tramontana, a pod Cresom burin i oboje su davali na poju. Onda smo ponovno išli na sredinu i odlučili da ipak idemo prema gore a ne pod Istru, kao što je napravilo Selce i izgubilo. E i tu smo naišli na hrpu ribarskih brodova i oni su nas izmrcvarili sa svojim reflektorima. Nama su oči ispadala koliko je to svijetlilo, jer oni bi ih uperili u nas, bilo je grozno. Nekako smo to prošli, a vjetar je počeo dolaziti od Istre. Jedrili smo put 3. maja i kad smo došli u visinu marine okrenuli smo prema cilju gdje smo opet pazili na onu rijeku, ali sad smo imali dovoljno brive i s manovrom prelolazimo cilj. I moram reći da nam je bilo tako hladno da su se neki strašno tresli. Neznam kako je bilo dečkima u posadama za dvoje, ali stvarno... kapa dolje. I moram još jednom reći da s ekipom poput ove koja je ovaj put bila na Bella Nostri, nije nikakav problem pobijediti!
Vedran Kabalin, osoba na koju je Diego Biljan obraćao posebnu pažnju, je jedriličar kojeg široka jedriličarska javnost najviše poznaje po kampanji u jedrilici klase Mini 650, jednakog imena kao J80 s kojim je jedrio na ovoj regati, Eloi.
Ovog puta je nastupio u konkurenciji posada, a na Eloi su uz njega jedrila još tri jedriličara, a jedan od njih je njegov kolega iz klase Mini, Slobodan Velikić.
Eloa je svoju posadu do cilja dovela samo 14 minuta iza Bella Nostre. Kad usporedimo veličine ove dvije jedrilice vidimo da su Vedran i ekipa napravili fenomenalan rezultat, a čak su i vlasnici brzinskog rekorda regate s postignutih impresivnih 15.82 čvora! O njihovim aktivnostima za vrijeme regate popričali smo s vlasnikom i prvim među jednakima na jedrilici Eloa:
Prva ideja je bila da idemo u dvoje, a onda kad smo vidjeli uvjete zaključili smo da to ipak nije dobra ideja, jer prošle godine sam na Sv.Nikoli doznao da ta barkica na vjetru od preko 20 čvorova nije najbolji izbor. Meni je iskreno žao, ali J80 ne trpi takve uvjete u shorthanded kombinaciji. Inače je regata bila odlična jer bilo je svega... od kontra kurenta na startu, pa bonaca, jakog vjetra... Taj start je bio pomalo smiješan, ali uspjeli smo se probiti van i po nekim refulićima smo išli gore-dolje i nakon Vrata smo napokon zajedrili. Tamo nam je s leđa došla tramontana po kojoj smo jedrili do Crne punte. I s jedrenjem do tu smo bili prilično zadovoljni. Onda nas je lupila ta orca, koju smo morali istrpiti kako god smo mogli, jer orca na tako maloj barci nije baš najugodnija stvar. Ali uspjeli smo nekako stići do Unija. Mislim, nama je najveći problem bio da li ćemo ići van Unija ili unutra i kasno smo odlučili. Mislim da nam je to bila najveća greška. Tu smo najviše izgubili... prekasno smo virali na unutrašnju stranu Unija. I kad smo ušli unutra vozili smo lašku orcu prema Susku. Do tamo smo se stvarno namučili, a onda poslije SUska smo digli sve što smo imali i jurili natrag, pokušali uloviti prve. Po meni, da nismo zeznuli na Unijama kad smo išli u orcu, bili bi vrlo blizu, a nakon Suska smo jurili natrag. Zeznuli smo se jedino što nismo mogli uhvatiti, jer nam je bio preoštro prolaz Unije - Srakane. U jednom trenutku nam je bilo preoštro za genaker, pa smo dvadesetak minuta jedrili s flokom. I tu gdje smo morali zaorcati smo malo izgubili. A u Vratima, kad smo došli, bili smo veseli, zadovoljni... bili smo dosta blizu Bella Nostri. Tu smo onda dobili neku tramuntanicu i probali smo ih dobiti na par driceva, ali nije bilo šanse. Prekasno je bilo za uhvatiti prve. Meni je stvarno iskreno žao, jer mislim da smo uz malo bolje odigrane neke poteze biti i prvi. Definitivno smo imali ekipu za biti prvi, a eto... Val nije bio neki veliki. Oko Suska je bio dug i tu je bilo najljepše jedriti. Tu negdje, kad smo krenuli natrag smo i postigli najveću brzinu i tu je isto bilo pitanje da li ćemo ići van Unija. Ja sam bio za vanjsku varijantu, a ostatak posade za unutra, pa smo onda išli unutra. Mišljenja sam da bi s vanjske strane dobili mnogo više brzine, na svakom valu bi sigurno dobili bar dva čvora brzine. Razlika u putu s vanjske u odnosu na unutarnju stranu Unija je oko 4 - 5NM, sad je pitanje da li bi s većom brzinom dobili, ali sad je gotovo. Ja sam uvijek za brzo... ići na val. Barkica se stvarno pokazala u tim uvjetima, s četiri čovjeka iza na krmi. S tim da je zadnji čovjek iza stvarno visio van... i stiskali smo, stiskali... ali mislim da bi još bolje bilo s vanjske strane. Brod u četvero može sve, ali u dvoje bi "Poginuli", tako da mislim da je pametna odluka bila da idemo u posadu. Mislim da je regata pun pogodak i da će se dogodine skupiti bar ovoliko posada. Svaka čast organizatoru. I termin je izvrstan, jer će biti ili bura ili jugo i negdje ćeš ginuti ili prema dolje ili prema natrag, a Riječki zaljev je uvijek poseban. Definitivno je naše jedrenje bilo top, ali i dalje mislim da bi rezultat bio bolji da smo išli van Unija. To je tako kad se jedri u posadi, mora biti demokracija :) U jednom trenutku nam je moral bio vrlo loš, tamo kod Vrata. U principu je zima uzela svoj danak... dok smo se sjetili da imamo rezervnu presvlaku u brodu. Onda smo se presvukli i ponovno stisnuli i pokušali uhvatiti Bella Nostru, ali bilo je prekasno.
Treći i četvrti u generalnom poretku bile su još dvije ekipe iz kategorije posada. Fly 5 i Selce.
Ekipa jedrilice Fly 5 dala je jedan poseban pečat ovoj regati, jer su na njoj jedrile tri generacije obitelji Matulja... djed, sin i dva unuka! Od ove jedriličarske sezone jedre na Bavariji 38 Match, malo manje sportski nastrojenoj nego Fly 4 koji je završio u Zadru, ali u rukama ove jedriličarske obitelji sve sa jedrima postaje respektabilan regatni bolid. Tako je bilo i ovog puta. Ako zanemarimo start za kojeg je u principu samo trebao imati dovoljno strpljenja, ostatak regate su odjedrili očekivano dobro.
U sličnim okolnostima, bar u prvom dijelu regate jedrili su još i Selce, My Way i Žut. Ove četiri jedrilice su bile veza između vodećeg trojca i skupine na začelju.
My Way, još jedan J80, ali s dvočlanom posadom, startao je prvi i polagano se udaljavao prema Vratima kad su ga ostali počeli sustizati. Bella Nostra, Eloa i Citadelle su ga brzo prošli, ali ova srednja skupina je u ovom dijelu regate stano bila u blizini. Nekog posebnog ključa po kojem su ove jedrilice jedrile nije bilo. Selce se dalo najbliže Istri, Fly se (nakon Bella Nostre) izvukao najviše vani.
U principu je cijeloj skupini tramuntana stigla u isto vrijeme i grupno su nastavili prema Porozini. Nakon nje su idućih nekoliko milja pratili idealnu rutu i uskoro sustižu Minija koji je zapeo u bonaci.
Problematičnu zonu ispred sebe Fly pokušava izbjeći zaobilaženjem s desne strane i u tome bi bio vrlo uspješan da je sredina bila bez vjetra još dvadesetak minuta. Međutim, vjetar stiže svima i grupa ponovno nastavlja dalje zajedno, a Selce ne ispušta svoju lidersku poziciju sredine ljestvice, dok Fly u prebacivanju bliže Cresu gubi svoju poziciju. Za to vrijeme My Way i Žut jedre s manje eksperimenata, ali jednako uspješno kao i ostali, pogotovo kad se uzme u obzir da su s manje ruku na palubi.
Ovaj dio regate se jedri s prvim mrakom. Za to vrijeme su u zoni Creskog poluotoka Pernat i ovaj dio regate se pokazao kao najozbiljnijim filterom ovog dijela flote. Selce ovdje jedri najudaljenije od Cresa i izgleda da je to bio vrlo dobar potez s obzirom da su napravili dosta dobru razliku u odnosu na ostale, a ujedno preuzimaju ulogu trećeplasiranih u generalnom plasmanu. Za to vrijeme My Way je bio najveći gubitnik. Dvojac na ovoj jedrilici je slično kao Selce pokušao jedriti sredinom kanala, ali je izgleda zakasnio i upao u "rupu" i da se vjetar u tim trenucima povlačio prema Cresu, gdje su svi ostali jedrili s minimalno 4 čvora brzine.
Za to vrijeme društvo sa začelja se mučilo preko puta Raše. Oni su bili u zoni u kojoj je vjetra bilo stvarno malo, a uglavnom su to bile dosta teže jedrilice s dacronskim jedrima, tako da nisu mogle jednako kvalitetno iskoristiti aktualne uvjete.
Dok se ova skupina nastojala izvuči iz ove situacije, južni dio flote je već jedrio u solidnom jugu i orcavao s brzinama od 5 - 6 čvorova, posade preuzimaju vodeće pozicije, a dvojci nastoje održavati priključak s njima.
Iznad smo vidjeli kako je to izgledalo najbržem dvojcu, a sad ćemo čuti kako su regatu doživjela dva momka iz kluba domaćina, a koji su jedrili na JOD-u 35. U odnosu na Mini 650, Citadelle, nije riječ o jedrilici koja je optimizirana za "shorthanded" avanture, pa je onda i pristup ove posade regati bio nešto drugačiji. O tome smo popričali s koskiperom jedrilice Žut, Petrom Smojverom:
Za početak bila je bonaca, a kasnije kad je krenulo, krenulo je dosta žestoko s udarima od dvadesetak čvorova. Tako da smo nakon spuštanja spinakera na tom laganom vjetru odmah išli na sigurno jer već je bila noć, pa se nismo odlučili za genovu nego za flok. I ja bi rekao da se to pokazalo vrlo dobrom odlukom, jer kad si u dvoje ina valovima, kaos je za mijenjati jedra na provi, a u stvari se samo sat vremena i moglo jedriti na genovu. Glavno jedro nismo dirali, tako da samo s punim jedrom i flokom okrenuli Susak... na vrijeme, prije nego se kasnije dignuo val. Kasnije je to bilo sve više i više. Mi kad smo obilazili Susak bilo je otprilike metar vala, možda poneki i metar i pol. Ali skroz prihvatljivi uvjeti. Što se vjetra tiče jugo je bilo vrlo konstantno, bez refula, toplo, stvarno ugodno za jedriti. Mislio sam da ćemo više tuči orcu, valovi i to, ali kako je tek jugo otvaralo, tih 5 - 6 sati je bilo stvarno ugodno jedriti do Suska. A za natrag je bio urnebes. Isto smo izabrali sigurnost, nismo htjeli noću dizati spinaker, a ionako smo s punim jedrom i flokom jurili i po desetak čvorova. Ono, zajašeš svaki veći val i brzinu digneš za par čvorova. Minija smo prošli na Susku, međutim on je dobivao u krmu i bilo ga je stvarno gušt gledati. On je u stvari od svih jedrilica u regati napravio najveći posao u krmi. Siguran sam da im je u toj dionici prosjek bio bar 12 - 13 čvorova, a uspjeli su ostale sustići u Vratima. Mi bi zajahali možda svaki peti veći val, a oni kako su lagani imali su svaki val. Mislim, jašu, jašu, jašu, pa se zabiju u neki ispred, ali dođe slijedeći i odmah izglisiraju i krenu opet. Stvarno ih je bilo divota gledati. A ostalo... nespavanje, 24 sata smo bili budni. Meni i Davoru Jelači nije ovo bila prva regata u dvoje, ali to su uglavnom bile lokalne regate s par sati jedrenja, također imamo i dosta transfera u dvoje po jakom vjetru gdje smo jedrili spinakerom, ali ovo je bila noć i nismo htjeli riskirati. Da netko od nas upadne u more tko bi mogao spustiti jedra i pronaći ga. Tako da noću nismo htjeli riskirati. Ritam nam je bio takav da smo se mijenjali za kormilom svaka tri sata.
Žut do cilja stiže u subotu ujutro nakon 24:04:28 i osvajaju drugo mjesto u svojoj kategoriji. S obzirom na konkurenciju trebaju biti zadovoljni rezultatom jer je Mini 650 je skroz neki drugačiji koncept, a ako pogledaju drugu konkurenciju po tipu jedrilice, kasnili su samo sat i 15 minuta iza najbržeg JOD 35, Selce.
Selce je na kraju ušlo u cilj na 4. mjestu, a u visini Moščeničke Drage ih je pretekla obitelj Matulja. Posada JK Jadro je za povratak izabrala rutu sličnu onoj s kojom su stigli do Porozine, jedrili su bliže Istri, dok je Fly 5 išao na provjereni recept ranojutarnjeg jedrenja u ovom akvatoriju, izvlačenje u sredinu kanala. I dok je Selce lovilo refule i napravilo nekoliko vira, Fly je pravocrtno stigao do Ičića. Razlika u cilju je bila velik 47 minuta!
Jedrenje niz jugo je bila dobra varijanta za sviju, tako da je skupina sa začelja u vrijeme kad su prvi ulazili u cilj, već stigla do Vrata. Žut je predvodio ovu grupu jedrilica, a na začelju im je bio My Way. Tu se najbolje moglo usporediti jedrenje na J80 u ovakvim uvjetima, kad je na njemu dvočlana i četveročlana posada. Uvjeti jedrenja na valu i jakom vjetru u orcu ipak zahtijevaju rad brojnije posade, jednako kao što je bilo poželjnije što više tereta na krmi zbog lakšeg glisiranja u povratku.
I za kraj je ostao razgovorom s Mladenom Babcem, kormilarom jedine jedrilice koja je obišla Unije s vanjske strane, a ujedno i glavnim i odgovornim u klubu domaćinu:
Tjedan dana prije Sušca organizirali smo kvalifikacijsku regatu klase Optimist. Tu smo se stvarno istrošili, jer takva organizacija uvijek padne na nekoliko ljudi, uvijek se vrtimo oko malo šoldi, a puno zahtjeva, ali to smo preboljeli. I onda smo odmah nastavili s pripremama za ovu regatu, Susak za dvoje i posade. Ovo je bilo malo lakše organizirati, jer kad su djeca u pitanju mora se više raditi na sigurnosti, a odrasli su ipak jedriličari koji znaju u što se upuštaju. Regata je to koja iziskuje strpljenja... imali smo od bonaca, pa do valovitog mora, juga od skoro 30 čvorova... bilo je stvarno živo. Ja kao predsjednik kluba, zajedno s tajnikom Petrom Smojverom, smo prezadovoljni jer na našim leđima je to nekako najviše odrađeno. I moram reći da smo bili presretni na svečanoj večeri u nedjelju. Ljudi su stvarno bili sretni i zadovoljni, pogotovo kad su došli sebi nakon povratka i malo se odmorili, jer ipak je to naporno. A što se tiče jedrilice koju sam ja vozio moram reći da smo kasnili dva sata, pogotovo na Susku. Već od Zeče nas je počelo loviti jako jugo. Malo smo se sakrili ispod Unija i tu je bilo dobro, ali kad smo došli do mjesta Unije, onda je jugo otvorilo. Na trackeru se može vidjeti da smo tu išli više natrag nego naprijed. Već dugo jedrim, ali ovo je bilo prvi put da sam imao drugi krat, a roll genovu sam otvorio samo možda metar. Stvarno je pakleno bilo. Na jedrilici nismo imali instrumente pa po mojoj procjeni mislim da je sigurno bili oko 30 čvorova juga. U nekim trenucima sam razmišljao da se okrenemo, jer jednostavno nismo mogli naprijed. Međutim, kad smo prošli Susak i krenuli u krmu onda je bilo veselo. Stvarno je bila jedna lijepa i zanimljiva regata. Probat ćemo iduće godine da sve malo pojačamo, da nas bude malo više... pa evo i ovu prigodu koristim da pozovem što više jedriličara da nam se pridruže dogodine na drugom izdanju.
I za kraj, ako ste propustili, kompletnu interaktivnu analizu, zajedno sa statistikom jedrenja i fotogalerijom iz Ičića, možete pronaći na ovom linku.
