Već neko vrijeme pratimo offshore nastupe Ivice Kostelića, sad već slobodno možemo reći međunarodno priznatog oceanskog jedriličara, a na redu je najnoviji njegov poduhvat - solo kvalifikacija za nastup na Route du Rhum.

Krajem 2021. zajedno s francuskim jedriličarom Calliste Antoine uspješno je odjedrio transatlansku regatu za dvojce Transat Jacques Vabre, a prije par tjedana isti dvojac pojačan Ivičinim prijateljem iz Zagreba, Sašom Drobcem, obavio je transfer Ivičinog Class 40 - Optimus Primea od Martiniquea do Horte na Azorima.

Nakon dolaska u Hortu Antoine i Saša se iskrcavaju, Ivica nastavlja sam do Cherbourga u Francuskoj solo navigacijom koja mu je bila finalni uvjet koji je trebao biti zadovoljen da bi se kvalificirao na Route du Rhum, a u nastavku možete pročitati izvatke iz Ivičinog brodskog dnevnika u kojima  je opisao njihove doživljaje s Atlantika.

 

1. DIO

MARTINIQUE - HORTA

Počinje nova jedriličarska sezona i vrijeme je da moja ekipa i ja napravimo prve korake. Za početak treba vratiti brod natrag s Martinika u Normandiju. Pred nama je prelazak Atlantskog oceana od Kariba do Europe u dvije etape: Martinique - Azori i Azori - Normandija.
Na prvoj etapi će mi se pridružiti posada: moj suskiper Calliste Antoine i moj prijatelj Saša Drobac , koji će istovremeno kamerom dokumentirati naše putovanje.
Tijekom druge etape plovit ću sam. Ova navigacija služit će kao obvezna kvalifikacija od minimalno 1200 milja za Route du Rhum - Destination Guadeloupe, solo transat utrku koja počinje u studenom ove godine.

D+1

14°22.270 N
060°49.118 W
Nakon tri dana pripremanja broda u portu "Le Marin" na Martiniqueu, danas smo krenuli na put preko Atlantika prema Europi. Naš prvi cilj je luka Horta na Azorima.
Na brodu je moj pouzdani suskiper Calliste Antoine, a lijepe fotke možemo zahvaliti Saši Drobacu.
Prva tri dana ćemo biti bez komunikacije s vanjskim svijetom jer nam mjesečna pretplata za satelitsku komunikaciju počinje s prvim danom travnja. Kako ćemo se kroz ta tri dana nalaziti u zoni pasata, očekujemo stabilne vremenske uvjete i bit će dobro malo se "otkačiti" od svijeta.

D+3

24°20.806 N
59°35.445 W
Kurs: 18°
Brzina: 8.5 čv
Vjetar: 22 čv iz 92°, vedro
Od kada smo krenuli iz Martiniquea tučemo u orcu, sada već preko 600 nautičkih milja. Premda to nije štreta orca, taj podatak mi je slaba utjeha jer i laška orca na 20 čvorova vjetra još uvijek znači da je brod nagnut za 20-30 stupnjeva i svaki pokret pretvara se u alpinizam pa kao majmuni migoljimo po brodu, držeći se rukama za sve čvrsto čega se možemo primiti. Stajanje bez držanja je nemoguće. Jedino mjesto gdje niste napeti je krevet, ali ni tamo situacija nije sasvim bajna. Sinoć smo imali zabavnu noć s 25-30 čvorova vjetra i nepravilnim morem. Brod poskakuje, ponire, trese se i udara takvom silinom da samo čekaš kad će se sve raspasti, osluškujući neugodne zvukove koje proizvodi oputa pod pritiskom. Jos jedno spavanje na stropu kabine od kojeg ne samo da niste naspavani nego vas možda ujutro iznenadi i muskulfiber.
Inače život nije loš. Ne moramo stiskati gas jer nismo u regati. Možemo usporiti kad želimo, ne gledamo stalno u instrumente tražeći savršene brojke na njima. Calliste tih kao uvijek, zadubljen u knjigu znanstvene fantastike. Sale tek mora ojačati svoje morske noge. Odmah po izlasku na ocean dobio je morsku bolest koja je naizgled bila prošla poslije povraćanja, ali se jučer vratila zbog teških uvjeta. Zanimljivo, Sale u tom stanju nemoći može spavati u kokpitu, a glavu drži na vinču.
Prvi dan je bilo sunčano i vruće; drugi dan vruće, ali smo prošli kroz nekoliko pljuskova, a treći dan je bio tmuran s dosta vjetra i nestabilnim barometrom. Sada smo se, čini se, približili središtu anticiklone koje ćemo zaobići sa zapada kako bismo uhvatili povoljan vjetar i kurs prema Azorima; do sada smo vukli prema sjeveru, a sada polagano okrećemo prema sjeveroistoku.

Dnevne distance: 187, 185, 216 NM.

Foto: Saša Drobac


D+6

28°58.645 N
54°42.110 W
Kurs: 61°
Brzina: 10 čv
Vjetar: 16 čv iz 196°, pretežno vedro
Zaobišli smo središte anticiklone, ostavili ga jugoistočno i sada u povoljnim uvjetima brzo jedrimo prema cilju do kojeg nam je ostalo još nešto više od 1400 milja. Trenutno smo pod punim glavnim jedrom i A2 spinakerom. Sljedećih nekoliko dana najavljeno je daljnje jačanje vjetra do 25 čvorova u povoljnom kutu i očekujemo brzo jedrenje. Routing trenutno previđa dolazak u Hortu 8.4. Jednim okom promatramo razvoj vremenske situacije u danima neposredno pred dolazak jer sa sjeverozapada prema Azorima tada silazi dosta duboka ciklona te se nadamo da ćemo dosegnuti cilj prije njenog dolaska.
Stanje na brodu je dobro. Calliste je pročitao prvu knjigu od 1300 stranica i prešao na drugu koja ima 1200 stranica. Sale je u dobroj formi, nema mučninu, a dobio je već i lijepu boju od vremena provedenog u kokpitu. Jučer smo iskoristili lagane uvjete za let dronom, a navečer smo vježbali solo penjanje na jarbol. To je dosta naporno i nismo išli vise od prvog križa. Kada su vedre, noći su veličanstvene, sa zvijezdama koje ne poznaju broja.

D+7

31°09.847 N
51°48.159 W
Kurs: 50°
Brzina: 10,5 čv
Vjetar: 16 čv iz 190°, pretežno vedro
U slijedu monotonije kakva često prati dugačke, prekooceanske navigacije pa tako i ovu našu, novosti, vijesti i događaji izvan očekivanog rasporeda postaju osvježenje. Budući da ste naviknuti na stalne, jedne te iste podražaje, oni postaju dio vase svakodnevice te kao takvi gube poseban predznak iako su neki od tih "podražaja" itekako uzbudljivi, kao na primjer rad na pramcu, manovre, kormilarenje i drugo. Ono što vam puno lakše, ostaje u sjećanju su događaji izvan očekivanog rasporeda premda oni ne moraju biti posebno upečatljivi sami po sebi.
Jučerašnju "monotoniju" na trenutke su razbili neki izvanredni događaji. Primijetio sam olabavljenu sartiju D3 pri vrhu jarbola pa se trebalo popeti uz jarbol i pritegnuti terminal na vanjskom kraju drugog križa, 15 metara iznad mora. To nije baš jednostavno, ali su uvjeti srećom bili lagani. Pred zalazak sunca me iz drijemeža pozove Calliste u kokpit: "Dođi, moraš ovo vidjeti!". Na udaljenosti od oko 150 metara upravo smo bili prošli pokraj nekog ribarskog broda...ma ne...žute je boje, to je možda splav? Prevelika je za splav. To je plutača! Velika signalna plutača od možda i 10 tona lijeno se klati na valovima usred Atlantika. Ali ta plutača ne bi trebala biti ovdje. Otkinula se od nekuda i sada (p)luta Atlantikom čekajući sudbinu. Za brodove kakav je naš, ona predstavlja opasnost. U slučaju loše sreće, mogli biste pogoditi tu plutaču, oštetiti brod ili potonuti. Mi smo prošli samo 100 metara od nje! Ovakvih neoznačenih objekata ima nažalost puno po morima i oceanima od kojih su najpodmukliji kontejneri koji znaju ispasti s teretnih brodova, a ti kontejneri plutaju tik ispod morske površine i velika su opasnost za plovidbu.
Vjetar je počeo pojačavati. Još uvijek smo na A2, ali stavili smo krat u glavno (nakon par štraorci haha). Pomalo, reklo bi se na Jadranu. Još 1200 milja do Horte.

 

D+8

33°24.123 N
46°49.458 W
Kurs: 072°
Brzina: 13,5 čv
Vjetar: 22 čv iz 210°
Jurnjava! Od jučer popodne vjetar je pojačao preko 20, a u noći i preko 25 čvorova i sada s prosjekom brzine od 14 čvorova velikim koracima grabimo prema Horti. Trenutna konfiguracija jedara je A6 spinaker i dva krata u glavnom jedru. Brod apsolutno leti, uz maksimalne brzine do 20 čvorova. Ispod palube, u kabini koja pojačava sve zvukove i u kojoj se najbolje osjećaju sve akceleracije, usporavanja, vibracije i udarci, teško je naći mira pa smo noćas spavali malo. Treba se priviknuti na režim jurnjave! To bi trebalo potrajati sve do Horte, 4 dana bez predaha.
U noći smo imali bliski susret s teretnjakom "Baltic Lady" koji nas je ljubazno zaobišao na naš zahtjev što smo mu ga uputili preko VHF-a. Snažni ruski naglasak na drugoj strani podsjetio me na tragičnu realnost i ljudsku patnju o kojoj nam u ovim danima stižu vijesti i na oceanu.
Na brodu je sve dobro. Imali smo nešto zapetljano oko kobilice što je lupkalo po dnu broda, pa smo u prvom dnevnom svjetlu stavili spinaker u čarapu i napravili manevar za skidanje smeća s kobilice. Stvar smo uspjeli riješiti. Posada je dobro. Sumnjam da će pod ovakvim uvjetima Calliste pročitati svih 1200 stranica svoje knjige prije nego stignemo u Hortu?

D+9

34° 54.892 N
41° 31.295 W
Kurs: 78°
Brzina: 16 čv
Vjetar: 27 čv iz 220° oblačno, povremeno kiša
Žestoki uvjeti! Vjetar je odlučio još malo pojačati danas i sad puše između 25 i 30 čvorova. Sve česće uzimamo timun u ruke jer je autopilotu sve teže nositi se s iskopanim morem. Svaka akcija na brodu zahtjeva napor, čak i osnovne potrebe postaju ekstremni sport dok brod juri s prosjekom od 16 čvorova i zabija se u velike valove. Moramo stiskati gas jer je najavljen dolazak depresije u neposrednu blizinu Azora koji, naravno, koincidira s našim planiranim vremenom dolaska u Hortu.
Akcije posade svode se na gvardije, kormilarenje i spavanje s povremenim obrocima. Dani razonode su prošlost, kao i kratki rukavi, hlačice i kreme za sunčanje. Da, sjeverni Atlantik održava svoju reputaciju...
Na brodu je sve dobro. U zadnja 24 sata napravili smo 314 milja, što je vrlo blizu mojeg najboljeg dnevnog dosega od 319 milja. Još 650 milja do Horte.

Foto: Saša Drobac

 

Što sam naučio sinoć?

  1. Olujni ocean po noći je najstrašnije mjesto na svijetu,
  2. Oceanski jedriličari, a pogotovo samci i dvojci, su ljudi koji su ili jako ludi (samci) ili jako hrabri (dvojci); ja nisam ni jedno ni drugo,
  3. Class 40 je hibrid broda i tenka,
  4. Suvremeni regatni autopiloti su dostignuće čovječanstva.

 

361 NM u 24 sata - novi najbolji dnevni doseg, prosjek brzine 15.04 čvorova
26.11 čvorova - brzina koju je zabilježio Calliste Antoine - Skipper na kormilu

 

Vjetar je već 72 sata neprestano puhao iz smjera jugozapada snagom između 20 i 30 čvorova, što je podignulo veliko more. Kroz to vrijeme, oblaka se postupno nakupljala da bismo na koncu imali potpuno oblačan dan s niskom naoblakom i kišom. Ocean je dobar krajobrazni arhitekt; valovi su stvarali lijepa brdašca i udoline koje bi u nekoj drugoj prilici izgledali idilično. Dan se sveo na neprestano kormilarenje u izmjenama od dva sata za Callistea i mene, dok nas je Sale održavao na energetskoj razini, pobrinuvši se da uvijek imamo sve sto je potrebno dok smo off-duty, a usput je napravio tonu dobrih fotki i snimaka.

S obzirom na to da su valovi bili dugački, bio je to raj za surfanje u kojima smo tražili granice, čak i nenamjerno. Jer jednom kada se popnete na vrh petmetarskog vala, slijedi trenutno, strahovito ubrzanje, a brod od 4 i pol tone postane igračka u vašoj ruci. To propadanje i ubrzanje mogu trajati duže ili kraće, oviseći o vise čimbenika kao što su vaša spretnost i umijeće, konfiguracija valova, sreća itd. Mnogo puta ta velika ubrzanja završavaju udarcem u sljedeći val koji zna biti toliko silovit da ostajete u čuđenju sto ništa nije puklo i što je posada u kabini ostala u svojim ležajevima, a voda sasvim prelije brod. Iza vašeg broda ostala je duga, pravilna crta od pjene koja se sada polako nadiže na prednjoj strani sljedećeg vala, sto vas sustiže i podiže se kao nekakva neman. I igra se nastavlja.

Znamo da noć pojačava naša osjetila i sva ta gungula s vodenim brjegovima, tutnjavom broda, osjećajima ubrzanja koji vas podiže kao da ste u bestežinskom stanju, nagla usporavanja poslije udara u val - sve se to još dodatno pojačava. Optimus Prime pri brzini većoj od 12 čvorova počinje ispuštati zvuk zujanja koji se pojačava s povećanjem brzine. Preko 20 čvorova brzine i čini se da brod urla! Kormilarenje prepuštamo autopilotu čije smo parametre podesili da se može "nositi"s ovakvim uvjetima. Mi ne možemo kormilariti u tom mraku. Ne vidi se prst pred nosom, samo slaba bjelina krijesta nazire se povremeno u beskrajnom crnilu. Ništa nije u vašim rukama; možete samo sjediti, diviti se autopilotu te moći ljudske kreacije i inteligencije koja ga je stvorila. Morate potpuno vjerovati autopilotu, inače biste odmah poludjeli! Poslije ponoći počinje jaka kiša. Vjetar pojačava do ruba izdržljivosti jedara i autopilot postiže 25 čvorova brzine pri udaru vjetra od 38 čvorova. Krešendo zvukova i emocija je na vrhuncu, na trenutak se čini da prelazi u ludilo! Slijedi strahovit udarac u val i trenutačno zaustavljanje. Brod se nagne za 60°, izvan kontrole i odlazi u štraorcu. Skačem na škotu, Calliste priskače iz kabine. Spinaker tako jako tuče da ne čujemo jedan drugoga iako smo međusobno udaljeni jedan metar. Trenutak, dva i brod je opet na kursu. Ali ne smijemo vise riskirati, već smo prešli granicu. Treba spustiti taj spinaker dok je još uvijek u jednom komadu.

Akcija spuštanja spinakera u noći, po kiši na petmetarskim valovima s 30 čvorova vjetra priča je s kojom neću zamarati čitatelja. Refuli su ubrzo prošli, vjetar je promijenio smjer i na nebu su se pokazale zvijezde. Neka fronta je prešla preko nas. Mokri i iscrpljeni od rada i uzbuđenja, nastavljamo prema Horti u safe modeu, barem dok ne svane.

 

HORTA, AZORI

O nekim događajima nije lako pisati, ni govoriti. Prvenstveno mislim na one koji su zbog bilo kojeg razloga ostavili značajan utisak na osobu, događaji neugodnog predznaka koji ostaju duboko u nama, zatvoreni u škrinju s tristo lokota.
Ukoliko vas plovidba privuče, privukla vas je zahvaljujući svim čarima koje nudi, a to su prvenstveno ugodna iskustva. No, kada mnogo plovite, sve je realnije da ćete se susresti s "mračnom stranom sile", tj. da ćete se naći u situaciji koja je daleko izvan vaše kontrole, jednom kad more pokaže svoju zlu ćud. Naći ćete se u svojoj oluji, o kojoj ste čuli ili čitali. Ona je izašla iz one škrinje s tristo lokota u koju ste je stavili i prisilila vas da se suočite s njom.

Kao što sam napisao, već 5 - 6 dana smo pratili prognozu koja je predviđala nastajanje duboke ciklone u središtu sjevernog Atlantika. Zvuči nevjerojatno, ali prema svim proračunima, vrhunac snage ciklona je trebala postići točno oko vremena naseg uplovljavanja u luku Horta na Azorima. I jedina gora stvar od plovidbe usred oceana u oluji je pristajanje u oceanu u oluji. Jesmo li trebali pričekati? Koliko? Calliste je čak predložio da odemo južnije, odmaknemo se od središta ciklone i odemo na Madeiru umjesto na Azore. To bi nam dosta zakompliciralo budućnost pa smo ipak ostali pri originalnom planu.

Nakon dana surfanja i 360 prijeđenih milja tijekom 24 sata, uslijedio je mirniji, sunčan dan tijekom kojeg je Eol spremao snagu za ono što slijedi. Odumrli vjetar ostavio je prilično veliko mrtvo more s valovima visokim 3 - 4 metra. Oko 300 milja jugozapadno od Azora susreli smo dva ratna broda u ophodnji. Amer nas je pozvao preko VHF-a i već sam pomislio da će izdiktirati svoje upozorenje o obveznom razmaku, ali umjesto toga nas je ljubazno upitao treba li nam štogod s obzirom na stanje mora. Moji dečki odmah dobaciše da mu kažem da bi nam dobro došla koja hladna piva, ali nisam htio testirati ljubaznost velikog brata.

Pristizanjem najsvježijih prognoza, postalo je jasno da nam predstoji vrlo težak dan koji će veliko finale imati tijekom pristajanja na Horti. Središte ciklone proći će oko 300 milja sjevernije od nas, a nas će zahvatiti fronta s 40-50 čvorova jugozapadnjaka. Došlo je vrijeme za susret s mračnom stranom sile. Kad je to već neizbježno, drago mi je da sam u posadi i da cemo imati vjetar u krmu.

Počelo je s jačanjem zapadnjaka u noći. Nosili smo A2 spinaker na 15 do 20 cvorova i čekali da pojača preko 20, pa da prijeđemo na manje jedro. Još uvijek bilo je marete pa je brod lupetao i takav jedan udarac probudio me tijekom odmora. Calliste je bio na gvardiji, onog trena kad je sišao u kabinu rekao sam mu: "Mislim da bismo trebali skinuti spinaker, ne bi bilo mudro da ga sada unistimo". - "Ok, idem pripremiti spuštanje."- reče Calliste i izađe. Nije prošlo ni pola minute, Calliste mi iz kokpita javlja da je spinaker puknuo. S tugom smo spustili one krpe koje su preostale od spinakera koji nas je jos prije nekoliko mjeseci nosio preko Atlantika. Izgubiti jedro je veliki gubitak za posade s malim proračunom. Ovakav jedan spinaker kosta 7-8 tisuća eura. Mješavina bijesa i tuge blijedi s jačanjem vjetra i primicanjem fronte.

Ujutro vjetar puše s jugozapada oko 25 čvorova s tendencijom jačanja, a vec prijepodne prelazi 30 i jača prema 35. Nebo prekrivaju niski, crni oblaci. Calliste i ja se mijenjamo na kormilu svakih sat vremena. Brod ide brzo; iako smo na konzervativnijem profilu jedara, uredno postižemo preko 20 čvorova brzine surfajući niz valove od 4 - 5 metara. Stanje mora je sve impresivnije i sve češće nas prelijevaju krijeste većih valova. Primijetili smo oštećenje na drugom kratu glavnog jedra pa ga spuštamo na treći krat. Tijekom tog manevra, dok smo Calliste i ja radili kod jarbola i na lantini, nekoliko velikih valova je potpuno prekrilo brod u dva-tri navrata. Vrativši se natrag u kokpit, ostali smo zaprepašteni: more je odnijelo frakcionalni genaker! Bio je zarolan, polegnut i zavezan na krmi i jednostavno je nestao! Za nas bokce, bilanca štete sad je već enormna. Premda će netko reci da se radi "samo" o jedrima, implikacije ovih gubitaka vjerojatno će se odraziti na cijelu sezonu, a možda i dulje.

Dok potišten sjedim u kokpitu, zaklonjen krovom preko kojeg prelaze valovi, gledam Callistea na kormilu. Zaštićen s pola metra visokim valobranom na kormilarskom sjedištu, svakih nekoliko sekundi zapljusne ga val. Okreće glavu, štiti se rukom, ali ne pomaže. More nemilosrdno šiba, oči su mu krvave, a koža na ruci sasvim bijela i smežurana, natopljena vodom. Ipak, lice mu odrazava odlučnost i koncentraciju. Za koju minutu proći će njegova gvardija i ja ću sjesti na kormilarsko mjesto. Ta pomisao mi je odbojna.

Sale je vidno impresioniran okolnostima, drži se kabine. Potajno je priželjkivao ovakvu tarapanu, zato jer se toga boji i zato jer mu je to veličanstveno. Sale ima instinkt borca kojem je urođeno da se želi suočiti s onim čega se boji. Fotke koje ce snimiti tijekom dana jedne su od najboljih mornarskih fotki koje sam ikada vidio.

Promjena na kormilu. Vjetar prelazi 40 čvorova. Jedra su dobro istrimana i brod je poslušan. Nosimo tri krata glavnog i trinketu. S tim malim jedriljem postižemo u jednom trenu čak 23 čvora brzine! Pokušavam ne gledati što se događa okolo, moja koncentracija je potpuno sužena na moju putanju koju tražim između valova. Kad bi mi pogled skrenuo, od prizora bi me uhvatila potištenost i brzo bih se opet koncentrirao na zadatak. Calliste i Sale proviruju iz kabine gledajući preko krme. U nekoliko navrata razrogače oči, a njihova lica preplavi izrazaj zaprepaštenja. Premda nisu progovorili ni riječ, znao sam što su vidjeli i nisam se htio okretati da to vidim i sam.
Inače tijekom lošeg vremena čovjek se s očekivanjem raduje slabljenju vjetra koje će prije ili kasnije doći, ali ovaj puta sam znao da će vjetar puhati i dalje preko 40 čvorova kad budemo pristajali u Horti. Pristajanje s bilo kojim brodom u takvom vjetru nije lak zadatak, a ako se radi o regatnoj jedrilici, onda je to noćna mora. Nakon cijelog dana talambasanja, eto nas ispred Horte. Vjetar puše skoro s juga pa nema zaklona od mora dok spuštamo jedra. Rad na provi je čista akrobatika s primjesama urarske preciznosti.

A u Horti je dim na moru. Udari vjetra 55 čvorova. Zaobišavši glavni lukobran, naš brod pod punim gasom jedva gmiže uz vjetar. Cijela lučica Horta je na nogama, neki da pomognu, a neki da vide koji to luđaci uplovljavaju po ovakvom nevremenu. Na pristaništu vidim brodove čiji su privezi toliko napeti da se čini kao da će puknuti. Uspjeli smo pristati tijekom trećeg pokušaja jer je vjetar zanosio brod kao kutiju od kartona. Tucet mornara s drugih brodova priskočio nam je u pomoć, posudili su nam privezne konope, bokobrane, čak su nam donijeli i kavu. Ni pola sata nakon pristajanja udre padati strahovita kiša, kao da je sudnji dan. Mješavina kiše, vjetra i morskog dima na minutu prekrije morsku površinu i od brodova oko nas vidjeli su se još samo jarboli. Čvrsto privezani, laknulo nam je što više nismo na moru i što nismo razbili ni nas ni druge brodove tijekom pristajanja. Vrijeme je da posadu počastim pivom! Možda će malo alkohola pomoći u razmrsavanju mnogih unutarnjih konflikata i pitanja što mi ovo treba u životu...

 

MARTINIQUE-HORTA - BILANCA

Izravna ruta od Martiniquea do Horte iznosi 2250 nautičkih milja. Mi smo je prešli za 10 dana 10 sati i 30 minuta s dnevnim prosjekom od 225 nautičkih milja i prosječnom brzinom nešto preko 9 čvorova. Na motorni pogon smo plovili ukupno 8 sati. Premda se radi o transferu, a ne o utrkivanju, ovo je bila brza traversada zahvaljujući većinom povoljnim vjetrovima koji su nam nekoliko dana zaredom omogućili velike dnevne distance, od kojih je najveća iznosila 361 milju.
Posada je dobro izdržala putovanje i atmosfera na brodu je bila odlična.

Posljednjeg dana plovidbe smo pretrpjeli štete na opremi uslijed nevremena. Procjena ove štete je 14-15 tisuća eura. Nažalost, ovog novca nema u proračunu za ovu sezonu i ostaje otvoreno pitanje što ćemo s tim gubicima. Osobno mi ovo krpanje kraja s krajem ide na živce i dosta mi je borbe s vjetrenjačama tako da ovakvo stanje stvari neće još dugo potrajati. Ili ćemo pronaći financije ili će se projekt ugasiti.
Za kraj bih htio reći ponešto o Horti. To je još jedno od onih "Corto Maltese" mjesta koja su obuzeta morem i u kojoj je cijeli svijet stalno prisutan. Razne kulture, razni jezici, religije, svjetonazori... sve to vjetrovi donose u Hortu, mornarski grad par excellence. Ocvala portugalska pomorska slava još uvijek svijetli ovdje, kao nenamjerna pokroviteljica modernih pomorskih nomada, zaraženih istom onom davnom groznicom što slijedi krilaticu iz zlatnog doba otkrića: navigare necesse est, vivere non est necesse.

 

 

2. DIO

HORTA - CHERBOURG

 

Preda mnom je kvalifikacijska navigacija za Route du Rhum - Destination Guadeloupe, solo transat koji starta u studenome. Ta legendarna regata svake četiri godine okuplja najbolje jedriličare samce u nekoliko velikih oceanskih klasa na ruti Saint Malo - Guadeloupe. Kvalifikacijski proces je zahtjevan, a za Class 40 osim obaveznog broja regata kroz dvije sezone uoči Route du Rhuma, zahtjeva minimalno jednu samačku regatu od 1000 nautičkih milja ili kvalifikacijsku navigaciju od 1200 NM, odobrenu i praćenu od strane organizacijskog odbora. Ove godine bi navigacija trebala uključivati i minimalno 120 nautičkih milja jedrenja uz vjetar u uvjetima jakog vjetra, kako bi organizator bio siguran da samac može odjedriti duže vrijeme kroz teške uvjete.

Ruta na kojoj jedrim je Horta - Cherbourg, dugačka 1340 milja. Premda je ruta nešto duža od potrebnog minimuma, za mene je to odličan trening i bit će to moja najduža samačka navigacija do sada. Moja najduža samačka navigacija do sada je bila dugačka 500 milja.


D1

Kurs: 15°
Brzina 11 čv
Vjetar: 15 čv iz 235°
Jučer navečer u 20h UTC sam krenuo iz Horte. Volio bih da sam krenuo ranije, ali sam morao čekati na popravak jedara koja su oštećena u nevremenu. U noći imam zapadnjak 15-20 čvorova i raskopano more koje je ostalo nakon nekoliko dana jakog vjetra u području sjeverno od Azora. Ujutro rosulja, slaba vidljivost, popodne pretežno sunčano. Vjetar odlazi na SW, uskoro slijedi pojalabanda.
Dobro napredujem s obzirom na to da trenutno jedrim s malim spinakerom, jer je veliki nažalost uništen prije nekoliko dana. U ovako raskopanom moru i manji spinaker ima svojih prednosti.
Na brodu tišina, samo zvuk valova i vjetra. Nema zafrkancije i razgovora s posadom, što mi malo nedostaje.

Foto: Saša Drobac


D2

Kurs: 75°
Brzina 15 čv
Vjetar: 28 čv iz 190°, oblačno, kišica
Prekrasnu noć s mjesečinom zamijenio je sivi dan s kišom i jakim vjetrom. Preko nas danas i noćas prelazi fronta koja se zatim pomiče prema sjeveru. Dobro da sam se noćas naspavao jer vjerojatno neću puno spavati dok vjetar ne padne sutra ujutro. Bilo je dosta akcije i adrenalina danas, razmršavanje kratova na kraju lantine, skidanje spinakera i stavljanje floka... sve u pravo vrijeme i s relativnom lakoćom, zahvaljujući pripremi. Kad si sam, sve poteze treba predvidjeti daleko unaprijed i pripremiti sve predradnje dok su uvjeti povoljni, da se ne bi našao u nebranom grožđu kada uvjeti postanu teški.
U prva 24 sata prešao sam 225 milja. Na brodu sve u redu osim što sam primijetio malo oštećenje na floku. Nadam se da se neće širiti.
Kad stignem, slušam audioknjigu "Meditacije" od Marka Aurelija. Davno sam pročitao njegovo remek djelo "Samomu sebi". Kakav je to duhovni i intelektualni div bio! I k tome još imperator. Antipod većini današnjih vođa...
Toliko o filozofiji. Brod je upravo odsurfao 20 čvorova. Wild ride.


D3

Kurs: 0°
Brzina: 6 čv
Vjetar: 7 čv iz 260°
Prelazak fronte donio je nešto vise vjetra od očekivanog tako da je 12-ak sati puhalo između 25 i 30, s udarima do 35 čvorova. Spavao sam malo ili bolje reci nisam spavao. Oko 3 ujutro čuo sam lupanje po trupu broda i vidio da je trinketa, koja je bila svezana na palubi, pala u more i vukla se pokraj broda koji je letio s prosjekom brzine od 16 čvorova. Usporio sam brod i izvukao jedro iz mora. Jadna trinketa! Dobro smo je "izmlatili" u nevremenu kod Azora, a sad se još i neplanirano okupala. Jedro je bez štete, ali je malo oštećena neka oprema na palubi.
Pred zoru je pala obilnija kiša, vjetar promijenio smjer i počelo se brzo razvedravati. U prvom svjetlu posrćem po palubi tijekom promjene jedara, treba zadržati koncentraciju usprkos umoru. Pod spinakerom sam proveo veći dio dana koji je bio sasvim vedar, s vjetrom oko 15 čvorova. Uspio sam osušiti sve mokre stvari, sto je vrlo dobra vijest jer mi je količina suhe odjeće bila pala na kritičnu razinu. Vjetar pada krajem dana i noćas se treba probiti kroz zonu bezvjetrice. Jučer 30 čvorova, danas 5...
Prošlog dana sam prešao 294 milje. Ne brojeći rijetku komunikaciju s obitelji preko satfona, čini mi se da danas nisam progovorio ni jednu riječ.
Pozdrav s oceana. Veselim se noći pod mjesečinom!


D4

Kurs: 50°
Brzina: 12 čv
Vjetar: 16 čv iz 180°
Vukli smo se i propinjali po mrtvom moru bez vjetra do oko ponoći kada je počeo jačati južnjak. Noć prilično hladna i vlažna, ali sasvim vedra, kao i dan koji je uslijedio. Odlični uvjeti za jedrenje u povoljnom kutu na vjetar i proždiremo milje bez puno naprezanja. Prijepodnevnu marendu (sardine u ulju, ako baš volite pogledati u pjat) prekinuo je glasni prasak. Po smjeru od kud je došao zvuk točno sam pretpostavio da je puknula mura. Spusti čarapu, veži je za brod, veži sebe za brod pa onda mala akrobatska točka na baštunu (mama, nije opasno kako izgleda), stavi novu muru i eto spinakera opet u funkciji. Čas posla. Sreća je što puše samo 15 čvorova.
Slabiji vjetrovi od jučer uvjetovali su i nešto skromniji dnevni doseg od 186 milja. Današnja brojka će sigurno biti bolja, i to, kako rekoh, bez puno naprezanja. Klizimo glatko pod proljetnim suncem. Chill time?

Foto: Saša Drobac


D5

Kurs: 80°
Brzina 4 čv
Vjetar: 7 čv iz 160°
Danas je vjetar značajno pao i mi smo usporili. Nakon nekoliko dana u kojima smo rijetko jedrili sporije od 10 čvorova, sada mi se čini kao da stojimo na 5 - 6 čvorova brzine. Dan je potpuno siv, more je olovne boje. Na oko 100 milja jugozapadno od otočja Scilly počela je gusta magla. Tu izgleda pritječe morska struja iz La Manchea i miješa se s vodom iz oceana, a pretpostavljam da su različitih temperatura, pa onda preko toga zapuše južin i eto magle. Barem sam si ja to tako rastumačio, ne znam ima li među vama koji oceanograf koji mi može potvrditi ili opovrgnuti teoriju?
Uglavnom, sivilo je dodalo malo prikladne boje na umor koji se nakupio sinoć. Naime, približavanjem La Mancheu počinje gušći promet na moru i ne mogu vise spavati kad god hoću. AIS alarm često zvoni, a s ulaskom u najprometniji kanal na svijetu, promet će postajati sve gušći, a magla sigurno neće pridonijeti mirnom snu. I tako ulazim u finalnu prepreku ispred cilja, Kanal sa svojim kurentima, kontrakurentima, ribaricama i svim drugim čarima koje nikada nisam uspio zavoljeti...
Još oko 220 milja do cilja?


CHERBOURG, FRANCUSKA

Posljednjih 36 sati navigacije bili su zanimljivi na način koji nisam očekivao. Prvo smo upali u gustu maglu južno od otočja Scilly, o čemu sam već pisao. Noć je bila prilično hladna, a zbog vlage i vrlo neugodna. Smjer vjetra i uvjeti morskih struja vodili su nas uz obalu Engleske od otočja Scilly do otprilike šireg područja Weymoutha i ta cijela obala, duga skoro 300 kilometara, bila je potpuno obavijena gustom maglom. Na rtu Lizard bio sam udaljen samo 3 milje od kopna, ali je ono ostalo skriveno oku; jedini komadić kopna koji sam uspio vidjeti bile su hridi svjetionika Eddystone.

La Manche je najprometniji morski prolaz u Europi. Sredinom kanala prolazi pravi autoput za komercijalno brodovlje. Promet je reguliran i sigurnost plovidbe između ostaloga osiguravaju podjele u zone plovidbe kroz koje prolazi neprekidna procesija velikih brodova. Vitki tankeri, brzi kontejneraši, teretnjaci svakakvih oblika te, ovih dana sve popularniji, brodovi za ukapljeni plin, sjeku kanal u dva prometna traka: sjeverni trak vodi s istoka na zapad, a južni trak vodi sa zapada na istok. Postoji nekoliko TSS (Traffic Separation Scheme) ili popularno "zona razdvajanja", označenih područja u kojima je zabranjena plovidba svima osim komercijalnom brodovlju.

Izbjegavajući zadnji TSS prije svog prelaska s engleske na francusku stranu kanala, teških očiju od nespavanja u zadnja 24 sata plovidbe po magluštini, pratim sve AIS signale u okolici koji odaju pozicije, kurs i brzinu brodova. To je primarni elektronički sustav za izbjegavanje sudara na moru i te noći su mnoge oči u La Mancheu pomno pratile ekrane s pozicijama brodova. Magla je još uvijek gusta i nije mi primamljiva pomisao da ću morati prijeći autoput divova po magli i po noći.

Iz kokpita gdje trimam jedra stalno skakućem u kabinu kako bih bacio oko na ekran kompjutera koji mi prikazuje pozicije drugih brodova u blizini. Pratim uvijek nepredvidljive, ali spore ribarice u blizini. Odjednom obe ribarice do mene ugase svoje AIS predajnike i nestanu s ekrana. Kakvi luđaci! Znam za običaj ribara da gase svoje AIS predajnike, ali ugasiti ih u ovakvoj noći je jako neodgovorno. Toliko sam ljut da sam ih zamalo pozvao na VHF. No kada sam sljedeći put skočio iz kokpita pred kompjuter, na svoju stravu sam shvatio da su svi brodovi nestali s ekrana. Moj AIS je zbog meni nepoznatog razloga prestao prikazivati pozicije drugih brodova. Dakle, nisu ribari ugasili AIS nego je meni riknuo moj AIS.

Kako ću sada po magli u mraku prijeći autoput? Nitko me neće vidjeti. Mogu riskirati? Nema šanse, moram pričekati! Usred mojeg očajanja, nebo se naglo raščisti i nastade prekrasna, vedra noć s mjesečinom. Vidim navigacijska svjetla oko sebe. Sada mogu navući svoju banzai trakicu i pretrčati taj autoput s dobrim vjetrom, makar na stari način, bez AIS-a. Usprkos gužvi na moru, prešao sam cijeli La Manche bez korekcije kursa. Na kraju mi se ipak nasmiješila sreća.

Ostalo je nekoliko dugih sati probijanja kroz kontrakurent prije nego sam mogao spustiti jedra ispred Cherbourga u crvenkastoj svjetlosti zore. Zadnji puta sam prošao ovdje jedne hladne noći u studenome, na regati koja nas je odvela na drugi kraj svijeta. Tada sam se pitao kako će izgledati dan povratka. I izgledao je kako se samo poželjeti može: bonaca i svečani mir vedrog jutra Uskršnjeg ponedjeljka.

Foto: Saša Drobac


POTVRĐENA KVALIFIKACIJA ZA ROUTE DU RHUM 2022!!!

Nakon odjedrene kvalifikacijske navigacije od 1200 nautičkih milja i već odrađenih kvalifikacijskih regata u sezoni 2021., organizacijski odbor potvrdio je moju kvalifikaciju za Route du Rhum - Destination Guadeloupe 2022! Velika mi je čast što ću se naći na startu te legendarne regate, uz bok najvećih jedriličara u svijetu oceanskog jedrenja.
Ideja koja me vodila kroz cijeli projekt od početka 2018. godine je bio nastup na Route du Rhum. Znajući da je ova regata jedan od najvećih događaja u svijetu jedrenja, a napose samačkog jedrenja, uvijek mi je bila negdje u mislima, tijekom svih treninga i regata u zadnjih pet godina, prvenstveno kao vrhunski sportski izazov. Usprkos poteškoćama, zahvaljujući pripremi, tvrdoglavoj upornosti, dobrom planiranju, ali i pomoći dobrih ljudi, prijatelja i sponzora kroz nekoliko godina, uspjeli smo održati ovaj nemali projekt, uz znatno skromnija sredstva od konkurencije, što pak nikada nije umanjilo naš borbeni duh. Kvalifikacija na Route du Rhum zaokružuje tu cijelu priču. Hvala!

Naslovna foto: Saša Drobac