Od 22. do 30. lipnja u Portugalu je u gradu Viana do Castelo odjedreno Svjetsko prvenstvo za klasu ILCA 4, a član JK Labud - Josip Tafra, osvojio je srebrenu medalju!

Hrvatskih predstavnika nije bilo previše. Jedrile su tri djevojke i šest mladića, a ukupno je ženska flota brojala 150 jedriličarki, a muška 277 jedriličara. Generalno gledajući, po zahtjevnim atlantskim uvjetima, naši predstavnici nisu bili loši, ali fenomenalni Josipov rezultat sve ih je zasjenio.

Da ne dužimo previše, odmah ćemo krenuti s Josipom i njegovim trenerom koji su nam iz prve ruke prenijeli što se događalo na ovoj svjetskoj smotri.

U Portugalu je bilo jako dobro što je uglavnom puhalo, što meni jako odgovara. Bilo je i valova, velikih, što je također meni jako dobro.
Prvi dan puhalo je nekih desetak čvorova. To je čak bilo i OK jer sam uspio napraviti 1. i 4. mjesto.
Drugi dan nismo jedrili zbog premalo vjetra i treći je onda zapuhalo nekih petnaestak čvorova. Tad sam napravio 1. i 2. Taj dan mi je baš bio odličan! Tu sam baš izgorio.
Nakon tog dana krenula su finala, jedrio sam s prvih 70, znači sva konkurencija je bila tu na okupu.
Prvi dan finala smo isto napravili dva plova. Ja sam se držao OK, stalno pri vrhu. Nisam radio prva mjesta, ali bio sam oko petog... što je bilo sasvim dobro.
Drugi dan nismo jedrili i onda smo zadnji dan napravili taj jedan plov po nešto lošijim uvjetima za mene... 5 do 6 čvorova. Tu se nisam baš proslavio, išao sam loše i ostao drugi, što je također OK.
Valovi po kojima smo jedrili bili su malo teži za uhvatiti i treba malo više stiskati brod na njih. Tog nema ovdje kod nas pa mi je trebalo malo treninga dok se nisam naviknuo.
A bilo je i kurenta. Znalo je biti i kontra kurenta po malo vjetru. Kad bi vjetar pojačao bilo bi kurenta iz smjera vjetra... onako kao što bude tu kod nas kad je jugo od dvadesetak čvorova.
Što se tiče vjetra svih dana je puhalo iz istog smjera, dvadesetak stupnjeva gore ili dolje. Kad bi digao poviše 15 čvorova imao bi stalan smjer i tada je prolazila uglavnom desna strana, bliže kopnu... trebalo je otići do desnog laylinea i virati. A kad bi bio slabiji vjetar uglavnom je prolazila lijeva strana, tako da je stalno trebalo paziti na to i pravovremeno se prebacivati.
Da ne bi sve izgledalo dobro pobrinuo sam se u prvom finalnom plovu kad sam imao najlošiji finiš :)
Bio sam relativno dobar na startu i dobro sam vozio i držao sam se među prvih 3-4 na bovi od orce. Kad smo stigli do nje nisam baš dobro ukalkulirao kurenat koji je pojačao i zapeo sam za bovu. Tu sam se izvrtio i sve izgubio, okrenuo je četrdeseti i na kraju ušao 23.

Josip Tafra, JK Labud

Foto: privatna kolekcija

Bilo je super, a kako može drugačije biti kad se donese medalja :)
Stalno smo, od prvog dana, bili u borbi za medalju. Cijelo vrijeme nismo padali niže od drugog mjesta. Sve one godine rada u Optimistima kad te ne poljubi sreća kasnije se vrati, samo treba biti uporan da ne odustaneš i da dalje radiš.
Evo Josip je zadnja 3-4 mjeseca napravio eksploziju u Radiala. Još od Europa Cupa u Punta Ala kad smo bili osmi na prvoj regati u ovoj klasi. Došao je na dva državna i u 4.7 i u Radiala i razvalio. A u Radiala nije dobio ukupno jer ga nije zanimalo, htio je biti prvi od muških pa je čuvao poziciju.
Onda je došlo ovo Svjetsko, pa za dvadesetak dana krećemo za Irsku - promijenili smo klasu, ovo nam je bila zadnja regata u 4.7 i sad idemo u Radiala u U19.
A što se tiče uvjeta za jedrenje, imali smo taj njihov standardni vjetar iz 330°, sjeverozapadnjak koji stalno puše. Kad je vedro  puše između 12 i 20, a zna dignuti i preko 20. A čim malo naoblači ili dođe kiša odmah više nema ničeg.
Prvi dan nismo imali ništa jer je bila ogromna magla. Drugi dan smo imali tri regate, pa onda opet kišu i bez vjetra, pa četvrti dan opet vjetar... Tako da nam se potrefilo da imamo dan jedrenja, pa dan odmora i zadnji dan nas je dijelilo možda deset minuta od zlata. Dalo je start po 3-4 čvora, uvjetima koji njemu ni malo ne odgovaraju.
Zato smo i išli u Portugal, već smo se počeli spremati u Radiala i nisam htio da skida masu, jer mi se činilo da to nije pametno zbog samo jedne akcije.  A svi znaju da je generalno problem u toj dobi nabaciti masu. Nisu još uvijek naučili ubaciti toliko puno kalorija... treniraju dvaputa dnevno... more, teretana... u principu ne da se dobiva, nego se gubi ako se ne jede normalno.
Ovo je  bilo prvi  put na velikom natjecanju da je upao u borbu za medalje, a i to treba proći u životu. Nije radio gluposti koje mu se inače znaju dogoditi.
Netko pita da li vam je žao što niste prva svijeta?
A što mi ima biti žao? Da mi je netko rekao prije nego smo krenuli da ćemo osvojiti bilo koju medalju ili da ćemo biti u deset... odmah bi potpisao!
Znao sam da budu li njegovi uvjeti, da zapuše, da će sigurno završiti među deset u svijetu, a sad da li si završio 2., 3., 5., 7. to nijanse odlučuju. Sve je to u pet bodova. Kao što je on napravio tu glupost kad je završio 23. umjesto u deset, imali bi prvenstvo u ruci već dan ranije!
A što je napravio... došao je s krivim uzdama na bovu, zatim nije htio jednom pojati po krmi već je udario u bovu po 23 čvora i umjesto da onda okrene 5., 6. kako je i bio, okrenuo je pedeseti... kad dođe ferata... dok se izvukao od te bove, pa iskupio po tolikom vjetru, ostali su jednostavno otišli.
Zato mi je to krivo jer je po najboljim našim uvjetima napravio najveću grešku. Ali to je sastavni dio finala... jednostavno treba znati da nekad nekom treba proći i po krmi... izgubio bi možda jedno mjesto, nastavio biti među deset i do kraja bi sigurno završio među prvih pet.
Uglavnom ne žalimo za ničim, sad znamo kako je biti drugi i idemo dalje. Vidio je da može. Sva ta ista djeca ga prate dalje i u idućim klasama, to je ta generacija. Sad zna da je bolji od njih i da ih može dobiti i to je jedan plus koji te uvijek prati. Oni će u tim situacijama misliti na tebe i reći "ovaj je digao medalju, sad će možda i drugu", a on može razmišljati "kad sam te već dobio, dobit ću te i drugi put" :)
Neka netko drugi ima kompleks od tebe.
Brod nije bio iznajmljen, već smo vozili u Portugal svoj brod i svoj gumenjak, a u Irskoj ćemo ipak iznajmiti. Predaleko je. Baš sam htio da ako nas poljube uvjeti da ima svoj brod i sve svoje.
I sad znam da smo sve dobro odradili i da je brzina bila dobra.
A što se tiče valova, imali smo interesantne uvjete koje nemamo kod nas. Bio je dugi val koji bi bio samo dug dok ne digne do 12-15 čvorova. Međutim, kad bi vjetar pojačao na njemu bi se stvarali još i chopy valovi. I to je bilo malo nezgodno jer na to nismo naviknuli. Znači praktički imaš dva vala na jednom valu :)
To smo saznali malo ranije jer je tu već bio Antun Tomašević i tamo je trenirao... sad su tamo na U21, Radial muški i žene, na istom polju, krenuli su dan iza nas... i on mi je rekao da je val stvarno interesantan i ako ga se ne skuži da je bolje ništa ne raditi :)
A što se tiče kurenata, nismo imali toliko problema koliko su mi govorili. U 90% slučajeva kurenat je bio jednak i to je to.
A nadam se da će nam biti dobro i u Irskoj jer smo u dobrom ritmu i puno radimo, a bez puno rada stvarno nema ništa. Dao sam im tri dana slobodno i onda odmah krećemo dalje... sve se zaboravi ako se ne radi!

Vedran Mandić, JK Labud

Prvi idući iza Josipa bio je član JK Jugo, Grigor Pettener. On je regatu završio na vrlo dobrom 19. mjestu. U kvalifikacijama je najbolje jedrio na početku i kraju kad je u cilj ulazio 4., pa 6., dok mu je u finalu najbolji plasman bio 6. mjesto u trećem jedrenju, kad je u cilj dojedrio odmah iza Josipa.

Foto: ProwMedia

Zatim je bio malo veći skok na ljestvici i slijedila su tri jedriličara dosta blizu jedan drugog. Na 33. mjesto dojedrio je Edi Jurman iz JK Uljanik, na 38. aktualni europski viceprvak u konkurenciji U16 - Toma Smirčić iz JK Split, a na 46. drugi Lućičar - Roko Tomšić.

Pri sredini ljestvice završio je Roko Čepić Zokić, drugi predstavnik Labuda.

U konkurenciji djevojaka, hrvatski trojac završio je regatu u gornjoj polovini, a najbrža je bila Nika Fornažar iz JK Horizont iz Poreča. Nika je pokazala da sigurno može biti mnogo bolja, ali zaustavili su je po jedan BFD i UFD. To joj je donijelo hrpu bodova koji su poništili njena četiri plasmana u top 10 društvu.

Foto: ProwMedia

Preostale dvije jedriličarke bile su članice JK Split, Tereza Buličić i Marta Tudor. Njih dvije zauzele su 74. i 77. mjesto. U kvalifikacijama su obje jedrile pri sredini flote, ali Tereza uspijeva u finalu zajedriti sa zlatnom skupinom, dok je Marta bila u srebrenoj.

Kombinacija koja se može primijetiti kod njih dvije je jedan tipičan primjer u kojem se može pričati o psihološkim posljedicama na moral natjecatelja/ica, jer iako je Tereza završila u društvu najkvalitetnijih na prvenstvu, Marta je finale odjedrila na vrhu srebrene flote, gdje je jednom i pobijedila. Jedna vrlo zanimljiva kombinacija koja od trenera mora biti popraćena odgovarajućim psihološkim pristupom i pripremom, jer je diskutabilno tko od natjecatelja u ovim situacijama dugoročno ima više koristi.

Kompletne rezultate regate možete pronaći na ovom linku za mušku flotu, a na ovom linku za žensku flotu.

Naslovna foto: ProwMedia

 

Back To Top