Članovi Udruge Betinska gajeta 1740. godinama organiziraju jednu neslužbenu regatu isključivo za gajete, a u razdoblju između posljednje ljetne regate iz serije latinskog idra i posljednje sezonske regate koja se početkom jeseni jedri u Murteru. U stvari, moglo bi se reći da je to inicijativa koja je na tragu trening liga koje se jedre u Splitu i Dubrovniku.

Na ove regate uglavnom se odazivaju oni koji su inače najviše zainteresirani za dobar rezultat, tako da regate posljedično budu vrlo zanimljive i neizvjesne jer je u tim kombinacijama vrlo teško odlučiti tko je izraziti favorit.

Ove godine regata se organizirala 3. rujna, a na startu se okupilo 15 gajeta, a uvedena je novost po pitanju podjele flote na dvije grupe. U jednoj grupi bile su gajete duljine do 6.50 metara, a u drugoj one koje su dulje.

Ruta je bila slična onoj koja se jedrila na ovogodišnjoj Regati za dušu i tilo. Nedostajala je jedna bova, ona koja je bila postavljena u sredini između Plitke vale i Žminjaka, ali sve ostalo bilo je jednako, osim vjetra. Ovog puta puhao je maestral koji je u refulima dizao i do petnaestak čvorova tako da je regata bila vrlo brza.

Startalo se s Betinske rive sa sidrima u moru, ali unatoč relativno malom broju gajeta došlo je do male gužve na startu koja je rezultirala zapletajem četiri broda. Srećom po njih ispred rive su se još nalazili u zaklonu od vjetra pa jugo nije bilo jako i uspjeli su se osloboditi bez štete i velikog zaostatka za vodećima.

Nakon toga uslijedio je zajednički spust u krmu prema prvoj bovi do koje svi stižu skoro istovremeno i različiti načini obilaska bove.

Nastavlja se dalje s jedrenjem u orcu, ali sad do izražaja dolaze razlike u trimovima i posljedične mogućnosti držanja kuta i održavanja brzine.

Etapu u orcu svi su odradili uglavnom istom rutom i sa samo dvije vire, ali više nisu bili toliko blizu kao kad su jedrili u krmu. U ovoj situaciji oni malo teži i koji su imali brojnije posade mogli su bolje odjedriti u vjetar, ali u jednako dugoj etapi niz vjetar oni laganiji su pomalo nadoknađivali nastalu razliku.

Unatoč pritisku s krme, pogotovo od strane posade Sirotice, ekipa gajete Ilka uspješno odolijeva i prva ulazi u cilj.

Dugo se nije jedrila regata latinskog idra po ovako ozbiljnim uvjetima, te do sad nije bilo prilike da se spomene jedna situacija, a s kojom se susrela ekipa Sirotice.

U uvjetima jedrenja orce po valovitom moru lantina je podložna savijanjima, a posljedica je da onda jedro ne zadržava svoju formu. Da bi se to izbjeglo lantina treba biti kruta, a samim tim deblja i teža nego što je potrebno za lantinu koja se može koristiti po laganim vjetrovima i mirnom moru.

Ovo sad otvara prostor za kalkulacije kad i u kojim uvjetima koristiti pojedinu lantinu, ali onda se zalazi i u domenu nabave opreme za pojedine uvjete, različitih jedara, povećanje budžeta itd... ali odavno se zna da se svaki gušt plaća.