77. Viška regata zasigurno ostaje zabilježena u povijesti po dva rekorda. Jedan je baš rekorderske prirode, to je postavljenja novog najbržeg vremena na ruti između Splita i Visa, a drugi je po broju uzastopnih pobjeda u generalnom plasmanu. Vlasnici prvog su momci sa slovenske jedrilice Generali (TP 52), dok su vlasnici drugog dubrovčani s jedrilice Dubrovnik (Enavigo 38).

Slovenska posada je i do sada bila u posjedu titule najbržih na 28NM dugoj ruti, a do prošlog petka to je bila posada Velikog Viharnika kojim je tada kormilario Dušan Puh, a to je bilo prije osam godina, na 69. izdanju ove regate. Veliki Viharnik ovu rutu je prejedrio za 02:24:34, dok je Generaliju to pošlo za rukom za 02:14:29.

Posadu Generalija predvodio je Samo Žvan, a podjednako dobro su jedrili i na povratku te ponijeli titulu najbrže jedrilice (line honours) s ukupnim vremenom jedrenja od Splita do Visa i od Visa do Splita od 09:09:41.

Već na prvi pogled vidi se da je nedjeljna etapa bila mnogostruko sporija od one jedrene dva dana ranije. Također, treba reći i da Generali nije bio najbrži u cilju, već je ušao u cilj kao četvrti. Međutim, fenomenalan rezultat u prvoj etapi osigurao mu je minutu i devet sekundi prednosti ispred Molo Longa koji je u obje etape ušao u cilj kao treći u realnom vremenu.

Pobjedu u drugoj etapi odnijela je jedrilica Stravaganza, ultra ekstremni bolid iz Dubrovnika koji je do pola prve etape bio u vrlo izglednoj poziciji da osvoji i tu etapu s još bržim vremenom od Generalija. Međutim, jedan tehnički problem zaustavio ih je na tom putu, ali više o tome ispričao nam je vlasnik i kormilar Stravaganze, Niko Kmetović:

Bilo je odlično i ludo! Na startu su zvali buru u padanju, ali došao je neki oblak i bura je zadimila.
Na startu je prvo pala, pa smo planirali startati s full jedrima, ali kako je to zadimilo odlučili smo napraviti ruku krata i staviti mali flok.
Nakon što smo tako startali opet je ubrzo palo, ali imali smo spremljen Code 0 kojeg smo odmah odrolali. Također smo i digli puno jedro i tako smo nastavili dalje.
Onda je nakon 500 metara ponovno zadimilo i onda smo zarolali Code i vozili dalje bez njega.
Do Vrata je to bilo full gas. Kroz njih smo prošli elegantno i tu prošli i Matu i TP-a, Full pelt, Dubrovnika... a u Vrata smo ušli zajedno s Tutta Triestom Toto Travel koju smo potom ostavili iza sebe.
Onda smo nastavili jedriti, stigli skoro do Pelegrina i vidim da mi na brodu nešto ne radi kako treba, pa se odlučujem sakriti ispod Pelegrina dok ne vidim što se događa.
Tamo smo spustili sva jedra i krenuli u potragu za problemom.
Na brodu inače imam jedno mjesto gdje po dizajnu stoji baterija i iznad nje ima jedan otvor poput onog za one male ventilatore. Mislim da je dizajner pretpostavio da je taj otvor dovoljno dobro napravljen da ne ulazi more kroz njega i vjerojatno je to tako kad se brod pere gumom, ali kad preko prove prođe ogromna količina mora i uđe u kokpit vjerojatno tuda prođe poneka kap ili manja količina vode i tu dok smo mi to otvorili skupilo se oko litre mora koja je bila na podu, a tu se nalazi konektor koji spaja računalo s baterijom.
I to je trebalo biti suho. Međutim, na spojeve je došla jedna kap zbog koje je vjerojatno negdje došlo do pada napona koji je izazvao reset cijelog sustava.
Sad da se to desi znam o čemu je riječ, ali tada... jedrimo brzinom 20 čvorova, stalno smo pod morem... jednostavno, situacija je bila takva da smo morali u zaklonu spustiti jedra i provjeriti o čemu je riječ. Dok smo to otkrili izgubili smo petnaestak minuta.
Onda to osušili, resetirali računalo i nastavili s regatom. Međutim, imali smo novi problem jer tu nismo mogli dignuti glavno jedro. Tako da smo dalje nastavili s flokom i odrolanim Code 0 i uspjeli smo u cilj ući kao 10. Tu bas je Polet jedva uhvatio na samom kraju.
A povrat je bio s burom do Vodnjaka. Taj dio smo dobro odvozili s prvih par brodova. Ponovno zajedno s Poletom. I onda je počelo bonacati.
Po nekakvim bavama smo se uspjeli izvući od Vodnjaka, pa malo lijevije, a dolje ispod nas - mnogo lijevije, bio je Molo Longo i Generali. A preko Vodnjaka bila je jedna grupa koja je prošla baš kroz njih. Tu je bio Dubrovnik i još par nekih drugih brodova, čak i neki charteraši.
Oni su onda ostali na Pelegrinu, a mi smo s nekim burijaletom u neko doba stigli na ok o2 milje do Vrata dok su oni još stajali na Pelegrinu.
Potom je sve to ugasilo da bi krenuo maestral koji je prvo počeo puhati niže u kanalu. Tako da ti koji su bili na toj strani vozili su dosta orcanije prema Vratima, a mi ukrmanije. I na kraju smo mi, Dubrovnik i jedan charteraš stigli zajedno u Vrata.
U njima je bilo prazno. Bio je samo jedan raz do Mrduje. Tu smo napravili dvije pojalabande, spustili se ispod Mrduje i kako je to vuklo uz Brač tu smo nastavili s pojalabandavanjem i na Gomilici je totalno zbonacalo.
Tu smo se našli s Dubrovnikom, TP-om, Full Peltom i još nekim, zaboravio sam kim :)
Kako smo stigli na Gomilicu izašli smo iz tog raza koji nas je nosio od Galijole, ali je zato počelo puniti dolje niže u kanalu.
Tu nam je TP pobjegao oko 500 metara, ali uspjeli smo ga uhititi do Splita i ući u cilj dvije minute prije njega.

Niko Kmetović, Stravaganza

Foto: Stravaganza Sailing

Što se tiče ostalih iz vrha, tu su uglavnom bile jedrilice koje su favoriti na svim Jadranskim regatama, od njegovog sjevera, pa do juga. Uz Gringa 3, Dubrovnika, Mareusa 3, X-Citea, Luckyja, Toto Travela, Fatamorganu, Polet Furiosa, a ispred manjih jurilica poput Matarana, The Pimpa, Magnuma, T8SC-a... ugurali su se Paula i Zenith.

Paula (FW 40) je čistokrvni openaš pod Slovačkom zastavom koji inače nastupa po regatama na sjevernom Jadranu, a na njemu jedri posada koja je dugo vremena jedrila na regatama CRO ORC Cupa na jedrilici Sixtynine - Brutal Fish (First 40.7). Nakon prodaje 69-e orijentirali su se na jedrenje s talijanskom i slovenskom konkurencijom uglavnom u trščanskom bazenu, a na srednji Jadran dolaze uglavnom na Višku regatu. Oni su već ranije imali nekoliko vrlo dobro odjedrenih prvih etapa ove regate, pogotovo 2016. godine kad je nastala i ova fotografija:

Foto: Carević

a tada su je završili kao 4. dok su ove godine do cilja doletjeli kao drugoplasirani!

Druga istaknuta jedrilica je Zenith (First 53), kompletno drugačije filozofije od svih ostalih koji su se natjecali u samom vrhu. Za razliku od njih koji su totalno ogoljeni i sa samo minimalnom i najnužnijom opremom ispod palube, Zenith je impresivno jedrio s kompletnim namještajem, posteljinom, perilicama i tikovom palubom i tek u Vratima gubi određen broj mjesta prilikom povratka u Split. Naravno, za dobar rezultat važan element je dobra posada, a na Zenithu su joj jezgru činili sveprisutni Stjepan Vitaljić i Pave Pleslić, te povratnik na regate krstaša, Krešimir Đakulović, a o njihovom jedrenju popričali smo s vlasnikom Zenitha Filipom Babićem:

Obje etape startali smo u prva tri četiri broda. Na brodu su bili Stipe Vitaljić, Pave Pleslić i Krešo Đakulović, tako da je to bila dobitna kombinacija. Inače je s nama i Toni Bulaja, ali ovaj vikend bio je na drugoj regati u Veneciji, pa je Krešo uskočio umjesto njega kao dostojna zamjena.
Od starta već prve etape bili smo dosta dobri i cijelo vrijeme smo bili uz bok jurilicama. A iznendailo me je i to što nas je nakon Splitskih Vrata dosta posada slijedilo s biranjem postavljanja jedrilja u leptir. I tu smo bili jedini koji smo prema Visu vozili u ravnom kursu. Čak smo jedrili i brzinama od oko 13 čvorova kad bi zaglisirali.
I u cilju smo bili 15. odnosno prvi od brodova koji nisu po nekom svom segmentu iz domene egzotičnog.
Drugu etapu smo također dobro startali premda smo skoro imali sudar na startnoj liniji. Jedan Grand Soleil je prerano došao na startnu liniju, pa je naglo zapojao i vozio po liniji, a mi smo dolazili sa 7 čvorova. Oni su tu uspjeli zaorcati i mi smo im prošli ispred prove.
Nakon starta smo jedrili paralelno s Dubrovnikom koji je išao dosta istočnije od sviju, na kraju je prošao kroz Vodnjake.
A kako smo mi bili tu u vrhu, nažalost, upali smo u jednu rupu gdje smo plutali bez vjetra oko sat vremena. Ostali su to vidjeli pa su nas zaobilazili i u smjeru Šolte i u smjeru Hvara. A kasnije, kad je zapuhao maestral, nas je prve zahvatio.
To je u stvari i bio Krešin plan. Moram reći da je sve pogodio. Rekao je da će u 10 sati stati levanat, oko 11-12 će krenuti maestral i on će prvo krenut puhati pored Brača. Zato smo se mi stalno i držali te strane... Paklenjaka i Pelegrina.
Na toj strani su osim nas bili još i Gringo, Dubrovnik i Viga, ali su prije nego je krenuo maestral otišli pod Šoltu gdje je bila praktički cijela flota.
Tada smo primijetili da je kod njih bi  dosta jak kurenat koji je cijelu regatu odnio na zapad, a mi smo ga uspjeli izbjeći. To je bilo posebno vidljivo za vrijeme te rupe kad nije bilo vjetra koji je mogao jedrilice gurati u željenom smjeru.
Kad nam je zapuhao taj maestral jedrili smo s Code 0 i mi smo jedrili već po vjetru od 7-8 čvorova dok ostalim nije zapuhalo.
Tad se desila jedna smiješna zgoda. Na Fejsu JK Labud bilo je objavljeno da je Polet Furioso nadomak Vrata kao vodeći brod, a mi smo se zapitali gdje smo onda mi. Kasnije smo čuli da je bila priča u stilu "to je neki Ultrin brod iz chartera, vjerojatno dolazi s Brača" :)
Ali kad smo baš i prošli kao prvi kroz Splitska Vrata onda smo poslali poruku da ipak moraju ispraviti taj "fake news" :)
Iza nas je s maestralom kroz Vrata doletjela Stravaganza, a Dubrovnik je bio odmah iza nas.
Krešo je tada morao donijeti odluku. Bile su dvije opcije i morali smo uzeti u obzir da smo mi težak i trom brod.
Prva opcija je bila da nastavimo ravnim kursom prema Splitu i u određenom trenutku ponovno ući u bonacu. Ili, uz Milnu i obalu Brača hvatati vjetar koliko možemo, jer ako uđemo u rupu mi smo gotovi.
Izabrana je strana uz Brač i tu smo stalno radili pojalabande s genakerom i tu smo se čak jedno kratko vrijeme borili s Dubrovnikom. Nismo mu dali da nas baš glatko prijeđe.
Kad je prestao puhati taj vjetar prebacili smo se na flok i tad su nas prešli i Polet i Molo Longo i Mareus 3...
Kad smo prošli Brač ponovno je krenula puhati nekakva tramuntana od 12-13 čvorova. Po njoj smo pojurili s 10-12 čvorova brzine, ali više nismo mogli stići ostale. Međutim, uhvatili smo Toto Travel što nam je bilo posebno drago.

Filip Babić, Zenith

Foto: Stjepan Vitaljić

Unatoč genijalnom rezultatu s obzirom na konkurenciju i činjenicu da je Zenith stigao prvi u Vrata, nažalost ostaju bez pehara, jer su bili drugi u skupini, a organizatori su odredili da ako je manje od šest jedrilica u skupini bit će nagrađeni samo najbolji.

Da bi regata i dalje imala doticaj s najnovijim svjetskim trendovima po pitanju ekstremnih dizajna ponovno se pobrinuo Mate Arapov sa svojom Fatamorganom (Patucelli), a sa sličnom dizajnerskom filozofijom društvo mu je pravio Lucky (ClubSwan 36) Luke Šangulina.

Obje jedrilice se razlikuju od sviju ostalih po tome što imaju ugrađene foilove, Fatamorgana custom made a Lucky tvorničke. Drugačije su i izvedbe, ali principi rada su im slični. Obje jedrilice ih koriste za stabilnije jedrenje i poboljšavanje kuta jedrenja, za razliku od foilera koji se u posljednje vrijeme mogu vidjeti uglavnom na oceanskim regatama, a povremeno i u manjim izdanjima na Alpskim jezerima.

Oba foilera imaju u rezultatima upisana po jedno 7. i 8. mjesto, ali iako je Fatamorgana bila u drugoj etapi brža za 15 sekundi, ukupno vrijeme jedrenja bilo je kraće kod Luckyja za 16 sekundi.

Što se tiče najvećih jedrilica, uz Generalija jedrio je još jedan TP 52. Naravno, riječ je o jedrilici koja jedri pod klupskom zastavom organizatora regate, Poletu Furiosu. U Visu je za direktnom konkurencijom kasnio 25 minuta i završava kao 9. u realnom vremenu, dok se u povratku posada Nikole Deškovića mnogo bolje snalazila u domaćim uvjetima nedostatnog vjetra.

A uz Zenith, najveći dvojac činile su sestrinske jedrilice dizajna Ceccarelli 53. Molo Longo u izvornom izdanju, te nešto modificiran i produžen Toto Travel. Još jednom ukupnu pobjedu odnosi posada iz Rijeke koje je i u generalnom poretku na izvrsnom drugom mjestu.

Međutim, i dalje svjetla pozornice okreću se Generaliju i njegovom vrhunskom rezultatu, a evo kako je njihovo jedrenje opisao kormilar Samo Žvan:

Prognoza je najavljivala dvadesetak čvorova bure na startu s tim da bi u nastavku trebala pasti na desetak, maksimalno petnaest. Ali neposredno pred start diglo iz levanta, jer se stvorioneki oblak između Biokova i Brača, pa se startalo po dobrih dvadesetak čvorova.
Očekivao sam da će vjetar biti više po krmi, pa smo odmah nakon starta podignuli genaker, ali s njim smo jedrili prema Drveniku.
Zato smo ga nakon par minuta maknuli i do Vrata i kroz njih, jedrili samo na glavno jedro i flok... trojku... tad nam je vjetar bio između 90 i 100° s lijeve strane.
U Vratima je puhalo i preko 30 čvorova!
Nakon Vrata vjetar je malo okrenuo i sad je puhao više s krme, pa smo podignuli genaker četvorku. Tad se vjetar stabilizirao na 27-28 čvorova s refulima do 35.
Na lijevim uzdama smo ostavili Vodnjake (njih na desnoj strani), napravili jednu pojalabandu u desnu i drugu za u cilj. I to je to.
Najveća postignuta brzina bila nam je 22.8 čvorova, glisirali kao ludi, dobro oprali palubu i hvala Bogu bez greške koja je mogla izazvati neku havariju ili štraorcadu stigli do cilja. Kad sam pogledao na sat bio je rekord :)
Povrat je s druge strane bio vrlo "tricky". Znalo se da će vjetar pasti i da će se čekati maestral.
Odlično smo startali i poveli regatu i vodili negdje do Vodnjaka. Tada smo pronašli neku svoju rupu... bili smo postavljeni u sredini kursa. na strani do Vodnjaka bili su Polet Furioso i Stravaganza, a dosta ispod nas Molo Longo.
Kako smo bili prvi i tu se zaustavili, svi su nas zaobišli i prošli. Potom je bila muka doći do Vrata. Do njih smo stigli tek oko desetog mjesta i to s već popriličnim vremenskim zaostatkom.
Ali ranijih godina znali smo doći u Vrata prvi i tu bi zeznuli, a ostali bi nas prošli, ali ove godine je bilo obrnuto. Loše smo prošli do Vrata, vidjeli da su stvarno svi brodovi bili desno, pod Bračem, pa smo mi otišli lijevo... maksimalno koliko se moglo s genakerom... usprkos tomu što se vidjelo da je tamo bonaca!
Nama je bilo svejedno da li ćemo u cilj ući kao 10. ili 12. ili 20... trebali smo riskirati i ne ići tamo gdje su ostali. I eto, imali smo sreće. Maestral je polako popunjavao i uspjeli smo prestići 6-7 brodova i u Split stići kao četvrti, te s dovoljno malim zaostatkom iza Molo Longo da ukupno pobijedimo.

Samo Žvan, Generali

Foto: JK Labud

Ali na kraju, titula pobjednika 77. Viške regate, odlazi u ruke posade jedrilice Dubrovnik. Naime, pobjednik regate proglašava se na osnovu ORC sustava razvrstanja. U floti od 146 jedrilica s valjanim ORC Club svjedodžbama bilo ih je 19.

Regata promatrana kroz ovu prizmu također je bila zanimljiva. Za prvu etapu može se reći da je bila maksimalno čista, odnosno nije bilo pretjerano mnogo mjesta za kalkulacije bilo koje vrste i izvlačenje na driceve, refule i ostale nepogode koje su se javljale u drugoj etapi, već je trebalo razviti što je bilo moguće više kvadratnih medara jedara i nastojati odjedriti zadanu rutu u što kraćem vremenu. Oni što su se najviše približili idealnim projekcijama ostvarili su najbolji rezultat. U tom je najbolje prošao Dubrovnik čiji rezultat je pokazao da je i Generali mogao biti još brži jer ga je matematika stavila na drugo mjesto u ovoj etapi.

Vrlo dobro jedrenje do Visa pokazao je i Mataran 32 koji je u toj etapi zauzeo respektabilno treće mjesto sa zaostatkom od 28 minuta iza 20 stopa većeg Generalija, a kad se već spominje taj omjer veličina ne smije se zaboraviti ni The Pimp, još jedan Melges, ali 24, koji je u Vis dojedrio 33 sekunde iza Matarana! Pretpostavljam da su svi do sada vidjeli bar jedan od video uradaka snimljenih na Stravaganzi, a jednog od kojih se može vidjeti i u ovom članku, ali doživljaj na ova dva manja Melgesa sigurno nije bio ništa manjeg intenziteta i niže razine adrenalina.

Odmah iza Matarana i The Pimpa, u realnom vremenu, završavaju X-Cite i Gringo 3. Jednak rasplet je i u ORC-u (samo bez The Pimpa koji nije bio prijavljen i u ovoj skupini). Ovo su prve dvije jedrilice za koje se može reći da su klasičnije od onih ispred, pogotovo X-Cite kojim je na ovoj Viškoj regati kormilario Filip Jurišić, svježe ovjenčan naslovom viceprvaka Europe u klasi ILCA 7 (ex Laser Standard).

Zato je povratna etapa u ORC-u bila maksimalno dramatična, jer se jedrilo po uvjetima koji omogućavaju realno sporijim jedrilicama da u korigiranom vremenu prestignu veće i brže modele. Uvjeti jedrenja po "flekama" vjetra i realna mogućnost da se ostane u nekoj bonaci dok svi oko tebe prolaze, najčešće rezultiraju tim da male jedrilice "pojedu" velike po pitanju korigiranih vremena.

Točno to se desilo i sada. Veliki i brzi morali su mnogo truda uložiti u traženje lokalnih povjetaraca, jer ostanak u grupi okružen s realno i matematički sporijom konkurencijom znači da je regata unaprijed izgubljena.

Među ostalima, to se dogodilo i Dubrovniku. Posada JK Orsan jedrila je obilaznim rutama i na kraju uspjela ući kao 6. u cilj, ali ORC kalkulator izračunao je da je u pitanju 9. najbolje jedrenje, dok pobjedu odnosi Green Pepper (Salona 34) čiji kormilar je bio Stipe Gašpić - zlatni na istom Europskom prvenstvu kao i Filip Jurišić, ali u klasi ILCA 6 (ex Laser Radial). Ova etapna pobjeda Gašpićevu posadu ostavlja na korak do postolja i u konačnom plasmanu su četvrti, ali sa značajno ljepšom finalnom slikom nakon 12. mjesta u prvoj etapi.

Sličan rasplet na kraju regate imala je i posada Sharka. Posada koja iza sebe ima i duge offshore regate poput Middlesea Racea prvu etapu završava na 10. mjestu, a u drugoj osvaja srebro, što joj je dovoljno za penjanje na treću stepenicu postolja.

Stepenicu iznad na postolju završava posada koja je imala najmanje oscilacije u prikazanom. Riječ je o jednima od doajena ORC-a u nas, ekipi Gringa 3 iz Zadra. Posada Roberta Sandalića prvu etapu završava na 5., a drugu na 6. mjestu i nedostajao joj je samo jedan bod da se izjednače s Dubrovnikom o čijem jedrenju smo popričali s njegovim kormilarom Denisom Vukasom: 

Prva etapa... gledali smo sve moguće prognoze... što će biti, gdje ćemo jedriti, što ćemo dignuti, koja jedra koristiti... bila je bura od nekih 15 čvorova u prognozi. Napravili smo plan i pred start idemo napraviti đir prema sredini kanala. Kad tamo iz pravca Makarske i Omiša vidimo da stiže oblak koji je sve popunio.
Bilo je par dobrih refula i odlučujem da ćemo startati s malim flokom i Code 0.
Taman je krenuo start kad je počelo dizati. Na kraju smo jedrili s malim flokom i jedrom, a vjetar u bok... neka bura od levanta.
Kad je prošlo dvadesetak minuta po takvim uvjetima malo je više ukrmilo, pa smo otvorili Code i s njim jedrili više od pola kanala, skoro do Brača.
Tamo je zadimilo malo jače, više u bok i nismo mogli to više nositi, pa smo se vratili na flok.
I tako smo kombinirali Code i flok do Vrata, a u Vratima nas je prošao Niko sa Stravaganzom. Prošao nas je s gornje strane dok smo mi vozili 15 čvorova, a njega smo vidiš kako zuji pored :))
Tu su još bili Toto i Molo Longo, a mi smo bili malo iza njih.
Kroz Vrata je malo ukrmilo, pa smo se vratili na Code i tu smo s njim išli odlično. Tada je puhalo oko 28-30, znalo je pasti i na 25, ono baš kako se bura ponaša.
Od tuda smo zajedrili prema Vodnjacima, prošli kroz njih i dignuli genaker s kojim smo dojedrili u cilj. Mislim da smo tu rutu stvarno super odvozili i da nismo nigdje pogriješili.
A druga etapa... ponovno gledamo tko zna koliko različitih prognoza... pa vjeruješ, ne vjeruješ...
Bilo je oblačno na startu i nadali smo se da će se ti oblaci raščistiti. Dok je bilo oblačno, dok nije probilo sunce, držao je neki burinet - levanat i otišli smo skroz desno. Na startu su svi krenuli s Codeovima, a mi smo otišli najvisočije desno s flokom, ponovno pod Vodnjake i Hvar i napravili smo desni luk u kanal prema Starigradu. Naravno, ne do Starigrada :)
Kad je pao vjetar malo prije Vodnjaka digli smo nešto što mi zovemo drifter, ali to masthead genova i tako smo jedrili dok nije sve izdušilo.
U tim trenucima bili smo najistočnije od svih brodova i dosta smo dobro išli kroz kanal po umirućim refulima tog burineta.
Kad je vjetar stao čekali smo prijelaz na maestral. Znali smo da što smo dublje u kanalu da će taj početak povući malo jače nego da smo bili vani.
Skupa s nama je startao i First 53 - Zenith i on je malo prije Vodnjaka opao i dignuo Code i onda je počeo padati. Mislio sam da će tada poći prema Maslenici, a mi smo toliko pobjegli da nismo više gledali ni njega, nego kad je to sve izdušilo, kad je krenuo zapadnjak on se pojavio na Pelegrinu i pošao skroz uz kraj prema Starigradu. Tada je on bio najistočnije i s tim vjetrom koji je pojačavao ušao u Splitska Vrata prvi, možda stotinjak metara ispred nas.
Mi smo tu bili drugi, a cijela ekipa koja je na početku išla prema sredini Šolte i prema Maslinici morala se vraćati u krmu.
Na Mrduji smo već bili na dvadesetak metara od Zenitha i tada sam očekivao da maestral nastavlja probivati i da ćemo jedriti ravno na Split. Ali...
Iza Šolte smo vidjeli da je sve bijelo i nema nikakvog vjetra, a neki raz je uz Brač. Napravili smo onda par pojalabandi uz sam Brač... Bobovišće... samo da stojimo u nekom vjetru i da idemo prema naprijed.
Dok smo tako vozili uz Brač pomalo je vjetar popunjavao cijeli kanal i s tim maestralom smo ušli u cilj.
Takva regata je bila i prije par godina. Svi manji brodovi su tada doletjeli na brzinu i pojeli nas po korigiranom vremenu, a ovog puta smo izdržali, premda ni ja ne znam kako :)

Denis Vukas, Dubrovnik

Kompletne rezultate ORC-a možete pronaći na ovom linku, a možda jedino na što treba skrenuti pažnju prilikom njihove analize je RET u drugoj etapi za Generalija. Razlog je što su s obzirom na prognozu prijavili Regatnom odboru da će jedriti i s drifterom koji nije bio prijavljen u ORC svjedodžbi, pa su se iz fair play razloga povukli iz kalkulacija za ovu etapu.

Eh da, sve ostale rezultate 77. Viške regate možete pronaći na ovom linku.


U subotu, kad je bio slobodan dan, u Viškoj luci su se odjedrila dva neobavezna revijalna plova. Oba puta pobjedu je odnijela Stravaganza, a ono što posebno veseli Niku Kmetovića je to što je vrijeme koje im je bilo potrebno za izvršavanje složenih manovri s canting ceelom, dagerboardima itd, na kratkom polju u skučenom prostoru, bilo podjednako onom koje su trebale ostale jedrilice s mnogo jednostavnijim sustavima za upravljanje.

Na kraju je nastala sad već viralna snimka na kojoj je Lovre Peović, član posade Stravaganze prošetao po jarbolu u stilu Alex Thomsona, a sve s ciljem proslave pobjede u spomenuta dva plova :)


 Kao što je već spomenuto, regatu je organizirao JK Labud, jedan od jedriličarskih klubova s najduljom tradicijom u Hrvatskoj, a u ime Organizacijskog odbora izjavu je dao njegov predsjednik, Vedran Mlikota:

Ove godine smo ponovno zajedrili prema Visu, jer lani s obzirom na okolnosti koje su tada vladale bili prisiljeni promijeniti krajnju destinaciju regate. Ali u krajnjoj liniji to nije ispalo toliko loše, jer smo dobili jednu novu regatu koja je vrlo dobro prihvaćena među jedriličarima. Naravno, riječ je o Pa(V)iškoj regati i nastojat ćemo je i dalje njegovati među ostalim našim regatama.
Evo ove godine situacija je povoljnija i u dogovoru s gradonačelnikom grada Visa i lokalnom turističkom zajednicom zajedrili smo prema njima.
Unatoč stanci od godinu dana odaziv je bio iznimno dobar. Na startu smo imali 154 jedrilice!
Sam satrt smo odgodili za sat vremena jer smo se nadali da će bura malo pasti, ali kad je krenula procedura ona je pojačala, pa smo na startu imali i udare od tridesetak čvorova! Tako da nam se javi oproblem kako ćemo uhvatiti brze brodove, jer oni kad krenu s brzinama od preko 20 čvorova postaje ih problem uhvatiti s brodom od Lučke kapetanije.
Međutim, vozili su kroz Paklinske otoke i uspjeli smo ih prestići i postaviti cilj prije dolaska prvog broda, a Samo Žvan je stigao prije trajekta i s 2 sata i 14 minuta oborio rekord regate!
Uvjeti su stvarno bili za postavljanje rekorda, a taj brod ide i još brže kad je laško... stvarno ih je bilo lijepo vidjeti dok glisiraju!
A na Kupu viškog zaljeva, promotivnoj regati, nije bila baš puno vjetra, više bonace nego što je puhalo. Tako da je samo 7 jedrilica odlučilo izaći i zajedriti.
Na povratku je bio dobar start. Puhalo je 14-15 čvorova, ali kad je flota stigla u visinu Hvara vjetar je skroz pao.
Par brodova je uspjelo proći taj dio bez vjetra i proći kroz Splitska Vrata, a tek kasnije, kad je zapuhalo pridružio im se i veći dio ostatka flote.
Uglavnom, mogu zaključiti da je unatoč vremenskim okolnostima regata bila vrlo uspješna i dogodine se ponovno vraćamo na Vis.

Vedran Mlikota, JK Labud

I ove godine Labudaši su nastavili s praksom koju su započeli prije dvije godine kad je na regati sudjelovalo oko 180 jedrilica. Tad su prvi put organizirano dočekivali jedriličare u Visu s uputama za vezivanje i s davanjem prednosti onima koji su jedreći završili prvu etapu.

Ali i dalje su na snazi stožeraške zabrane po pitanju organiziranih druženja, pa je izostao fažol dobrodošlice u Visu, a proglašenje pobjednika u Splitu obavljeno je na otvorenom unatoč strahu organizatora o najavljenoj kiši.

Foto: JK Labud

I za kraj jedna mala primjedba od strane jedriličara. Naime u Oglasu ove regate, jednako kao i mnogih drugih, stoji da se prilikom službene prijave mora priložiti plovidbena dozvola. Problem je u tome što su one već par godina van upotrebe, a umjesto toga se za provjeravanje da li jedrilica ima dozvolu za plovidbu izdanu od strane nadležnih službi koristi pretraživač na stranicama Ministarstva mora, pomorstva i infrastrukture, a koji je dostupan na ovom linku.

Naslovna foto: JK Labud

PS: rekorderska ruta jedrilice Generali

Foto: Samo Žvan

 

PPS: pozdrav doktoru Kraljeviću!