Isto kao kod glavnog jedra i kod genove postoje tri osnovna faktora kojima se kontrolira aerodinamička sila. Ti faktori su: upadni kut vjetra, oblik zadnjeg ruba i forma genove.

 

Upadni kut vjetra

Najvažnija komponenta u generiranju aerodinamičke sile genove, kao što je slučaj i kod glavnog jedra, je upadni kut vjetra. Upadni kut vjetra u genovu prvenstveno ovisi o kursu kojim se jedrilica kreće. Promjenom kursa (prihvaćanjem ili otpadanjem) aerodinamička sila genove se povećava ili smanjuje.
Upadni kut također ovisi i o tome koliko je pritegnuta škota genove. Pritezanjem škote, povećava se kut genove u odnosu na smjer prividnog vjetra, odnosno povećava se aerodinamička sila. Popuštanjem škote, upadni kut se smanjuje što znači da se i aerodinamička sila genove također smanjuje (slika 5.1).
Upadni kut vjetra se može mijenjati i pomicanjem klizača genove u privjetrinu ili u zavjetrinu (unutra ili vani). Pomicanjem klizača u privjetrinu, osim što se povećava aerodinamička sila genove, smanjuje se širina strujnog kanala između genove i glavnog jedra te se poboljšava penjanje.

Slika 5.1 - Na aerodinamičku silu genove utječe se popuštanjem ili pritezanjem škote genove. Popuštanjem škote aerodinamička sila je manja (gornja slika), a pritezanjem škote aerodinamička sila se povećava (donja slika).

 

Oblik zadnjeg ruba i izvijenost genove

Zatvoreni zadnji rub genove generira veću aerodinamičku silu, a otvoreni zadnji rub i izvijena genova generiraju manju silu. U 4. poglavlju, kada smo govorili o glavnom jedru, objasnili smo kako se škotom djeluje na otvaranje i izvijanje jedra. No kod genove, osim škote, na otvorenost i izvijenost utječe i klizač.
No ipak, glavna kontrola oblika zadnjeg ruba i izvijenosti genove i dalje ostaje škota. Pritezanjem škote prvenstveno se smanjuje dubina genove. No kako se približavamo maksimalnoj tenziji, škota počinje više utjecati na zatvaranje zadnjeg ruba nego na dubinu genove. To se događa zato što je tada pravac djelovanja škote u većoj mjeri prema dolje, a ne prema natrag.

Kada je škota maksimalno pritegnuta položaj klizača ima vrlo značajan utjecaj na oblik zadnjeg ruba i izvijenost genove. Pomicanjem klizača prema naprijed, zadnji rub genove se zatvara i aerodinamička sila povećava.
Pomakne li se klizač prema natrag, otvorit će se zadnji rub i smanjiti aerodinamička sila genove. O utjecaju klizača na formu genove više će biti riječi kasnije kada budemo govorili o kontrolama za trimanje genove.

 

Forma genove

Promjena forme genove je kao i kod glavnog jedra treći način kontroliranja aerodinamičke sile. Kada se govori o promjeni forme, to se prvenstveno odnosi na promjenu dubine i položaja najveće dubine genove. Duboke genove stvaraju veću aerodinamičku silu, no važno je spomenuti kako plitke genove pružaju manji otpor strujanju zraka, jer čestice moraju proći manji put od prednjeg do zadnjeg ruba jedra.
Dubina i položaj najveće dubine genove mijenja se različitim kontrolama.
Sada ćemo ih samo spomenuti, a tek kasnije detaljno pojasniti kakav utjecaj imaju na formu genove. Osnovne kontrole za promjenu forme genove su: škota, podigač genove, prednje leto, krmeno leto te klizač genove.

Slika 5.2 - Pritezanjem i popuštanjem prednjeg leta mijenja se forma i aerodinamička sila genove. Popuštanjem prednjeg leta povećava se dubina genove (plava jedrilica). Pritezanjem prednjeg leta dubina genove se smanjuje, a položaj najveće dubine se premješta prema natrag (siva jedrilica).

Pritezanjem škote genova postaje plića. Isto se događa pritezanjem podigača i prednjeg, odnosno krmenog leta. Povećanjem tenzije navedenih kontrola aerodinamička sila genove se smanjuje, a njihovim popuštanjem aerodinamička sila se povećava (slika 5.2). Pomicanjem klizača prema naprijed genova postaje više zaobljena (dublja) i generira veću aerodinamičku silu.

Slika 5.3 - Pomicanjem klizača prema natrag, tijekom jedrenja po jakom vjetru, zadnji rub genove se otvara i smanjuje se višak aerodinamičke sile.
 

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Stjepan Vitaljić