Nakon što smo upoznali djelovanje svih kontrola koje mijenjaju formu genove, prelazimo na trimanje genove u različitim uvjetima jedrenja.

Opis trima genove, slično kao i opis trima glavnog jedra, započet ćemo početnim trimom. Početni trim predstavlja početnu formu genove za jedrenje uz vjetar. Kako se brzina vjetra bude mijenjala, bit će naznačeno za koju brzinu vjetra se navedena promjena trima odnosi.
Dok budemo govorili o trimanju genove navedeni trimovi odnosit će se na jedrilice veličine od 30 do 40 stopa i težine od 4 do 6 tona (kao i kada smo govorili o trimu glavnog jedra).

 

Trimanje genove uz vjetar

Početni trim

Genova se priteže škotom sve dok se zadnji rub dovoljno ne zatvori. Genova je zatvorena kada je zadnji rub sasvim blizu križeva, no ne bi smjela dodirivati križeve jer se može oštetiti. U pojedinim knjigama naći ćete mjere kao što su “dva prsta” od križa ili “pedalj” od križa, no pravilnu formu morat ćete odrediti sami prema kroju vaše genove.
U početnom trimu, donji rub genove treba biti rastegnut tako da samo dodiruje pritegače pripona, a ne da se na njima lomi. Ako se škotom ne uspijeva dovoljno zatvoriti zadnji rub genove, potrebno je pomaknuti klizač prema naprijed, a ako je zadnji rub previše zatvoren, klizač treba pomaknuti prema natrag. U početnom trimu podigač treba pritegnuti tako da uz prednje leto ostanu vidljivi nabori na genovi.
Ovo je početni trim genove. U tekstu koji slijedi možemo pogledati na koji način se početni trim mijenja kako se mijenja brzina vjetra i uvjeti na moru.

Vrlo lagan vjetar (0-5 čv)

Pri brzinama vjetra od 0-5 čv, brzina strujanja preko površine genove je izuzetno mala, a aerodinamička sila (FT) svedena je na minimum. Posljedica male aerodinamičke sile (FT) je mala brzina jedrilice. Kako bi se olakšalo i ubrzalo strujanje vjetra preko površine, genova ne smije biti previše duboka, a položaj najveće dubine treba biti u prednjem dijelu genove (na oko 40%). Pomicanjem položaja najveće dubine prema naprijed upadni rub genove postaje više zaobljen, a više zaobljen prednji rub, pri ovako maloj brzini vjetra, omogućava lakše upravljanje jedrilicom. Položaj najveće dubine pomiče se prema naprijed pritezanjem podigača (nabori uz prednje leto ne smiju se više vidjeti). Pritezanjem podigača stvara se učinkovitija aerodinamička forma za ove uvjete.
Spomenuli smo i kako dubina genove ne smije biti prevelika. Dubina u donjem dijelu se smanjuje pritezanjem škote genove (60-70%).
U uvjetima vrlo laganog vjetra brzina jedrilice je značajniji faktor od penjanja, zbog toga škota ne smije biti pretjerano pritegnuta, no genova ipak treba biti plitka u donjem dijelu tj. donji rub treba biti prislonjen na pritezače pripona.
Klizač genove se pomiče prema natrag, kako bi se otvorio zadnji rub i kako bi olakšalo strujanje vjetra.
Prednje leto treba biti popušteno, no ne previše jer će genova postati preduboka.
Popuštanjem prednjeg leta, položaj najveće dubine se dodatno pomiče prema naprijed, tako da podigač nije potrebno pretjerano pritezati.
Naravno, kako bi prednje leto bilo popušteno, pripone V1 je potrebno popustiti na donju granicu.
Krmeno leto se ne koristi.
Kada je vjetar vrlo lagan, a more valovito, genova treba imati veću dubinu od dubine koju je imala na mirnom moru. Kako bi genova dobila dodatnu dubinu potrebno je malo popustiti škotu. Penjanje će se još više smanjiti, ali ovo je jedini način postizanja i održavanja brzine u ovako teškim uvjetima kada jedrilica posrće i kada je pravilno strujanje onemogućeno. Može se dogoditi da strujanje vjetra u gornjem dijelu genove bude suprotnog pravca od strujanja vjetra u donjem dijelu genove. Zbog male brzine kretanja kobilica neće stvarati dovoljnu bočnu silu (FS) i zanašenje će biti veliko.
Uz popuštenu škotu potrebno je i još malo pritegnuti podigač (nabori se uopće ne smiju vidjeti). Ovakvi uvjeti su noćna mora za jedrenje, no ako se u njima nađete, trimer genove i kormilar s više strpljenja i s više koncentracije moći će održavati veću brzinu kretanja od suparnika koji ne budu imali jednako toliko strpljenja i koncentracije.

Lagani vjetar (4-10 čv)

Kada vjetar postigne brzinu od 4 čv, nalazimo se u prijelaznom području kada genova još uvijek ne može pružiti maksimalnu aerodinamičku silu (FT), no trim se počinje mijenjati.
Škotu genove treba pritegnuti, a klizač pomaknuti prema natrag ili prema naprijed kako bi se postigao pravilan oblik zadnjeg ruba genove. Zadnji rub treba biti što bliže križevima kako bi iskoristivost jedra bila što veća.
Kako se brzina vjetra povećava (preko 6 čv), pritezanjem škote treba smanjiti dubinu genove tj. rastegnuti donji rub. Pritezanjem škote u određenoj mjeri zatvara se i zadnji rub genove, zbog toga je potrebno regulirati i položaj klizača. Ako se pritezanjem škote, zadnji rub genove pretjerano zatvori, klizač treba pomaknuti prema natrag kako bi se zadržao pravilan oblik zadnjeg ruba.
Pri brzinama vjetra od 8-10 čv, penjanje postaje važnije i zaobljeni prednji rub genove više nije toliko koristan. Potrebno je popustiti podigač kako bi se pojavavili nabori na prednjem rubu, iako to možda i nije potrebno jer će se, uslijed povećanja aerodinamičke sile i opterećenja u genovi, nabori pojaviti i bez popuštanja podigača. Pojavljivanje nabora uzduž prednjeg ruba pokazatelj je kako je upadni rub genove postao manje zaobljen (položaj najveće dubine pomaknuo se prema natrag), što omogućava bolje penjanje. Ako jedrilica na kojoj jedrimo ima mogućnost pomicanja klizača genove prema unutra, sada je pravi trenutak da tu mogućnost i iskoristimo jer se pomicanjem klizača u privjetrinu dodatno povećava penjanje. No manje zaobljen upadni rub genove otežava kormilarenje. Svaka i najmanja promjena smjera prividnog vjetra može uzrokovati pad brzine, jer jedrilica sporije reagira na otklon kormila.
Iako penjanje postaje puno važnije nego kod vrlo laganog vjetra, kormilar i dalje treba biti vrlo opreznan i koncentriran kako bi održavao maksimalnu brzinu jedrilice. Bez brzine penjenje neće biti moguće, jer što je manja brzina, manja je bočna sila podvodnih površina.
Na valovitom moru, genova se trima jednako kao kod vrlo laganog vjetra bez valova. Treba ponovo malo pritegnuti podigač (premjestiti položaj najveće dubine prema naprijed), otvoriti zadnji rub genove, a škotu popustiti tako da donji rub genove dodiruje pritegače pripona. No kako se zadnji rub genove ne bi pretjerano otvarao i kako bi genova zadržalo stabilnu formu na valovima, klizač ćemo malo pomaknuti prema naprijed. Brzina jedrilice, u usporedbi s penjanjem, ponovo postaje važnija.

Slika 5.10 - Po srednjem vjetru do 8 čv, škota genove ne smije biti pretjerano pritegnuta; još uvijek je brzina važnija od penjanja. 

 

Srednji vjetar (9-18 čv)

Srednji vjetar omogućava korištenje maksimalne potencijalne aerodinamičke sile genove, ali kako se približavamo gornjoj granici srednjeg vjetra (16-18 čv), aerodinamička sila postaje prevelika i treba je reducirati.
Škota genove se sve više priteže, a kada vjetar dosegne 12-13 čv škota se može potpuno pritegnuti (100%).
Na gornjoj granici srednjeg vjetra (16-18 čv), kada u genovi bude previše aerodinamičke sile, klizač treba pomaknuti prema natrag kako bi se opterećenje smanjilo.
Kada stvarni vjetar dosegne brzinu od 12-14 čv vjerojatno će genovu #1 trebati zamijeniti sa genovom #2 ili genovom #3, ovisno o tome kakav izbor jedara imamo.
Naravno, treba povećati i tenziju pripona kako bi zadržali što manji luk prednjeg leta i što manju dubinu genove. Početno, luk prednjeg leta i dubina genove smanjuju se pritezanjem krmenog leta, no ako se jarbol pretjerano savije (iznad opterećenja β; pogledajte str. 87.) luk prednjeg leta počet će se povećavati. Kako bi se spriječilo popuštanje prednjeg leta, potrebno je pritegnuti pripone V1 ili sâmo prednje leto (ako jedrilica ima tu mogućnost, kao npr. kod Farra 40 ili Mumma 30). Smanjenjem luka prednjeg leta, položaj najveće dubine genove pomaknut će se prema natrag (45-50%). To stvara dobru aerodinamičku formu genove dok je more mirno i omogućava dobro penjanje. No, kako vjetar bude jačao, i kako valovi budu sve veći, dubinu će trebati ponovo premještati prema naprijed. Položaj najveće dubine pomiče se prema naprijed dodatnim pritezanjem podigača, a pritezanjem podigača i prednji rub genove postaje više zaobljen.
Na valovitom moru, genova ne smije biti maksimalno rastegnuta a zadnji rub ne smije biti previše otvoren. Dakle, škota treba biti malo popuštena, klizač pomaknut prema naprijed, a podigač više pritegnut. S ovim trimom položaj najveće dubine ostaje u prednjem dijelu (35-40%), a genova ima dobru aerodinamičku formu.

Jak vjetar (17-25 čv)

Cilj, kada vjetar dosegne brzinu od 20-22 čv, je smanjiti aerodinamičku silu genove. No i dalje treba zadržati što veću iskoristivost i što pravilniju formu.
Iznad 22 čv stvarne brzine vjetra vjerojatno ćemo jedriti s genovom #3.
Škota genove bit će pritegnuta maksimalno (ako more nije jako valovito).
Podigač se također priteže maksimalno (100%) posebno ako je more valovito.
Položaj klizača genove regulira se ovisno o opterećenju u jedrima koje jedrilica može izdržati. Ako jedrilica može izdržati nastalu silu nagiba, zadnji rub genove može biti zatvoren (klizač prema naprijed) kako bi aerodinamička forma genove bila što učinkovitija. No ako je opterećenje u jedrima takvo da rezultira prevelikom silom nagiba, klizač se može pomicati prema natrag. Time se otvara zadnji rub, izvija genova te smanjuje opterećenje i sila nagiba.
Dodatnim pritezanjem krmenog leta smanjuje se luk prednjeg leta. No prije nego što se izađe na ovakav vjetar, bočne pripone V1 trebaju biti pritegnute na 90%, odnosno na 20% prekidne čvrstoće, a pripone D1 i D2 na 15% prekidne čvrstoće. Na ovaj način se postiže maksimalna tenzija prednjeg leta.
Ako postoji mogućnost pomicanja klizača u zavjetrinu, sada je možemo iskoristiti. Posebno kada stvarna brzina vjetra počne prelaziti 25 čv i kada sila nagiba i opterećenje u jedrima postaje preveliko.
Ako je more valovito (što je vrlo vjerojatno s ovom brzinom vjetra), škota treba biti malo popuštena (100-90%) kako bi se nadoknadio dio porivne sile koji se gubi u posrtanju. Genova treba biti malo dublja, a i klizač treba pomaknuti malo prema naprijed; jer čim po ovakvom vjetru popustimo škotu, zadnji rub genove će se pretjerano otvoriti. Osim toga, možda će trebati i dodatno pritegnuti podigač kako bi se položaj naveće dubine još malo pomaknuo prema naprijed i kako bi prednji (upadni) rub bio što više zaobljen. Na valovima, cilj je postići da položaj najveće dubine genove bude što više prema naprijed (30-35%). Time je smjer aerodinamičke sile (FT) usmjeren više u pravcu kretanja jedrilice a vrijednost sile nagibanja (FH) je manja.

Vrlo jak vjetar (25 čv i više)

Kada brzina stvarnog vjetra počne prelaziti 25 čv, zadržavanje kontrole nad jedrilicom postaje izuzetno važan faktor.
Škota se priteže maksimalno, ali ako u genovi (npr. zbog jakog refula) bude preveliko opterećenje može se malo i popustiti (100-90%).
Podigač treba biti pritegnut maksimalno (100%).
Klizač se pomiče prema natrag kako bi zadnji rub bio otvoren a genova izvijena. Cilj je postići što manju dubinu genove.
Prednje leto treba biti pritegnuto maksimalno (100%). Pri vjetru do 32-33 čv još uvijek će biti moguće kontrolirati silu nagiba popuštanjem ili pritezanjem glavnog jedra, no ako brzina vjetra prijeđe 35 čv, glavno jedro će biti potpuno prazno zbog prevelike sile nagiba. Tada ćemo trebati pomaknuti klizač genove prema naprijed i popuštati škotu genove. Samo na ovaj način moći će se kontrolirati sila nagiba. Genova će biti dublja i malo više zatvorena. Popuštanjem škote genove pri jakim refulima, kako je klizač malo više prema naprijed, genova se neće pretjerano otvarati i jedrilica će zadržati kakvu takvu sposobnost penjanja.
Trim koji je opisan za vrlo jaki vjetar odnosi se i na trimanje genove na valovitom moru. U slučaju da jedrimo po ovako jakom vjetru bez valova važno je da je genova plitka i otvorena. To znači škota potpuno pritegnuta i klizač što više prema natrag.

Slika 5.11 - Kada brzina stvarnog vjetra počne prelaziti 25 čv, zadržavanje kontrole nad jedrilicom postaje izuzetno važan faktor

 

Trimanje genove s vjetrom u bok

Kako jedrilica otpada niz vjetar, smjer i brzina prividnog vjetra se smanjuju.
Čim smjer prividnog vjetra to omogući potrebno je podignuti spinaker. No ako je kut prividnog vjetra manji od 90° neće biti moguće jedriti sa spinakerom.
Tada se genova treba natrimati tako da nam omogući najveću moguću aerodinamičku silu. Kako jedrilica otpada, popušta se škota.
Popuštanjem škote otvara se zadnji rub i genova postaje sve više izvijena.
Upadni kut vjetra u gornjem dijelu genove postaje manji od upadnog kuta vjetra u donjem dijelu genove. Kako bi se smanjila razlika između upadnih kutova u gornjem i donjem dijelu genove klizač treba pomaknuti prema naprijed. No pomicanjem klizača prema naprijed, genova postaje sve više zaobljena po donjem rubu i gubi pravilnu aerodinamičku formu. Dakle, potrebno je pronaći sredinu između prevelike izvijenosti genove i gubitka pravilne aerodinamičke forme (slika 5.12).
Također, ako postoji mogućnost pomicanja klizača prema vani, tu mogućnost je u ovom trenutku potrebno iskoristiti. pomicanjem klizača prema vani genova se udaljava od sjene glavnog jedra, a učinkovitost joj se povećava.

Slika 5.12 - Popuštanjem škote, zadnji rub se otvara i genova postaje izvijena (lijeva slika). Ako se klizač pomakne prema naprijed sprječava se pretjerano otvaranje zadnjeg ruba genove. No ako se klizač pretjerano pomakne prema naprijed genova postaje pretjerano zaobljena po donjem rubu, a time se gubi pravilna aerodinamička forma (desna slika).

 

Podigač se ne treba pretjerano popuštati kako bi se položaj najveće dubine zadržao u prednjem dijelu genove.
Krmeno leto se popušta kako bi se dobila veća dubina genove. Na taj način položaj najveće dubine se još dodatno pomiče prema naprijed. Dubina u prednjem dijelu genove je korisna jer sada penjanje više nije važno.
Sada isključivo treba posvetiti pažnju brzini jedrilice.

 

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Stjepan Vitaljić