Član posade koji je zadužen za sve što se događa s podigačima i škotama u kokpitu zove se: pitman. Pitman je spona između trimera genove i bowmana. Pomaže jednome i drugome u kritičnim trenucima tijekom manevriranja.


Predispozicije pitmana

Najvažnije fizičke karakteristike pitmana trebaju biti: velika snaga i brzina. On treba biti najteži član posade, a može težiti između 90 i 100 kg i biti visok oko 190 cm.

Snaga je važna jer pitman vuče škote genove kod letanja i kada je jači vjetar, trima privjetrinsku škotinu spinakera na stranici niz vjetar. Na taj način surađuje s trimerom genove.

Bowmanu pomaže na privjetrinskoj i zavjetrinskoj oznaci prateći podigače genove, spinakera i tanguna.

Što se tiče jedriličarskog znanja pitman ne treba imati najveće znanje na jedrilici. On je timski igrač koji prvenstveno treba biti istinski sportaš. O njegovoj fizičkoj spremi ovisit će npr. broj letanja koji možemo napraviti u kratkom vremenskom periodu na stranici uz vjetar.

Dobar pitman povezuje rad članova posade na pramcu i krmi. Ovisno o iskustvu pitman može biti “kapetan” tima.

 

Slika 7.4 - Pitman je zadužen za sve što se događa s podigačima i škotama u kokpitu. Pitman je spona između trimera genove i bowmana. Pomaže jednome i drugome u kritičnim trenucima tijekom manevriranja.

 

Zaduženja pitmana

 

Predstartni period i start

Tijekom predstartnog perioda pitman pomaže trimeru genove. Najbolje je da trimer sam leta sa škotama, a da pitman prelazi s jednog boka jedrilice na drugi s ručicom vinča, te da pomaže trimeru samo vrteći vinč. Tek kada se približi vrijeme startnog signala, tj. kada znamo da više neće biti letanja ili kruženja, pitman može ostaviti ručicu vinča na onom vinču na kojem je škota genove (najčešće lijevi vinč) i ovisno jačini vjetra sjesti gdje je potrebno.

 

Jedrenje uz vjetar

Za vrijeme jedrenja uz vjetar pitman tijekom letanja vuče škote genove. Uz vjetar, dok letamo, postaje jasno zašto treba biti najsnažniji član posade. No tehnika kojom vuče škote genove možda je još značajnija. Dobar pitman će, skoro potpuno, rukama pritegnuti škotu genove (90% škote), tako trimeru genove ostaje samo malo, preostalih 10% škote, koje treba pritegnuti vinčem. Kako bi pitman uspješno povukao škotu genove, važno je da odredi pravi trenutak kada treba početi vući snažno, brzo i s velikim zamasima.
Zbog što pravilnijeg ljuljanja jedrilice tijekom letanja, u letanju kod laganog vjetra, treba vući škotu genove dok stoji na zavjetrinskoj strani jedrilice, dok kod jačeg vjetra treba stajati što više u privjetrini. Više o samoj tehnici letanja govorit ćemo kasnije u poglavlju o manevrima.
Osim što uz vjetar koristi svoju snagu, pitman može biti zadužen i za promatranje regatnog polja. Može najavljivati refule koji se približavaju ili valove koji mogu usporiti jedrilicu. Također, nakon što je završio s pritezanjem škote genove, može promatrati kretanje ostalih jedrilica u regati te o tome obavještavati kormilara i cijelu posadu.

 

Privjetrinska oznaka

Na privjetrinskoj oznaci pitman pomaže bowmanu u pripremi za dizanje spinakera. Prvo povlači podigač tanguna, a zatim na samoj privjetrinskoj oznaci popunjava podigač spinakera kojeg bowman rukom diže na jarbolu.

Nakon što je spinaker na vrhu, pitman što prije treba otvoriti štoper podigača genove kako bi je bowman spustio dolje. Čim otvori štoper genove, ako je jači vjetar, preuzima privjetrinsku škotinu spinakera. A ako trimer može sam trimati spinaker, pitman sjeda na bok ili stoji tamo gdje je najpotrebnije.
Tijekom obilaska privjetrinske oznake po jačem vjetru, kada je težina na boku jako važna, bilo bi bolje da pitman povlači podigač tanguna i kasnije spinakera, ne iz kokpita već sa privjetrinskog boka jedrilice.
Ako spinaker ima dvostruke škotine tada će trimer genove #2 držati privjetrinsku škotinu, a pitman će se isključivo koncentrirati na svoj posao s podigačima.

 

Jedrenje niz vjetar

Tijekom kruženja, kod slabijeg vjetra, pitman može pomagati bowmanu u prebacivanju tanguna. No kod jačeg vjetra pitman treba biti u kokpitu, a tijekom kruženja će:

  • raditi s barberima (otpustiti zavjetrinski i pritegnuti privjetrinski),
  • nakon završenog kruženja preuzimati privjetrinsku škotinu spinakera, i sudjelovati u trimanju spinakera.

Osim navedenog, tijekom kruženja, pitman treba obraćati pažnju i na pravilno ljuljanje jedrilice, odnosno na pravilno gibanje tijelom.

Ako je tangun u zvonu, a spinaker s dvostrukim škotinama, pitman tijekom kruženja popušta podigač tanguna do određene oznake, da bi tangun prošao ispred prednjeg leta, te čeka signal bowmana (koji stavlja novu privjetrinsku škotinu u tangun) kako bi ga ponovo podignuo na suprotnim uzdama.

 

Zavjetrinska oznaka

Kada se približimo zavjetrinskoj oznaci, ako pitman u ruci ima privjetrinsku škotinu spinakera, treba je predati trimeru. Zatim, treba staviti škotu genove i ručicu vinča na onaj vinč na kojem će genova biti pritegnuta tijekom obilaska oznake, te popunjavati podigač genove dok je bowman diže.

Nakon što je podigač genove pritegnut na određenu oznaku, otvara štoper podigača tanguna kako bi bowman spustio tangun.

Štoper podigača spinakera pitman otvara na signal kormilara ili bowmana ovisno o tome tko donosi tu odluku. Udaljenost od oznake, na kojoj bi trebalo otvoriti podigač spinakera, ovisit će o jačini vjetra, brzini jedrilice te o kursu kojim se pribižavamo oznaci. Prije spuštanja potrebno je presložiti podigač spinakera, kako se ne bi zapleo dok bude prolazio kroz štoper.

Važno je naglo popustiti prvih 5-6 m podigača kako bi veći dio spinakera pao dolje, no nakon toga pitman treba pratiti bowmana i po potrebi kočiti podigač sve dok bowman ne skupi cijeli spinaker na palubu jedrilice.
Nakon što je završio taj posao, kada započne obilazak zavjetrinske oznake pitman vuče rukom škotu genove dok je trimer priteže vinčem.

Kao zaključak možemo reći kako iskusan i pouzdan pitman pruža sigurnost svakoj posadi, jer ako dobro povezuje pramac s kokpitom, svi će manevri dobro funkcionirati. Kada se letanja obavljaju brzo, bez potrebe da trimer vinča previše, cijela posada se osjeća dobro i sigurno. Pitmanov rad se izvana ne vidi previše, ali zato ostali članovi posade dobro prepoznaju njegovu važnost.

 

Kao primjer iskusnog i pouzdanog člana posade želio bih spomenuti Ognjena Uljevića koji je bio pitman najbolje hrvatske posade ACI Match Race Teama od 1997-2001. Zbog njegove fizičke spreme i tehnike naša posada bila je u stanju, po vjetru od 25-30 čv, tijekom jednog plova na Grade 1 Match race regati u Australiji, napraviti više kvalitetnijih letanja od japanske posade Petera Gilmoura, koja je u to vrijeme slovila kao najspremnija posada na “touru”.

 

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Stjepan Vitaljić