Uigranom i pouzdanom posadom nazivamo posadu koja sve manevre s jedrima i jedrilicom obavlja brzo i lako. Dobro obavljanje manevara važno je za samopouzdanje kako članova posade tako i kormilara.

Kormilar koji je siguran kako njegova posada može uspješno odraditi bilo koji manevar, ima više mogućnosti za odabir na regatnom polju. Manevre koje budemo opisivali u ovom poglavlju knjige podijelit ćemo na:

  • Manevre u predstartnom periodu
  • Manevre uz vjetar
  • Manevre obilaska privjetrinske oznake
  • Manevre niz vjetar
  • Manevre obilaska zavjetrinske oznake

Opisujući pojedine manevre govorit ćemo i o nekim posebnostima, npr. kakve su razlike u manevriranju kod različitih brzina vjetra, kako se posada kreće po brodu za vrijeme manevriranja i dr.

 

Slika 7.9 - Posada Salone 45 s kormilarom Darkom Šupukom tijekom letanja na Uskršnjoj regati u Vodicama 2003.

 

Manevri u predstartnom periodu

Manevri koji se izvode u predstartnom periodu su:

  • letanja,
  • kruženja,
  • zaustavljanja i kretanja.

Letanja i kruženja tijekom predstartnog perioda se razlikuju od onih u samoj regati. Vrlo često ćemo se zaustavljati i trebati krenuti što brže ili ćemo željeti naglo otpasti nakon što smo stajali u vjetru. To zahtjeva koncentraciju i spremnost posade na brzu rekaciju.

 

Letanje

Tijekom letanja u predstartnom periodu:

  • Bowman prelazi ili ispred jarbola ili ispod buma. Tijekom prelaska s jedne strane jedrilice na drugu treba pratiti na brzinu okretanja. Ako je lagan vjetar, ostaje na zavjetrinskoj strani (roll tacking), a ako je jači vjetar, odmah prelazi na privjetrinsku stranu.
  • Trimer genove popušta škotu genove ovisno o načinu na koji trebamo letati. Ako izvodimo uobičajeno letanje, trimer popušta škotu kada se 3/4 genove napuše sa suprotne strane. No ako tijekom letanja želimo više zanijeti pramac jedrilice, trimer će držati škotu pritegnutu čak i kada se genova potpuno napuše na suprotnim uzdama. Tek kada se pramac dovoljno zanese, kormilar će doviknuti trimeru da pusti škotu genove i pritegne je na novim uzdama. Tijekom letanja po laganom vjetru trimer genove treba ostati na zavjetrinskoj strani jedrilice, dok po jačem vjetru, odmah prelazi na privjetrinsku stranu.
  • Pitman (trimer genove #2) stavlja ručicu vinča na vinč na kojem je škota genove i vrti koliko je potrebno, tj. dok mu trimer genove ne dovikne da je dovoljno. Tijekom letanja po laganom vjetru pitman ostaje na zavjetrinskoj strani jedrilice, dok po jačem vjetru, odmah prelazi na privjetrinsku stranu.
  • Trimer glavnog jedra tijekom letanja prati smjer prividnog vjetra i ako je potrebno priteže škotu glavnog jedra. U slučaju da nakon letanja otpadamo, popušta škotu.
    Tijekom letanja po laganom vjetru trimer glavnog jedra ostaje na zavjetrinskoj strani jedrilice, dok po jačem vjetru, odmah prelazi na privjetrinsku stranu.
    Kako bi si olakšao posao, dok traju letanja tijekom predstartnog perioda, traveler (šinu glavnog jedra) najbolje je fiksirati u sredini.
  • Kormilar može letati brže ili sporije ovisno o tome za koliki kut otklanja kormilo i koliko brzo ga otklanja. Naravno, brzina letanja ovisi i o brzini kretanja jedrilice. Ako želimo brže završiti letanje, potrebno je više i naglije otkloniti kormilo, ali kao rezultat naglog i velikog otklona kormila, brzina jedrilice nakon letanja bit će znatno manja. Brzina jedrilice nakon letanja također se smanjuje i kada se zadržavanjem škote genove, tijekom letanja, zanosi pramac jedrilice.
    Pravilnim i skladnim trimanjem glavnog jedra i genove tijekom i nakon letanja, jedrilica vrlo brzo uspostavlja izgubljenu brzinu. Uspostavljanje i održavanje brzine jedrilice također ovisi, posebno po laganom vjetru, o pravilnom ljuljanju jedrilice i zajedničkom kretanju posade. Uigrana posada treba zajedno prelaziti sa zavjetrinske na privjetrinsku stranu jedrilice i na taj način “pumpati” jedra. Time se učinkovitije uspostavlja izgubljena brzina tijekom manevra. Pumpanje treba voditi jedan član posade. U manjim posadama, do šest članova, najbolje je da pumpanje vodi kormilar. No u brojnijim posadama za taj posao je najčešće zadužen trimer genove.

 

Kruženje

Tijekom kruženja u predstartnom periodu:

  • Bowman prelazi ispred jarbola, te prati škote kako ne bi zapele tijekom prelaska genove na suprotne uzde.
  • Trimer genove popušta jednu, a priteže drugu škotu genove. Po laganom vjetru, ostaje na zavjetrinskoj strani jedrilice, dok po jačem vjetru, odmah prelazi na privjetrinsku stranu 
  • Pitman (trimer genove #2) prelazi na suprotni bok jedrilice držeći u ruci ručicu vinča, te ako postoji potreba, dovršava pritezanje genove. Tijekom prelaska pitman treba pratiti brzinu okretanja jedirlice te slušati upute člana posade koji je zadužen za vođenje kretanja po brodu.
  • Trimer glavnog jedra popušta škotu kako jedrilica otpada i u kruženju prebacuje glavno jedro na suprotne uzde. Ponekad može dopustiti da se
    glavno jedro sâmo prebaci, no ako je potrebno brzo promijeniti uzde, morat će povući jedan prijenos škote glavnog jedra kako bi ono brže prešlo na suprotne uzde. Kao i svi, mora paziti na pravilno kretanje po jedrilici te prijeći na privjetrinski bok zajedno s ostalima.
  • Kormilar treba imati na umu, kao i kod letanja, da će naglo otpadanje i kruženje značajno usporiti jedrilicu, te da će tada nakon manevra trebati više vremena kako bi jedrilica ponovo ubrzala. Svaki kormilar treba upoznati manevarske mogućnosti jedrilice kojoj je
    na kormilu. Poznavanje manevarskih mogućnosti jedrilice je jako važno, a u predstartnom periodu može biti presudno u osvajanju željene startne pozicije.
    Pravilno kretanje posade za vrijeme kruženja prije startnog signala je izuzuzetno važno, posebno po laganom vjetru. Za vrijeme kruženja jedrilica izgubi veliki dio brzine koju je imala prije manevra i jedini način ubrzavanja, osim pravilnog trimanja jedara, je pravilno kretanje posade. Kada krenemo u otpadanje cijela posada treba biti na privjetrinskoj strani sve dok se jedra ne prebace na druge uzde. Čak i kada su jedra na novim uzdama treba malo sačekati na novoj zavjetrinskoj strani (ovisno o jačini vjetra) da jedrilica ubrza i tek tada cijela posada ili njen dio prelazi na privjetrinsku stranu. Ovo je dozvoljeni način pumpanja jedara kojim vrlo učinkovito i brzo gradimo kruženjem izgubljenu brzinu jedrilice. 

 

Slika 7.10 - Letanja i kruženja tijekom predstartnog perioda se razlikuju od onih u samoj regati. Vrlo često ćemo se zaustavljati i trebati krenuti što brže ili ćemo željeti naglo otpasti nakon što smo stajali u vjetru. To zahtjeva koncentraciju i spremnost posade na brzu rekaciju.

 

Zaustavljanje i kretanje

Tijekom zaustavljanja i kretanja u predstartnom periodu:

  • Bowman treba slušati kormilarove upute. Ako se zaustavimo i želimo stajati pramcem u vjetar, bowman će rukama skupiti genovu uz prednje leto. Skupljanjem genove uz prednje leto zaustavlja se strujanje vjetra prema glavnom jedru, a time se ili dodatno smanjuje brzina jedrilice ili sprječava izgradnju brzine u slučaju kada smo već bili zaustavljeni. Ako nakon što smo bili zaustavljeni s pramcem u vjetar, želimo otpadati i krenuti, bowman može guranjem donjeg ruba genove olakšati i ubrzati željeni manevar. Kada pramac želimo zanijeti u lijevu stranu, bowman će donji rub genove gurati u desnu stranu, a kada pramac želimo zanijeti u desnu stranu, bowman će donji rub genove gurati u lijevu stranu.
  • Kada se želimo zaustaviti, trimer genove će popustiti škotu genove. No, kada želimo krenuti, nakon što smo bili zaustavljeni, trimer genove treba slušati upute kormilara. Ako želimo krenuti tako da otpadanjem zanesemo pramac npr. u lijevu stranu, trimer genove, u suradnji s bowmanom, prvo prebacuje genovu na desnu stranu kako bi se prvo pramac zanio na željenu stranu. Tek kada kormilar ocijeni da se pramac dovoljno zanio, trimer genove priteže škotu genove na lijevoj strani jedrilice (desne uzde). Ako želimo krenuti prema naprijed na istim uzdama, trimer genove će potpuno popustiti škotu genove, a trimer glavog jedra će pritegnuti škotu glavnog jedra. Na taj način će se težište jedara (CE) pomaknuti prema natrag i jedrilica će prirodno početi prihvaćati. Postojat će određeno zanašenje, no pramac se neće otklanjati od vjetra kao što bi to bio slučaj da smo pritegnuli škotu genove. Tek kada jedrilica izgradi određenu brzinu trimer genove može početi pritezati i škotu genove.
  • Kada se želimo zaustaviti, trimer glavnog jedra će popustiti škotu jedra. Ako se trebamo potpuno zaustaviti, trimer jedra, nakon što je popustio škotu, može otići do buma i gurnuti glavno jedro prema naprijed. Na ovaj način jedro se napuhuje sa suprotne strane što dodatno smanjuje brzinu kretanja prema naprijed. Duljim držanjem glavnog jedra, napuhanog sa suprotne strane, jedrilica se može početi kretati prema natrag. Ako, nakon što smo se zaustavili, želimo prihvaćati, trimer glavnog jedra će pritegnuti škotu glavnog jedra, a trimer genove će potpuno popustiti škotu genove. Ali ako, nakon što smo se zaustavili, želimo otpadati, trimer jedra neće pritezati škotu glavnog jedra, već će trimer genove pritezati škotu genove. Na ovaj način težište jedara (CE) se pomiče prema naprijed i jedrilica prirodno otpada niz vjetar.
  • Tijekom predstartnog perioda kormilar treba posadi davati jasne upute kada i kako želi usporiti, ubrzati, stati ili krenuti. Jer kada se jedrilica potpuno zaustavi, kormilar više ne može mijenjati kurs pomoću kormila. Tada je važno uskladiti rad s jedrima kako bi jedrilica mogla što prije krenuti prema naprijed. Kormilar zapravo nikada ne bi smio potpuno zaustaviti jedrilicu, npr. prihvatiti pramcem sasvim u vjetar te dozvoliti da jedrilica potpuno izgubi brzinu. Čak i u trenucima kada su jedrilice prije startnog signala poredane na startnoj liniji, važno je kretati se minimalnom brzinom prema naprijed te održavati položaj pramca jedrilice malo otklonjen od smjera vjetra.
    Pravilno kretanje posade tijekom predstartnog perioda izuzetno je važno. Ako želimo otpadati, posada treba stati na privjetrinsku stranu, a ako pak želimo prihvaćati tada posada treba biti na zavjetrinskoj strani jedrilice. Dok smo zaustavljeni, posada bi trebala biti u sredini jedrilice kako bi mogli što prije krenuti u manevar. Također, nijedan član posade ne bi smio sjediti na palubi ili u kokpitu. Svi trebaju stajati na nogama ili čučati, kako bi u slučaju novog manevra bili spremni na brzu reakciju.

 

 

Manevri uz vjetar

Jedini manevar uz vjetar je: letanje.
No ako povrijedimo neko pravilo dijela 2 (pravila puta), možda ćemo morati raditi okret od 720˚. Taj okret uključuje dva letanja i dva kruženja. Letanja tijekom regate razlikuju se od letanja tijekom predstartnog perioda.
Manevar letanja treba trajati što kraće, a brzina koju smo imali prije letanja treba biti što prije nadoknađena.

 

Letanje uz vjetar

Tijekom letanja uz vjetar:

  • Bowman će prelaziti na suprotni bok jedrilice. Kako po slabom vjetru sjedi na zavjetrinskoj strani, bowman treba pratiti okretanje jedrilice i tijekom letanja prijeći na novu zavjetrinsku stranu pazeći da škote genove nigdje ne zapnu. Po jačem vjetru tijekom letanja bowman ostaje na privjetrinskom boku jedrilice, na kojem je sjedio i prije letanja, sve dok član posade koji je zadužen za organizaciju kretanja posade ne pozove cijelu posadu na privjetrinski bok.
  • Trimer genove premješta ručicu vinča na suprotni vinč (na kojem će se pritezati škota tijekom letanja), te popušta škotu genove. Škotu popušta tek kada se 3/4 genove napuni sa suprotne strane. Nakon popuštanja škote prelazi na novi vinč i priteže genovu koliko je potrebno.
    Trimer genove ne smije potpuno pritegnuti škotu genove odmah nakon letanja, već je treba ostaviti malo popuštenu. Nakon koliko vremena će je
    pritegnuti na optimum za jedrenje uz vjetar ovisit će o jačini vjetra i ubrzanju jedrilice. Ovo je jako važan detalj jer ako trimer i pitman (trimer genove #2) pretjerano pritegnu genovu odmah nakon letanja, pramac će se zanijeti u zavjetrinu a jedrilica će vrlo sporo ubrzavati do brzine koju je imala prije letanja.
    Osim na pravilno pritezanje škote, posebno po laganom vjetru, trimer genove tijekom letanja treba voditi računa i o pravilnom kretanju po jedrilici.
    Po jakom vjetru, nakon što je završio s trimanjem jedra, treba se što kraće zadržavati na zavjetrinskom boku jedrilice.
  • Kada kormilar donese odluku o letanju, pitman (trimer genove #2), ako je na privjetrinskom boku jedrilice, treba tu što dulje i ostati. Tek kada se jedrilica počne okretati pitman može ući u kokpit i početi povlačiti škotu genove. Kao što smo već spominjali, ne smije povući škotu do maksimuma, posebno ako je lagan vjetar (0-8 čv). Naravno, u uvjetima srednjeg i jakog vjetra (iznad 10 čv) povlačit će je koliko god može. Nakon što je povukao škotu, pitman je predaje trimeru genove, koji dovršava trimanje genove. Po laganom vjetru, nakon letanja, pitman ostaje na zavjetrinskom boku, a po jačem vjetru, zajedno s ostalim članovima posade prelazi na privjetrinski bok jedrilice.
  • Dok jedrilica, tijekom letanja, prihvaća do pramcem u vjetar, trimer glavnog jedra može dodatno pritegnuti škotu. Na taj način jedrilica lakše i brže prihvaća. Nakon što jedrilica otpadne na pravi kurs, na suprotnim uzdama, trimer glavnog jedra, ovisno o jačini vjetra, treba otvoriti zadnji rub glavnog jedra. Princip je isti kao i kod genove. Što je vjetar slabiji, zadnji rub glavnog jedra treba malo više otvoriti i dulje ga držati otvorenim. No postoji i jedna razlika. Genovu je potrebno ranije pritegnuti na optimum za jedrenje uz vjetar nego glavno jedro. Razlog je taj što je genova prva u dodiru sa strujanjem vjetra, a to znači da će naša mogućnost ubrzavanja i penjanja, nakon letanja,
    prvenstveno ovisiti upravo o trimu genove. Tek kad jedrilica uspostavi brzinu, koju je imala prije letanja, možemo početi razmišljati i o maksimalnoj visini. To u praksi znači da će trimer glavnog jedra zatvoriti zadnji rub glavnog jedra tek kada jedrilica dovoljno ubrza.
    Nakon letanja, trimer glavnog jedra, pravilnim položajem travelera treba održavati bum u sredini jedrilice. Naravno osim po jačem vjetru, kada će ga odmah poslije letanja spuštati u zavjetrinu, zbog prevelikog momenta nagibanja.
  • Uz sve navedene zadatke, trimer glavnog jedra treba obraćati pažnju i na pravilno kretanje tijekom letanja. Po laganom vjetru treba što dulje ostati na zavjetrinskom boku i tek zajedno sa ostalima se prebaciti na privjetrinski bok jedrilice. Po jačem vjetru, nakon letanja, može odmah sjesti na privjetrinski bok jedrilice i fokusirati se na trimanje glavnog jedra.

 

Slika 7.11 - Pravilno kretanje posade tijekom letanja izrazito je važno za uspostavljanje brzine. Na slici je posada Karube na svjetskom prvenstvu IMS 600 u Cresu 2004.

 

Kormilar je onaj koji određuje brzinu okretanja jedrilice tijekom letanja. Postoje različiti načini letanja i različite situacije u kojima letamo, ovdje ćemo nabrojiti neke od njih:

  • Ako oko naše jedrilice nema nijedne druge koja bi nam “smetala” tijekom letanja, kormilar treba letati tako da gubitak brzine bude što
    manji. Kormilo se treba otkloniti lagano i ravnomjerno. Jedrilica će se okretati sporije, ali će zadržati veći dio brzine koju je imala prije nego što je letanje započelo. Nakon letanja, kako se jedrilica približava maksimalnoj brzini, kormilar treba dati uputu trimerima da mogu pritegnuti škote na optimum za jedrenjer uz vjetar. Trimer genove će prvi pritegnuti škotu genove na optimum, a trimer glavnog jedra će sačekati i škotu glavnog jedra pritegnuti tek kada jedrilica dosegne maksimalnu brzinu koju je imala prije letanja.
  • Ako se nalazimo između nekoliko jedrilica i nastojimo uspostaviti što bolju poziciju nakon letanja, tj. želimo što prije završiti manevar, kormilar treba naglo i pod većim kutom otkloniti kormilo. Nakon ovakvog letanja potrebno je imati na umu kako će jedrilica izgubiti veći dio brzine koju je imala prije letanja i kako će joj biti potrebno više vremena da ponovno ubrza.
  • Zamislite kako se približavamo oznaci koju ne možemo dohvatiti, no nedostaje nam vrlo malo i zbog toga ne želimo letati dva puta. Kako bi
    obišli oznaku bez letanja potrebno je nastaviti jedriti punom brzinom sve dok se oznaci ne približimo na udaljenost od oko pola duljine jedrilice.
    Tada je potrebno prihvatiti pramcem do sasvim u vjetar, ili čak i prijeći smjer pramcem u vjetar, ali nije potrebno završiti letanje na suprotnim uzdama. Prihvaćanje do pramcem u vjetar treba biti vrlo polagano, jer želimo što je dulje moguće zadržati brzinu jedrilice. Zapravo, oznaku želimo proći inercijom. Ako počnemo prelaziti smjer pramcem u vjetar, važno je da trimer popusti škotu genove (jer će se genova potpuno napuniti na suprotnim uzdama), kako se pramac ne bi pretjerano zanio na suprotne uzde. Valja također napomenuti kako posada treba znati na koji način se izvodi ovaj manevar, pogotovo zato što se približavamo privjetrinskoj oznaci kada je potrebno pripremiti spinaker za dizanje.

 

Obilazak privjetrinske oznake

Kada smo govorili o posadi, opisali smo uobičajeno dizanje spinakera.
U ovome dijelu ćemo opisati tzv. “gybe set” dizanje spinakera. Gybe set manevar se radi kada odmah nakon obilaska privjetrinske oznake želimo kružiti. Posebnost gybe seta je ta što posada, za vrijeme dok jedrilica kruži, obavlja kruženje i dizanje spinakera u isto vrijeme. Ako se nakon kruženja spusti genova i napuše spinaker, može se reći kako je manevar uspio.
U tekstu koji slijedi opisat ćemo podjelu poslova za pet, odnosno šest članova posade. Kod većih posada raspodjela poslova je drukčija. Važno je napomenuti kako oznaku obilazimo lijevim bokom.
Obilazak privjetinske oznake i kruženje (gybe set)

Za vrijeme obilaska privjetrinske oznake i kruženja:

  • Bowman podiže spinaker na jarbolu. No, prije samog dizanja izuzetno je važno da izvuče desni rogalj spinakera preko prednjeg leta, kako bi spinaker tijekom kruženja lakše preletio na drugu stranu.
    Nakon što je spinaker podignut, jedrilica kruži, a bowman uzima u ruke lijevu škotinu, pokušavajući napuhati spinaker. Za to vrijeme pitman diže tangun.
    Bowman treba prihvatiti tangun, zakačiti ga na spinaker i potom na jarbol. Tek kada je sve ovo obavio odlazi spuštati genovu. Dakle, najvažnije je što prije napuniti spinaker, svi ostali poslovi mogu sačekati.
    Tijekom manevra postoji mogućnost da se trimer glavnog jedra uključi tako da, kada je popustio škotu glavnog jedra i predao je kormilaru, on
    prihvati privjetrinsku škotinu, pokušavajući napuhati spinaker. Bowman za to vrijeme spušta genovu. Kada je genova dolje, trimer glavnog jedra i bowman zajedno postavljaju tangun. Ovakva podjela poslova može ubrzati manevar, no za njegovo izvođenje posada treba biti uigranija i iskusnija.
  • U slučaju kada je tangun u zvonu posada će biti brojnija i poslovi na pramcu će se malo promijeniti. Umjesto da je spinaker na lijevoj strani, bowman će ga pripremiti za dizanje na desnu stranu, a lijevu privjetrinsku škotinu će odmah zakačiti u tangun (kojeg će premjestiti na lijevu stranu pramca).
    Za vrijeme dizanja bowman #1 samo prati spinaker, a bowman #2 (mastman) ga diže na jarbolu.
  • Pitman, tijekom gybe seta popunjava podigač spinakera, zatim priteže genovu na desnu stranu te podiže podiže tangun i otvara štoper podigača genove kako bi je bowman mogao spustiti. Nakon toga, ovisno o jačini vjetra, preuzima privjetrinsku (lijevu) škotinu spinakera od trimera genove. U slučaju kada imamo brojniju posadu i tangun u zvonu, pitman će se koncentrirati isključivo na popunjavanje podigača spinakera, nakon toga na dizanje tanguna, te popuštanje podigača genove.
  • Trimer genove, tijekom gybe seta, vuče desnu škotinu spinakera kako bi spinaker već u dizanju preletio na desnu stranu. Za vrijeme kruženja popustit će škotu genove s vinča, a zbog malobrojnosti posade trebat će u isto vrijeme držati i obje škotine spinakera u ruci. No po jačem vjetru, čim završi s dizanjem tanguna, pitman će preuzeti privjetrinsku škotinu spinakera, a trimer će se moći koncentrirati isključivo na trimanje spinakera.
    U slučaju kada imamo brojniju posadu i dva trimera genove podjela poslova je nešto drukčija. Spinaker će vjerojatno već biti na desnoj strani tako da ga neće trebati okretati oko pramca. Tijekom kruženja trimer popušta škotu genove i priteže je na novim uzdama na vinču kao i tijekom letanja uz vjetar. Sada je odmah blizu zavjetrinske škotine koju treba početi pritezati kako bi se spinaker napunio. Za to vrijeme trimer genove #2, nakon što je predao škotu genove glavnom trimeru, uzima privjetrinsku škotinu spinakera i počinje je izvlačiti ovisno o tome koliko kormilar otpada.
  • Trimer glavnog jedra tijekom gybe seta nema previše zaduženja. Popušta škotu glavnog jedra kako otpadamo i u kruženju prebacuje jedro na
    drugu stranu. No, ako je podjela poslova takva da trimer glavnog jedra treba otići na pramac i pomoći bowmanu tada njegova uloga postaje
    također značajna (pogledajte opis poslova bowmana tijekom gybe seta).
    Kada posada ima više od šest članova i kada je tangun u zvonu, trimer glavnog jedra ostaje u kokpitu i koncentrira se na trimanje jedra i komunikaciju s kormilarom.
  • Kormilar tijekom gybe seta ne može pomoći posadi. No trebao bi poznavati uigranost i brzinu svoje posade. Tako će realno znati što može očekivati.
    Gybe set je manevar koji kormilar ne bi trebao raditi ako ga posada nije prethodno izvježbala.
    U ovom manevru pitman, bowman i trimer genove su pretrpani poslom.
    Zato će brzina i kvaliteta gybe seta najviše ovisiti o brzini i uigranosti upravo njih trojice.

Slika 7.12 - Obilazak privjetrinske oznake je izuzetno važan manevar u kojem uigranost posade maksimalno dolazi do izražaja. Dobrim obilaskom oznake otvara se mogućnost kontroliranja ili sustizanja protivnika.

 

Manevri niz vjetar

Osnovni manevar niz vjetar je, naravno, kruženje. Kruženje se može raditi iz položaja sasvim u krmu (veliki upadni kut vjetra) na jednim uzdama do sasvim u krmu na drugim uzdama. Tada se rade male promjene kursa. No, kruženje se može raditi i s većim promjenama kursa, posebno po laganom vjetru. Tada kružimo iz oštrog kursa (mali upadni kut vjetra) na jednim uzdama do oštrog kursa na drugim uzdama.

 

Kruženje

Tijekom kruženja:

  • Bowman prebacuje tangun. Kako bi lakše održavao ravnotežu, najbolje je da se nasloni na jarbol. Dok kormilar otpada bowman skida tangun s
    jarbola, a zatim i sa škotine. Nakon toga kvači tangun na novu privjetrinsku škotinu i gura ga što više naprijed, prema roglju spinakera. Tako manje ometa spinaker, a i lakše mu je zakačiti tangun na jarbol. Ovaj način rada je dobar kada jedrilica tijekom kruženja radi relativno malu promjenu kursa. No, kada jedrilica radi puno veću promjenu kursa, posebno kod vrlo laganog vjetra, tangun treba ostati što dulje zakačen na jarbolu kako bi trimer mogao, dok jedrilica otpada, što više izvući spinaker. Tek kada je spinaker dovoljno izvučen bowman može otkačiti tangun; prvo s jarbola zatim i sa škotine. “Novu” privjetrinsku škotinu potrebno je zakačiti bez trzaja, a vrh tanguna treba biti što bliže prednjem letu. Tijekom letanja po laganom vjetru izuzetno je važna suradnja i uigranost bowmana, trimera spinakera i kormilara.
    U slučaju kada imamo tangun u zvonu, bowman #1 će prije kruženja pripremiti novu privjetrinsku škotinu. Kada krene u kruženje kormilar će dati signal. Tada će bowman #2 (mastman) iz tanguna “ispaliti” staru škotinu spinakera, a bowman #1 će povući tangun sebi na vrh pramca te zakačiti novu privjetrinsku škotinu. Kada je zakači važno je da to signalizira pitmanu kako bi ovaj mogao dignuti tangun na novim uzdama. Slično kao i kod jednostrukih škotina spinakera, po laganom vjetru ne smijemo “ispaliti” privjetrinsku škotinu prije nego je spinaker dovoljno izvučen vani.
  • Po laganom vjetru, kada se rade veće promjene kursa u kruženju, trimer genove drži obje škotine u rukama i sam radi manevar. Dok jedrilica kruži, trimer mora zakrenuti cijeli spinaker na drugu stranu. Također, ne smije zaboraviti i na pravilno kretanje po jedrilici, pa tijekom kruženja treba prijeći na novu zavjetrinsku stranu. Kako je spinaker praktično čitav pokriven glavnim jedrom, prelazak na zavjetrinski bok trimeru omogućava i da bolje vidi površinu spinakera. Ovo je vrlo zahtjevan manevar, no dobar trimer će biti u stanju obaviti ga tako da se spinaker ne isprazni. Po vrlo laganom vjetru, ponekad će morati vrlo energično zakretati spinaker oko prednjeg leta. Tada će se spinaker vjerojatno isprazniti zbog promjene smjera prividnog vjetra, no vrlo brzo će se i napuniti. Po završenom kruženju donji rub spinakera treba biti potpuno rastegnut dok se spinaker ne napuni, no čim je kruženje završeno a jedrilica više ne mijenja kurs, treba što prije popuštati
    zavjetrinsku škotinu kako bi se spinaker odmaknuo od sjene glavnog jedra i dobio pravilnu formu. To je važno jer kormilar može početi otpadati (radi boljeg VMG-a) tek kada spinaker dobije pravilnu formu i kada jedrilica dovoljno ubrza.
    Po jačem vjetru privjetrinsku škotinu će držati pitman. Sada se tijekom kruženja spinaker vrlo malo zakreće oko jedrilice tako da je trimerov posao znatno jednostavniji. Nakon kruženja, kada se spinaker stabilizira na novim uzdama, trimer spinakera preuzima od pitmana novu zavjetrinsku škotinu, a njemu predaje novu privjetrinsku škotinu.
    Kada imamo dvostruke škotine spinakera, posao trimera spinakera je nešto jednostavniji jer ima pomoć trimera #2. Trimer spinakera se može
    posvetiti isljučivo zavjetrinskim škotinama spinakera, a trimer #2 privjetrinskim škotinama spinakera. Prije nego što počne izvlačiti novu privjetrinsku škotinu tijekom kruženja, trimer #2 treba sačekati bowmanov dovik kojim ovaj signalizira da je nova privjetrinska škotina spinakera u tangunu i da je tangun spreman za dizanje.
  • Tijekom kruženja po laganom vjetru pitman može pomoći bowmanu dok se tangun stavlja na jarbol. Pitman treba stajati na zavjetrinskom boku
    jedrilice te u kritičnom trenutku gurnuti tangun prema naprijed kako bi ga bowman lakše zakačio na jarbol.
    Tijekom kruženja po jačem vjetru, kao što smo već spomenuli, pitman drži privjetrinsku škotinu spinakera koja, nakon što kruženje završi, postaje zavjetrinska škotina. Kada spinaker postane stabilan, pitman predaje trimeru zavjetrinsku škotinu i preuzima novu privjetrinsku škotinu.
    Što se tiče barbera, tijekom kruženja pitman popušta jedan a priteže drugi. No, kod jakog vjetra (preko 18 čv) oba barbera treba pritegnuti negdje do visine stupića. Na taj način spinaker tijekom kruženja postaje stabilniji, a i zadnji rub se ne otvara pretjerano.
    U slučaju kada imamo dvostruke škotine spinakera, pitmanov posao se potpuno mijenja. On više nema nikakav kontakt s škotinama spinakera,
    već radi isključivo s tangunom. Kada krenemo u kruženje, pitman popušta podigač tanguna kako bi bowman prebacio tangun ispred prednjeg leta
    na druge uzde. Nakon što bowman zakači novu privjetrinsku škotinu i to signalizira, pitman podiže tangun na istu visinu na kojoj je tangun bio na suprotnim uzdama.
  • Jedini zadatak trimera glavnog jedra tijekom kruženja je prebacivanje glavnog jedra s jedne strane na drugu. No po laganom vjetru ne bi trebao potpuno popustiti škotu glavnog jedra, odmah nakon što je prebacio jedro na nove uzde, već bi je trebao zadržati malo pritegnutu dok se spinaker ne stabilizira i ne napuni. Na taj način glavno jedro se usklađuje sa spinakerom.
    Također, tijekom kruženja po laganom vjetru, trimer glavnog jedra trebao bi i prijeći na novi zavjetrinski bok.
  • Kormilar je onaj koji određuje brzinu i način kruženja. Već smo spominjali kako se kruženje može raditi s većom ili manjom promjenom kursa. Kao i kod letanja, što se sporije i ravnomjernije jedrilica bude okretala tijekom kruženja, manje će izgubiti na brzini.
    Po laganom vjetru kormilar će trebati raditi velike promjene kursa tijekom kruženja kako bi došao na suprotne uzde. Kut između suprotnih uzda
    može biti između 120˚-130˚. Kod ovako velikih kutova VMG je relativno mali. Zbog toga u interesu nam je da nakon kruženja što više otpadamo.
    No, kormilar ne može otpadati prije nego što jedrilica dovoljno ubrza. Vrlo sličnu situaciju imamo i kod jedrenja uz vjetar kada se kormilar ne može penjati prije nego što jedrilica ne dovoljno ubrza. U takvim trenucima od presudne važnosti je komunikacija obaju trimera sa kormilarom. Trimer spinakera treba konstantno obavještavati kormilara o trenutnom trimu spinakera, a trimer glavnog jedra treba govortiti o trenutnoj brzini jedrilice.
    Kako tijekom letanja po laganom vjetru treba učiniti veliku promjenu kursa važno je da kormilar otklanja kormilo lagano i ravnomjerno kako bi gubitak brzine bio što manji.
    Kod jačeg vjetra i jedrenja sasvim niz vjetar situacija je drukčija. Kormilar radi vrlo male promjene kursa tijekom kruženja. Ti kutovi mogu biti oko 30˚- 40˚. Tada se s kormilom rade vrlo mali otkloni, kako bi jedrilica što manje mijenjala kurs.

 

Slika 7.13 - Tijekom kruženja bowman prebacuje tangun. Kako bi lakše održavao ravnotežu, najbolje je da se leđima nasloni na jarbol. Dok kormilar otpada bowman skida tangun s jarbola, zatim skida staru privjetrinsku škotinu te kvači novu.

 

Obilazak zavjetrinske oznake

Zavjetrinsku oznaku možemo obići na dva načina:

  • Kako bi obišli oznaku prvo moramo kružiti i tek potom prihvaćati. Ovaj način nazivamo i “gybe drop”.
  • Za obilazak oznake dovoljno je prihvaćati.

O jednostavnom prihvaćanju oko oznake govorili smo kada smo opisivali rad posade u prvom dijelu poglavlja. Sada ćemo opisati podjelu poslova tijekom gybe drop obilaska.

 

Slika 7.14 - Kada spremi tangun na palubu, bowman preuzima privjetrinsku škotinu od mastmana ili bowmana #2 kako bi započeo spuštanje spinakera.

 

Obilazak zavjetrinske oznake i kruženje (“gybe drop”)

Tijekom obilaska oznake:

  • Ovisno o jačini vjetra na određenoj udaljenosti od oznake bowman (ili mastman) počinje dizati genovu. Nakon što je genovu digao na određenu
    mjeru za jedrenje uz vjetar, bowman spušta tangun. Tangun se spušta na desnu stranu. Za vrijeme spuštanja tanguna, trimer glavnog jedra (mastman ili bowman #2), prihvaća privjetrinsku škotinu spinakera i «glumi» tangun.
    Sada spinaker ne može pasti iza genove i isprazniti se prije vremena.
    Važno je napomenuti kako se privjetrinska škotina ne smije držati tako da trimer spinakera s njom ne može raditi. Treba je samo gurati prema vani onako kako bi je gurao tangun da je gore. Kada spusti tangun na palubu, bowman preuzima privjetrinsku škotinu spinakera od trimera glavnog jedra (mastmana ili bowmana #2). Spinaker se spušta u trenutku kada jedrilica započinje kruženje i prihvaćanje oko oznake. Na ovaj način spinaker pada ravno u genovu što bowmanu olakšava posao. Spinaker bi uvijek trebalo spuštati s lijeve strane jer će, kada se spusti, odmah biti spreman (na pravoj strani) za sljedeće dizanje.
    U slučaju da jednostavno prihvaćamo oko oznake manevar je potpuno isti samo što se spinaker počinje spuštati na udaljenosti od oko jedne do dviju duljina od oznake.
    Također, ako imamo brojniju posadu tada trimer glavnog jedra neće odlaziti naprijed kako bi “glumio” tangun, već će to raditi mastman ili bowman #2. 
  • Trimer spinakera prije samog spuštanja nema nikakva zaduženja, jer treba biti koncentriran na trimanje do posljednjeg trenutka dok je spinaker pun. Kada bowman počne spuštati spinaker, trimer pušta škotinu spinakera i preuzima škotu genove. Ako kružimo malo dalje od oznake i nastavljamo nakon kruženja jedriti sa spinakerom (vjerojatno bez tanguna), kruženje sa škotama genove će odraditi pitman (trimer #2). Popustit će škotu genove s lijevog vinča i pritegnuti je na desni vinč. No ako radimo gybe drop taj posao će obaviti trimer spinakera. Nakon što je spinaker spušten i započne obilazak oznake, genovu je potrebno pritezati u skladu s okretanjem jedrilice, tj. trimer ne smije genovu pritegnuti prerano i previše ili kasniti sa pritezanjem tako da se genova prazni.
    Ako je posada brojnija i u posadi je trimer genove #2 tada će on obavljati poslove koje u peteročlanoj posadi kod obilaska oznake obavlja pitman.
  • Zadatak trimera glavnog jedra tijekom obilaska zavjetrinske oznake opisali smo kada smo govorili o zadacima bowmana. Dakle, kada bowman
    preuzme privjetrinsku škotinu spinakera, trimer glavnog jedra vraća se u kokpit, prebacuje glavno jedro na drugu stranu i priteže ga za jedrenje uz vjetar. Po laganom i srednjem vjetru (do otprilike 15 čv) trimer glavnog jedra može pritezati škotu jedra u skladu s brzinom okretanja jedrilice. No kada vjetar pojača iznad 15 čv, morat će dopustiti da se glavno jedro malo prazni uz jarbol i tek kad jedrilica ubrza, dovršiti pritezanje. Ovo zaustavljanje pritezanja škote glavnog jedra je neophodno zato što za vrijeme obilaska oznake po jačem vjetru, moment prihvaćanja i moment nagiba nja postaju vrlo veliki, a pritezanjem glavnog jedra, pošto se ono nalazi iza uzdužnog težišta sustava (CLR), ih dodatno povećavamo. Zbog naglog povećanja ovih momenata postoji opasnost da kormilar izgubi kontrolu nad jedrilicom te da ona počne nekontrolirano prihvaćati.
    Već smo napomenuli kako trimer glavnog jedra neće odlaziti naprijed “glumiti” tangun ako je u posadi bowman #2 ili mastman. Trimer glavnog
    jedra će se tada tijekom obilaska zavjetrinske oznake posvetiti isključivo pritezanju i trimanju glavnog jedra.
  • Na samom kraju pogledat ćemo koji su zadaci kormilara tijekom obilaska zavjetrinske oznake. Kako bi što bolje obišao oznaku i time doveo svoju jedrilicu u što bolju poziciju na početku sljedeće stranice u vjetar, kormilar je treba obići tako da između jedrilice i oznake, nakon što prihvati do kursa sasvim uz vjetar, bude što manje prostora. Na slici 7.15 možete vidjeti dva načina obilaska oznake. Narančasta jedrilica je bila previše blizu oznaci i zato luk okretanja završava vrlo daleko od same oznake. Time narančasta jedrilica gubi na visini i ostavlja mogućnost ostalim jedrilicama, koje oznaku obilaze odmah iza nje, više prostora za bolji početak nove stranice uz vjetar. Upravo tu mogućnost iskoristila je plava jedrilica koja je bila malo dalje od oznake, ali je zato nakon što je prihvatila do kursa sasvim uz vjetar,
    njezina putanja obilaska završila vrlo blizu same oznake. Time je početno uspostavila najviši mogući kurs.
    No vrlo često kormilar neće biti u mogućnosti obići oznaku baš onako kako želi, najčešće zbog blizine ostalih jedrilica.
    Što se tiče samog obilaska oznake u tehničkom pogledu, kormilo treba okretati ravnomjerno i polagano, posebno po laganom vjetru, kako bi jedrilica što manje usporila tijekom okretanja. 

 

Slika 7.15 - Na slici vidimo plavu i narančastu jedrilicu kako obilaze zavjetrinsku oznaku. Narančasta jedrilica koja je bliže oznaci radi puno veći luk oko oznake i nakon prihvaćanja se nalazi niže od plave jedrilice koja je početno bila udaljenija od oznake.

 

 

iz knjige "Biti brži"

ing. pom. Stjepan Vitaljić