2020. godina bila je takva kakva jest, ali svejedno zaslužuje jedan rezime. Jedrilo se, ne onoliko koliko smo svi priželjkivali, a ako ništa drugo, mnogi su osjetili koliko im ova aktivnost znači u životu i koliko su vrijedni trenuci koji se provode u ugodnom društvu u slanom okruženju.

Regatnu sezonu tradicionalno je otvorio JK Biograd s Regatom Sv.Stošije koju povodom svoje zaštitnice organizira za sve zainteresirane posade u krstašima. Par dana nakon Biograjaca, Šibenčani u Rogoznici organiziraju Prvenstvo Hrvatske za klasu IOM, već godinama najmasovniju zimsku regatu ove klase u Europi.

Za to vrijeme naši najbolji laseraši u Standardu i Radialu, te posade u 49eru i 49erFXu borave u Australiji na Svjetskom prvenstvu.

Vijesti koje primamo od njih su nekako prvi ozbiljniji pokazatelji da se na toj strani svijeta dešava nešto neuobičajeno, ali i dalje smo skeptici i držimo da se to dešava negdje drugo i da ćemo mi vjerojatno nastaviti živjeti normalno... Tako je u praksi i bilo i naši najmlađi jedriličari normalno se druže na treninzima, jedre na regatama po Kvarneru i Dalmaciji...

U drugoj polovici veljače završava SP u Australiji, Tonči osvaja broncu, Gašo 10. mjesto. Također na desetom mjestu završavaju i Fantele, što je iskreno govoreći bi vrlo dobar rezultat s obzirom da se Mihovil tek oporavio od vrlo ozbiljne ozljede zadobivene na treningu u Švicarskoj na RC44. Nešto lošije su djevojke u 49erFXu i propuštaju još jednu šansu za kvalifikaciju na OI u Tokiju, ali sve karte su i dalje otvorene. Zato je u Laser Radialu jedriličarka JK Split, Elena Vorobeva, osvojila svoju kartu za odlazak na olimpijsku regatu u Tokiju! Klupskom joj kolegi, Mariu Novaku također odgovara jedrenje na južnoj hemisferi, te regatu završava na izvrsnom 6. mjestu.

Kraj veljače definitivno je obilježila regata klase 420 u Zadru. Čak 14 hrvatskih posada jedrilo je zajedno s još dvije posade iz Slovenije. Domaće posade su stigle iz čak sedam različitih klubova. Stvarno lijepa slika pred Uskokom!

Tih dana jedrila se i prva kriterijska regata klase Optimist u 2020. godini, a ujedno i prva regata koju je ikada organizirao JK Briva iz Biograda.

Što se tiče krstaša u siječnju i veljači su se uglavnom jedrile trening lige u Dubrovniku i Splitu. U sklopu Lige Orsan organizirana je i regata Sv.Vlaha. Uglavnom su sudjelovale lokalne posade, a prva velika regata s posadama s cijelog Jadrana organizirana je u Biogradu tjedan dana kasnije. Naravno, riječ je o Karnevalskoj regati, ovog puta dvadesetoj po redu.

Ožujak se nastavlja normalno, jedri se u svim klasama, normalno se organizira Velika nagrada Mornara na kojoj sudjeluje popriličan broj najboljih svjetskih jedriličara u Laser Standardu. Tih dana Optimisti su jedrili kriterije u Crikvenici i Splitu, klasa IOIM imala je također kriterijsku regatu... a najbolji zvjezdaši. posada Mišura-Barač tradicionalno jedre na velikoj međunarodnoj regati u Miamiju.

I onda dolazi kraj ožujka i Hrvatska se zaključava!

Osim što se zatvaraju granice lokalnih samouprava, zabranjuju se i sve sportske aktivnosti, klubovi se zaključavaju, sportaši su prisiljeni na individualne treninge unutar svoja četiri zida ili negdje u šumi daleko od znatiželjnih očiju. Zaključane su i sve školske zgrade, učenici prelaze na online nastavu, odgađaju se Olimpijske igre u Tokiju za godinu dana... sve u cilju izbjegavanja nevidljivog neprijatelja u obliku virusa Covid 19.

I tako su praktički svi svjetski jedriličari bili zaključani par mjeseci i skupa s cijelom planetom dijele psihotične trenutke straha, neumoljivih prebrojavanja na ekranima masovnih medija, nametanja pojma "novo normalno" i nesloge #struke po pitanju situacije oko nas i mjera koje treba poduzimati da se život vrati u normalu.

U svibnju s lijepim vremenom dolazi do omekšavanja mjera i ponovno se počinju organizirati treninzi i sramežljivo se isplovljava (povremeno) u strahu da li će netko prebrojavati jarbole na moru i reći da je možda u pitanju organizirani event koji će doprinijeti širenju pandemije, ali ljudi su željni druženja i jedrenja tako da se zadovoljavaju svi zahtjevi koje propisuju stožeri.

Prva službena regata koja se planira organizirati je Komiška regata. Labudaši su imali sreće da je organiziraju u terminu koji je bio rezerviran u službenom kalendaru HJS-a i tako otvaraju niz kojem se priključuju mnogi klubovi i jedriličarski život se naizgled vraća u normalu. Ubrzo kreću regate u Kvarneru, jedre se posljednja kola trening liga u Dubrovniku i Splitu, male klase izlaze na more, ali da ne bi sve postalo idilično pobrinuli moralo se pridržavati novodonesenih propisa koji su pred organizatore stavljali nove izazove.

Neki klubovi imaju dovoljno članova i volontera i fizičkog prostora da zadovolje sve što se tražilo od njih, a s druge strane mnogi nailaze na nepremostive prepreke zbog kojih je dio regata morao biti otkazan.

Srećom lijepo ljetno vrijeme i ovisnost države o turizmu čini da se na negativne aspekte ne gleda toliko i da svi uživaju u vraćenom osjećaju slobode pa među ostalim kreće i serija Prvenstava Hrvatske za praktički svaku klasu. Jedri se svaki vikend, a čak se počinje i s odlascima na regate u inozemstvo! Najmlađi laseraši odlaze u Portugal gdje Petra Marendić osvaja zlato u kategoriji 4.7 i konkurenciji do 16 godina. Također je i vrlo aktivno na sjeveru Europe. Jedri se u Kielu i u Poljskoj. Milan Vujasinović osvaja naslov najboljeg mastera u klasi Finn, a Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi osvajaju srebro na Prvenstvu Italije.

Idila se nastavlja do kraja ljeta, a u pripremama za jesen dolazi se do slatkih briga uguravanja odgođenih proljetnih regata u posljednju četvrtinu kalendara.

Da bi sve bilo još ljepše u Rijeci se nesmetano organizira Fiumanka na kojoj se na jednom mjestu okuplja 130 jedrilica! Vikend kasnije na Mrduji njih 150! Ali kad je na red došla još jedna tradicionalna jesenska masovka, Viška regata, hladan tuš i povratak u "novo normalno".

Iz Visa stiže zabrana dolaska zbog straha domaćina da će im jedriličari prenijeti Koronu s kopna (unatoč "regatama" koje su se praktički svakodnevno dešavale u Viškoj luci cijelog ljeta), ali strah je ozbiljno stanje i svatko ima pravo bojati se. Sličan izgovor imali su organizatori još nekih regata u istom tom periodu... da li je kod svih u pitanju bio strah, ili možda nemogućnost ispunjavanja svih epidemioloških zahtjeva ili jednostavno zasićenje pa je aktualna situacija došla kao naručena, to više nije ni bitno... U svakom slučaju stanovnici Starog Grada upućuju poziv organizatorima i spašavaju regatu koja za ovu prigodu postaje Pa(v)iška regata i jedri se na ruti Split - Stari Grad - Split.

U ovom periodu male klase su malo usporile, pa su katamarani klase F18 odjedrili PH koje im je ujedno bila i jedina službena regata sezone, a tjedan kasnije u Puli se jedri PH za Flying Dutchman, ozbiljna međunarodna regata koja je sezonska kruna aktivnosti posade Kosanović-Celić.

Listopad je obilježio i nastup naših olimpijskih dvosjeda na Europskom prvenstvu u Austriji. Djevojke u 49erFXu, Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi, pokazale su iznimnu formu i bile su bolje od svih direktnih konkurentica za posljednje mjesto flote koja će jedriti u Tokiju, tako da regatu na Palmi i borbu za taj cilj očekuju s opravdanim optimizmom. Mješovitom paru u Nacri 17, Igoru Mareniću i Anđeli de Micheli Vitturi ovo je bila prva velika regata i s obzirom na sve mogu biti vrlo zadovoljni svojim jedrenjem. A naša treća posada, braća Fantela, osvajaju brončane medalje i potvrđuju svoju iznimnu kvalitetu.

Nešto nakon dvosjeda, Europsko prvenstvo imaju i Laseri. U potkategoriji Radial, najbolji rezultat u našoj floti ostvaruje Elena Vorobeva, kojoj je ovo prvenstvo bio izvrstan trening za Tokio gdje će jedriti s CRO oznakom na jedru.

Što se tiče Standarda, u njemu su jedrili naši standardni predstavnici plus dvije zvijezde u usponu, a rezultat karijere ostvaruje Filiš Jurišić osvajanjem četvrtog mjesta!

Za to vrijeme, na Jadranu jedrili su uglavnom Optimisti, a nešto malo Laseri i 420, a zbog jesenske bonace sudionici PH za klasu Formula Foil uglavnom su vrijeme kratili druženjem na kopnu. Optimisti su najviše posla napravili u Dubrovniku i u Primoštenu, nakon kojeg je uslijedilo Europsko prvenstvo u Sloveniji.

E sad se već polako ponovno ulazi u zonu sumraka, čija naznaka je bila naprasno prekidanje EP i slanje sudionika njihovim domovima.

Za to vrijeme u Zadru su se još uvijek trudili održavati privid normalnosti i unatoč pravom jesenskom tamnom horizontu i sivilu teških kišnih oblaka uspješno organiziraju posljednju ovogodišnju masovku - Zadarsku Koku. Taj vikend metereološki je bio identičan na cijelom Jadranu, pa i dvije regate organizirane u Splitu i Trogiru prolaze u teškim bojama.

U međuvremenu stiže studeni kad se intenzitet jedrenja polako smanjuje. Za najzvučniju vijest iz malih klasa pobrinuli su se Tonči Stipanović i Tudor Bilić koji su osvojili 4. mjesto na Gardi na Europskom prvenstvu klase Zvijezda. Za to vrijeme najsportskije nastrojene posade krstaša spremaju se i jedre na jedinoj ovogodišnjoj ORC regati, Prvenstvu Hrvatske. Već nekoliko sezona na njemu nije jedrila ovako brza i impresivna flota, a na regati za koju se može reći da je unatoč svemu vladala jedna vrlo pozitivna atmosfera. Što se tiče rezultata treba reći da se još jednom naslovom najboljih ovjenčala posada Karla Kureta.

Tih dana otkazana je i ovogodišnja Jabuka koja se trebala jedriti nakon ORC PH, ali srećom članovi JK Croatia odolijevaju i buri i svim ostalim kočnicama i uspješno organiziraju najozbiljniju jesensku Kvarnersku regatu, Susak za dvojce i posade.

I to je u principu to. Nakon Suska, JK Opatija kreće s realizacijom 47. Cupa Opatije, koji se morao prekinuti nakon dva dana jedrenja zbog najnovijih stožerskih mjera o zabrani organiziranja i održavanja bilo kakvih sportskih natjecanja, treninga i aktivnosti!

Jedine vijesti koje kroz prosinac stižu o jedrenju su one koje dobivamo iz Portugala u kojem se jedri normalno i u kojem je na pripremama okupljen velik broj Europskih, pa i svjetskih jedriličara i jedriličarki. Tamo se trenira, pa i jedre službene regate. Zanimljivo kako tamo Covid ne smeta, moguće da su jači vjetrovi u pitanju...

Ako ništa drugo, posljednja ovogodišnja jedriličarska vijest je pozitivnog karaktera. Naime, Hrvatski olimpijski odbor proglasio je Tonča Stipanovića sportašem godine, a Jozu Jakelića trenerem 2020.!


Unatoč generalnom smanjivanja svih relevantnih epidemijskih brojeva u državi, činjenici da je riječ o sportu na otvorenom i najčešće jednoj osobi u čijoj kritičnoj blizini najčešće nikad nema nikog za vrijeme treninga, službene osobe potezom pera ukidaju mogućnost održavanja pozitivnog psihofizičkog stanja. Totalno irelevantne postaju činjenice da su boravak u prirodi i bavljenje sporta najvažniji elementi za bilo čije mentalno i fizičko zdravlje i jedrenje se po tim kriterijima izjednačava s kontaktnim sportovima koji se treniraju u malim sportskim dvoranama...

Trenutne mjere na snazi su do 8. siječnja 2021., nadajmo se da će ih tada napokon ukinuti!


Vjerojatno najpozitivnije što se desilo u jedrenju u 2020. godine je dolazak pod hrvatsku zastavu dvadesetak stvarno zanimljivih, pa i impresivnih jedrilica, kao i postavljanje temelja prvoj monotip klasi u hrvatskoj, koja će po svemu sudeći biti klasa jedrilica Melges 24!