I ove godine posada Marin Mišura - Tonko Barač, naš najbolji dvojac u klasi Zvijezda, dobio je pozivnicu za jedrenje na prestižnom Bacardi Cupu. Svi sudionici, a bilo ih je u osam različitih klasa, na Floridi su boravili od 1. do 7. ožujka.

Mišura i Barač su ujedno bili i jedini hrvatski predstavnici na ovoj regati i s obzirom na aktualnu Korona situaciju imali su dosta sreće, jer ih nisu zadesili nikakvi problemi prilikom povratka na stari kontinent. A kao i većina razgovora ovih dana u cijelom svijetu i ovaj je počeo s njom u prvom pitanju.

Kad smo mi bili tamo nije bilo opasnosti. Mislim da je tada aktualno bilo samo na sjeveru i u Kanadi i još se nije spustilo na jug. Tako da mislim da smo od tamo otišli u posljednji tren. Sletjeli smo u Munchen kao da se ništa ne događa... kad smo došli doma nitko nas nije ništa pitao, tako da nismo u nikakvim karantenama i samoizolacijama. A i obojica smo još uvijek bez ikakvih simptoma. A regata... moje mišljenje je da je dobro prošla... rezultat je puno bolji nego što je bilo moje jedrenje. Ja se nikako nisam mogao spojiti s taktikom. Gdje god sam išao nisam mogao pogoditi stranu. Tu smo se puno mučili... Onda opet i ono naše standardno, da smo išli praktički bez treninga. Dok pohvatamo krmu i sve ostalo prođe pola regate. Ovo 24. mjesto u prvom plovu... da smo bili u treningu sigurno bi u cilj ušli 13. ili 14. jer smo tako i okrenuli prvu bovu. Tako bi imali to 24. manje. Miami je specifičan. To najviše dolazi do izražaja kad je mali i srednji vjetar. Onda je teško vidjeti vjetar na moru. Boja mora je takva da se vjetar i refuli ne mogu baš tako lako razlikovati, a puno je rupa. Može se desiti da brod koji je ispod tebe dvadeset metara, njega uhvati pritisak, a tebe ne i onda on napravi razliku. Ako si to skužio onda si stvarno mogao profitirati. A u globalu je bio mali vjetar. I onda je to veliki problem sa Stellom, pogotovo kad se jedri krma. Tu nastaju velike razlike i tu se dosta gubilo. Mi smo se zato najviše nadali da ostanemo na poziciji na kojoj bi okretali prvu bovu, a stalno smo bili u prvih 10-12 brodova u prvoj orci. Tako da je na kraju taj rezultat stvarno puno bolji od onoga kako sam se ja osjećao. Mislim, nisam nezadovoljan rezultatom, već s tim kako sam ja jedrio. Mučio me onaj osjećaj kad nisi siguran što radiš unutar polja. S druge strane iznimno sam zadovoljan sa startevima! Sve skupa smo napravili 9 ili 10 starteva. Jedan nije bio toliko loš, ali nismo bili dovoljno komodni nakon njega, dok smo sve ostale mogli birati gdje ćemo i na kojoj strani nastaviti regatu. I onda me ljutilo to što iz tih situacija nismo mogli izvuči najbolje moguće. Po pitanju vjetra bilo je isto zanimljivo. Jedan dan smo imali 15-18 čvorova, ali ne može se reći da je bio dan s jakim vjetrom, jer je to bilo nešto slično našoj buri. Puhalo je doslovno sa sjevera... doleti reful od 18 čvorova, a onda padne na 7... A ostalih dana smo imali neki njihov lokalni jugozapdnjak. Jednog dana je puhao 14-15 čvorova, pa jedan dan ga je bilo 5-6, pa 8... tako da je bilo svega. Najgori nam je bio dan kad se spustila užasna vlaga. Lokalci su nam rekli da sigurno dvadesetak godina nije bila tolika... temperatura 38°C, sjediš u hladu i znoj ide s tebe... dok sve ostale dane oni koji ne trpe zimu su mogli nositi lagane jakne. Čak je u najavi bila i jedna velika nevera, pa su organizatori kombinirali različite varijante programa, ali na kraju je to stiglo u nedjelju, nakon što je regata završila. Moram reći da smo imali i problema s kutom u orcu. Ali mislim da je to bilo više do moje ruke.

Marin Mišura, kormilar

Foto: Martina Orsini

Ova regata je bila prva na kojoj su Mišura i Barač jedrili nakon pauze od sedam mjeseci, odnosno nakon Svjetskog prvenstva. U Miamiju su jedrili na iznajmljenom brodu, što je i logično s obzirom na lokaciju regate, ali u sličnom problemu bi bili i da su nastupili na nekoj regati u Europi. U Splitu su primijetili da su se pojavili "valovi" na površini kormila s jedne strane i s obzirom da nije malen posao skinuti kormilo s ove jedrilice, pred odlazak u Miami poslali su je na remont u Italiju kod proizvođača.

S obzirom na trenutnu situaciju jedrilica je i dalje na Lago di Como.

Naša posada je regatu završila na vrlo dobrom 15. mjestu između 66 posada! Osim analiziranog prvog plova i odbačenog 24. mjesta, u cilj su dva puta ušli kao 12., jednom 13, te još 19. i 23. Jedan bod ih je dijelio od švedske posade na 16. mjestu, dok su im 14. bježali za 15 bodova.

Pobjednici regate su posada Mateusz Kusznierewicz - Bruno Prada. Kombinacija koja u različitim klasama ima pregršt medalja sa svih najvećih globalnih natjecanja.

Kompletnu rezultatsku sliku možete pronaći na ovom linku.

 

Foto: Martina Orsini

Nije loše podsjetiti da su Split, JK Mornar i Dalmatinska flota dobili domaćinstvo Europskog prvenstva klase u svibnju 2021.

Nadajmo se da će do tada globalna situacija po pitanju pandemije biti samo jedna priča koju ćemo svi ostaviti iza sebe i da neće biti problema u organizaciji. Jedino što je trenutno izgledno je to što su Olimpijske igre u Tokiju prebačene na ljeto 2021. i to će sigurno utjecati na startnu listu počevši već od našeg laseraša Tonća Stipanovića koji će u tom periodu biti maksimalno fokusiran na olimpijsku regatu u Japanu.

Ali slavnih imena iz svijeta jedrenja ne bi trebalo nedostajati, jer je napravljen dogovor sa Star Sailor League o sponzoriranju u vidu trackinga, video prijenosa u živo i osiguranja jedrilica za natjecatelje s drugih kontinenata.

 

Možda niste znali... pravila klase na velikim natjecanjima predviđaju samo po jedno jedrenje na dan.

 

Naslovna foto: Martina Orsini