Europsko prvenstvo za klase Laser Standard i Laser Radial odjedreno je u Poljskoj u luci Gdansk, a službeni program počeo je u utorak 6. a trajao je do idućeg utorka, 13. listopada. U obje klase Hrvatska je imala predstavnike, a najbolji rezultat među njima ostvario je Filip Jurišić koji je osvojio četvrto mjesto u generalnom plasmanu!

U Standardima smo imali čak četiri predstavnika. Prvo ime ekspedicije svakako je bio najtrofejniji i najiskusniji među njima, Tonči Stipanović. Zatim, zvijezda ovogodišnjeg Europskog, Filip, te mlade snaga čije vrijeme tek dolazi... Alec Cvinar i Božidar Golubić. Na startnoj listi bilo je i ime Bruna Gašpića, ali on ovog puta nije zajedrio u Gdansku.

U Radialima smo imali predstavnike i u muškoj i u ženskoj kategoriji. Ženski kontingent bio je u sastavu Elena Vorobeva i Sandra Lulić, a dečki pod CRO jedrima bili su Toni Bušić i mlađahni Lovre Bakotić.

Gledajući statistički velika većina bila je iz Splita. Kompletna postava u Radialima bila je iz JK Split, dok su Tonči, Filip i Božo iz Mornara. Jedino je Alec član JK Orsan, ali trenira zajedno s Mornarevim timom i pod paskom trenera Joze Jakelića.

Svi oni su u Poljskoj proveli akomodirajući period s ciljem da što bolje prilagode lokalnim uvjetima, a i dodatni razlog je bilo zo što se napokon okupila veća flota na jednom mjestu i to je bila vrlo dobra prilika za trening. Kad se pogleda startna lista popisi su stvarno pozamašni. U Standardima bila su prijavljena 134 jedriličara sa svih strana svijeta, a nedostajali su samo Novozelanđani i Australci koji su još uvijek blokirani na južnoj polutci. U ženskom radialu je bila skoro jednaka flota. 113 djevojaka prijavilo se za jedrenje na EP, dok je muška skupina Radiala bila najmalobrojnija i brojala je 30 jedriličara.

Prvi natjecateljski dan bio je četvrtak 8. listopada. Jedrilo se po mirnom moru i nestabilnom vjetru s kopna, a sve flote su uspješno odradile po dva jedrenja. U petak je bilo dosta ugodnije na moru jer se pojavilo i sunce. Val je bio oštar, a generirao ga je ponovno nestabilni sjeverozapadnjak koji je tog dana puhao od 8 do 15 čvorova. U svakom slučaju uvjeti po kojima su se ponovno odjedrila po dva plova, tako da se natjecateljima u konačnom skoru sad već kalkuliralo i po jedno odbacivanje.

Treći dan regate ostat će zapamćen po dosta laganijem vjetru. Dan je započeo sa 7-8 čvorova koji su na kraju izdušili na samo 5. Jedriličari su se ponovno žalili na nestabilnost vjetra, ali RO je svejedno odradio nova dva plova i to je bio kraj kvalifikacijskog ciklusa za Standarde i ženski radial.

Prvi dan finala po dva jedrenja su imale obje muške klase, dok su djevojke napravile samo jedan plov, a obilježio ga je vjetar sličan onome od dan ranije s tim da je ovog puta bilo i područja na regatnim poljima u kojima bi vjetar nestao u cijelosti.

Djevojke su nedostatak nadoknadile već sutradan kad su se na kopno vratile nakon trećeg plova. Dečki su odjedrili po već uobičajenom ritmu, a kome je bilo ugodnije i manje naporno teško je reći, jer je cijeli taj ponedjeljak bilo hladno s laganim vjetrom koji je do kraja dana pojačao na oko 12 čvorova.

A posljednji dan Europskog jedini je krenuo s odgodom zbog pomanjkanja vjetra u jutarnjim satima. Tek iza podne zapuhalo je sa sjevera 12-15 čvorova koji su bili praćeni velikim i dugim valom. Vrlo dobri i atraktisvni uvjeti za 100 postotno kompletiranje programa najavljenog u Oglasu regate.

Što se tiče naših predstavnika već ste pročitali da je najbolji bio Filip Jurišić. Regatu je završio na četvrtom mjestu, a ono što nije spomenuto je da je imao jednak broj bodova kao i trećeplasirani Britanac Lorenzo Brando Chiavarini. Njih dvojica su imali po 82 boda, a presudilo je to što je Lorenzo imao dvije pobjede, dok je Filip imao samo jednu, onu iz prvog plova Prvenstva.

Evo nadam se da je napokon počeo dolaziti na naplatu do sada uloženi rad i trud. Mislim, svatko je individua za sebe i svatko ima svoje okolnosti i uvjete kako rada i treniranja, tako i jedrenja i natjecanja i evo meni se ovog puta poklopilo sve na najbolji način. Ali svejedno ostaje još onaj jedan korak konkretiziranja medalje. Sve je ovo lijepo i dobar uspjeh, ali treba sad raditi na tome da se napravi i taj posljednji korak za penjanje na postolje.
Mi sad nastavljamo normalno raditi dalje iako još uvijek ne znamo koje će se regate organizirati dogodine. Ali u svakom slučaju planiramo nastup na Svjetskom prvenstvu, Europsko prvenstvo, finale Svjetskog kupa, Tonči Olimpijadu, Palmu i pripreme ove zime na Malti. Sve nam je to isprogramirano, a što ćemo na kraju realizirati ostaje nam za vidjeti.
Uglavnom mene osobno jako motivira ovaj rezultat!
Kad smo išli na pripreme u Poljsku, pred početak ove regate, imali smo dosta toplo vrijeme, što nije uobičajeno za Poljsku u ovo doba godine. I ta neprirodna situacija dosta je utjecala na vjetar koji nije bio onakav kakav je prognoziran. Uglavnom, mi smo odradili izvrstan trening.
A dan pred početak regate stigla je hladna fronta koja je promijenila vrijeme. Počele su padati temperature i to je dosta utjecalo kako na uvjete jedrenja tako i na razvoj cijele situacije s obzirom što smo imali na treninzima.
Međutim, mi smo bili dobro pripremljeni i ušli smo u regatu bez problema. Istina, falila nam je jedna regata u većoj floti, nešto poput Kiela gdje nismo mogli ići.
Za mene je regata krenula vrlo dobro. Bio sam samouvjeren i dobro sam se snašao u danim uvjetima.
Sve je bilo u redu do trećeg dana kad sam upisao jedno loše mjesto i jednu regatu koju smo jedrili i u kojoj sam bio drugi je prekinulo zbog pada vjetra.
Na početku finala napravio sam dvije loše regate... isto je bio laganiji vjetar. Puhao je s kraja i bio je dosta promjenljiv. Situacija je bila takva da ako ne otvoriš dobro regatu na startu kasnije se bilo vrlo teško izvući. To me spustilo na 12. mjesto, ali sam se uspio vratiti u igru i to mi je vrlo pozitivan faktor.
Dan kasnije sam napravio jedno 20. i jedno 4. mjesto i u posljednji dan sam ušao sa šansom za osvajanje medalje.
Za taj zadnji dan sam bio vrlo fokusiran i nabrijan i super sam otvorio prvu regatu. Bio sam u prvih deset na prvoj bovi. Međutim u obje krme su mi bile malo lošije dionice u kojima sma izgubio nešto mjesta i na kraju sam ušao 16. Konkurent koji je cijelo vrijeme bio par mjesta iza mene tada me je uspio proći i prestići za 6 mjesta.
Nakon te regate situacija s bodovima se zakomplicirala. Šansa je postojala i dalje, a što se konkurenta tiče očekivali smo da će se on držati bliže meni. Ali u gužvi sam se uspio bolje postaviti i nametnuti svoj ritam i taktiku i voditi regatu. On je u tim trenucima gubio medalju.
Ja sam taj plov ušao treći... stvarno sam napravio maksimum, a on je ušao 19. ali svejedno mu je bilo dovoljno da ostanemo na jednako bodova. Da bi sve bilo napetije, on i Singapurac su u cilj ušli doslovno u pedalj. Kad sam Singapurca pitao koji je bio brži nije mi znao reći i kasnije smo na rezultatima vidjeli da je to ipak bio Lorenzo.

Filip Jurišić, JK Mornar

Naš drugi jedriličar koji je završio među najboljih 10 je Tonči Stipanović. On je ovo EP završio na devetom mjestu. On je rezultatski dosta oscilirao, pa je tako imao četiri rezultata u top 10 i  ostale (bez odbačenih) između 16. i 28. mjesta. Vjerojatno je mogao završiti nekoliko mjesta bolje da nije bilo BFD-a u trećem kvalifikacijskom plovu, kad bi netko na tom startu nastupio s malo većim oprezom zbog izlijetanja, ali kad se jedri u takvoj konkurenciji ne može se previše kalkulirati, već treba ići uvijek na najjače!

Foto: Robert Hajduk

Imali smo teške uvjete iako smo odradili super pripreme. Dok je krenula regata temperatura je dosta pala, tako da sve ono što smo probavali na pripremama nije nam se razvijalo.
Uz sve to ja sam i prva dva dana dosta loše jedrio. Nisam mogao naći onaj svoj ritam u krmu, gdje sam inače najbolji. Tako da to u kombinaciji s nekim lošim odlukama i lošim pozicijama na prvim bovama, nisam se uspio izvlačiti tijekom jedrenja u krmu.
Tu sam dobio dosta veliku količinu bodova, zajedno s onima za preuranjeni start... a taj dan smo imali baš dobre uvjete za jedrenje i prava je šteta što sam tada izletio na pinu. Zapisalo me je skupa s tri broda... Po meni smo sva trojica startali zajedno u pucanj, ali ovaj momak što je bio na pinu je izgubio vizir, jer je sredina linije već na pet sekundi izletjela, a kako sam ja bio tu koji milimetar ispred ove dvojice odlučio me je zapisati.
Tako da uz 32. i tu diskvalifikaciju imao sam stvarno previše bodova i nakon toga nisam više smio riskirati i trebao sam odjedriti da te dvije regate iz kvalifikacija kasnije odbacim.
Ali uspio sam malo po malo doći do top 10 i da sam bio malo slobodniji zadnju regatu... zatvoriti oči i otići do kraja lijevo drugu orcu, ušao bi taj plov na 6. ili 7. mjestu i Prvenstvo bi završio na 7. mjestu.
Ali iskreno, bilo je previše grešaka i lošeg jedrenja u krmu da bi očekivao neki bolji rezultat. Tako da mislim da je ovo realnost i maksimum koji sam mogao izvući.

Tonči Stipanović, JK Mornar

Mornarev dvojac je slobodan do početka studenog, a slobodno vrijeme Tonči će iskoristiti za jedrenje u klasi Zvijezda. S flokistom Tudorom Bilićem planira idući vikend odlazak na Grdu gdje će se jedriti Europsko prvenstvo ove klase, naravno, ako ne dođe do promjene epidemioloških mjera pojedinih država. Tao je npr. zbog trenutne situacije i blokada pojedinih granica prijavljeno samo tridesetak posada.

Nakon povratka iz Italije u planu je testiranje novih brodova koji će Tonču i Filipu stići od novih proizvođača na Laserskoj sceni, Ovington Boats iz Velike Britanije i talijanski Devoti. Inače na Olimpijadi će se jedriti na brodovima Japanskog proizvođača. 

Preostala naša dva predstavnika u Standarima, Alec Cvinar i Božidar Golubić, EP su završili u srebrenoj skupini u kojoj su jedrila 63 jedriličara. Božo je bio nešto bolji i završio je na 38. mjestu, dok je Alec završio na 40. mjestu. U kvalifikacijama su bili podjednaki, dok je u finalnom dijelu Božidar bio bolji, pa je čak i odnio jednu pobjedu u skupini. Na kraju su završili s razlikom od 5 bodova, ali da nije bilo Božinog BFD-a u posljednjem plovu razlika bi sigurno bila veća i gledajući prosjek bodova iz finala on bi vjerojatno regatu završio oko dvadesetog mjesta.


U floti Laser Radial djevojke su krenule dosta dobro, ali onda je iz stroja ispala Sandra Lulić. Ona se zbog ozljede morala povući nakon trećeg plova u kvalifikacijama. Prvi plov je završila na 28. mjestu, ali već drugi je napredovala i završila kao 12. 

Idući dan kreće s jedrenjem i u svom posljednjem plovu ciljnu ravninu presijeca na 35. mjestu i povlači se s natjecanja.

Srećom, Elena Vorobeva, naša Olimijska predstavnica, nije imala zdravstvenih problema i odjedrila je sve regate.

Foto: Tom Touw

U Poljski Gdansk na Europsko prvenstvo, došli smo nešto prije početka samog Prvenstva u timu od 3 radiala: mladi Lovre Bakotić, Toni Busić i ja, a sve pod vodstvom trenera Tonča Antunovića. Imali smo tjedan dana vremena kako bi se mogli što bolje upoznati s uvjetima, kako na kopnu za boraviti, tako i na moru za jedriti. Uglavnom, sve je bilo drugačije nego što smo prolazili kroz zadnjih šest mjeseci, vježbajući i boraveći kod kuće.
Na moru sam prilagodila svoju tehniku specifičnim uvjetima i nisam imala nikakvih problema sa brzinom broda.
Kad je krenula regata zapuhao je znatno slabiji vjetar i drugačijeg smjera, uglavnom sa kopna, vjetar na refule, driceve, rupe, a more bez valova. Sve jedrilice jedre sličnom brzinom. Puno puta nam se događalo da bi jedreći u sredini krme vjetar skroz stao puhati, pa bi onda opet došao neki reful od iza pa bi se svi izmiješali, te bi oni koji su bili među zadnjima do gatea preuzeli vodeću grupu u regati.
Zbog takvih uvjeta nekoliko smo puta na prolaz gatea došli u grupi od 30-40 brodova istovremeno. Došlo bi do nereda, svađe, mnogo sudara, a nakon toga ništa više nije jasno tko je gdje... ili na primjer, nakon desetak minuta nakon starta, na stranici od orce vjetar počinje padati skoro do nule, pa nakon nekog vremena opet krene, ali skroz drugog smjera... u desno, pa se dogodi da tada desna strana glisira na bovu, oni po sredini se pokušavaju spasiti viravajući u tu stranu, a oni na lijevoj strani plutaju po desetak minuta čekajući da im dođe bila kakav vjetar...
Tako da sve dane osim zadnjega nije bilo čistih uvjeta za jedrenje. Tek zadnji dan bili su pravi morski uvjeti s valom i nešto jačim vjetrom koji je imao oscilacije u smjeru na što su utjecali niski veliki oblaci.
Prije regate više sam bila zabrinuta po pitanju starta u tako velikoj grupi, jer je moje zadnje natjecanje na ovakvom visokom nivou bilo Svjetsko prvenstvo u Australiji na kraju veljače, nakon čega nisam sedam mjeseci bila na niti jednoj ozbiljnoj regati.
Na moje iznenađenje uspjela sam izvesti skoro sve starteve na vrlo visokom nivou, ali nažalost nisam puno profitirala od toga jer nakon starta situacija je bila toliko promjenljiva i po razlikama u pritisku i po promjeni smjera vjetra da je bilo nemoguće zadržat i fiksirat svoju poziciju u floti.
Bila sam dosta nervozna i zbunjena ovakvim nestabilnim uvjetima. Mislim da je mnogo utjecala i činjenica što nismo prije Europskog prvenstva uspjeli odjedriti dvije planirane trening regate u Njemačkoj. Nažalost to je sve palo u vodu kad je Njemačka, Splitsko-dalmatinsku županiju stavila u rizičnu zonu zbog čega bi po dolasku gore trebali ići u karantenu minimalno sedam dana, a što nam nikako nije bilo prihvatljivo prije samog Europskog prvenstva.
S obzirom da je većina mojih konkurentica te regate uspjela odjedriti, osjetila sam da su se mnogo bolje snalazile od mene u samim tim regatnim situacijama i pozicioniranjima, a mene je svaka greška u takvoj vrhunskoj floti po toliko promjenljivim uvjetima puno koštala. S druge strane mi smo dobili bitnu informaciju i potvrdu gdje se ja nalazim u odnosu na moje konkurentice, gdje sam i u čemu sam dobra, a gdje mi fali još rada i truda da se tolike greške i gubljenja pozicija u regati ne bi događale.

Elena Vorobeva, JK Split

Elenini rezultati potvrđuju njenu priču i peto mjesto iz četvrtog finalnog plova svakako joj daje dovoljno razloga za optimizam. Drugi najbolji rezultat joj je bilo 7. mjesto iz kvalifikacija, a još pet rezultata je bilo unutar najboljih dvadeset. Slažemo se s njom da to može biti bolje, a također i činjenicom da izostanak s pripremnih regata u Njemačkoj imao odgovarajuće posljedice. Ipak joj je od SP u Australiji jedina regata bia Prvenstvo Hrvatske, a u kojoj je većina sudionika bila nedovoljno iskusna da joj budu kvalitetni sparing partneri.

I za kraj su ostali dečki iz Radiala, Toni Bušić i Lovre Bakotić.

Foto: Robert Hajduk

Toni, koji je dosta iskusniji jedriličar od mladog Lovre pokazao je da može ciljati i na veće rezultate od 15. mjesta na kojem je završio EP. Kako nije bilo mnogo prijavljenih sudionika cijelu regatu su svi jedrili u istoj skupini i svi su mu rezultati bili između 5. i 21. mjesta. Odbacio je 22. i UFD. Da nije bilo tog izlijetanja na startu, gledajući dotadašnji prosjek, postojale su šanse da Toni završi među deset najboljih. Ovako je završio na 15. mjestu.

S druge strane Lovre, koji je s 15 godina bio naš najmlađi predstavnik u Poljskoj, prvenstveno je došao skupljati iskustvo velikog natjecanja u novoj klasi. Unatoč iskusnijim kolegama, jedrio je dosta dobro, pa se može pohvaliti po jedim 7. i 8. mjestom. Ostale plovove je oscilirao u sredini i doma se vratio kao 24.


Kompletne rezultate regate, kao i dosta medijskih materijala možete pronaći na ovom linku

 

Naslovna foto: CRO Laser Team