Za tri trenutno najbrže olimpijske klase... 49er, 49erFX i Nacra 17, organizirano je Europsko prvenstvo na Austrijskom jezeru Attersee. Službeni program je trajao od 28. rujna, pa do 4. listopada, a naše tri posade vratile su se doma s vrlo dobrim rezultatima i jednim kompletom medalja.

I inače ove tri klase zajedno jedre na svim velikim natjecanjima, pa su i ovog puta u idiličnoj planinskoj vizuri Atterseea bila postavljena tri regatna polja. Međutim, specifičnosti jezerske klime nisu svaki dan dozvoljavale da sve tri klase odjedre baš jednak broj jedrenja, ali ono što im je svima zajedničko je to da su se unatoč prethodnim očekivanjima vezanim uz nepotpuno odjedren program svi ugodno iznenadili s količinom realiziranog programa. Uglavnom je bilo vjetra i to s itinerarom sličnom onom na Gardi... ranojutarnji set jedrenja, podnevna pauza i poslijepodnevni set jedrenja.

Krenimo s 49erima, odnosno našom najboljom posadom u ovoj klasi, braćom Šimom i Mihovilom Fantela. 49eri su od predviđenih 14 plovova uspješno odjedrili njih 12, a naši momci su na kraju osvojili brončanu medalju sa 71 bodom. Ispred njih su bile Njemačka i Austrijska posada s 11, odnosno 8 bodova prednosti, a četveroplasirani Danci ostali su iza njih 6 bodova.

Premda konačna rezultat izgleda dosta čisto i osvojen s malo stresa, na regatnom polju je ipak bilo dosta napeto i neizvjesno. Više o svemu ispričao je kormilar naše posade, Šime:

Dobro nam je bilo iako smo gore išli s nekim upitnikom, jer nikad se ne zna s tim jezerima koliko će se plovova odraditi. Ali na kraju s odjedrenih 12 više smo nego zadovoljni. Samo dva dana su propala, a sve ostale smo jedrili.
Neke dane bilo je stabilnije, a neke je bilo malo luđe. Tako da se trebalo znati snaći uz određeno dozu sreće.
Posebno moram istaknuti, mislim da je to bio četvrti dan regate, čekali smo na jezeru od 11 ujutro do 6 popodne! A bilo je još i kiše, smrzavanja... stvarno svih mogućih uvjeta.
Inače, dosta nas je koštao taj prvi finalni dan kad smo ušli kao 22. i 13. Taj dan je dosta dricavalo i bile su ogromne rupe u polju. I tada nam je stvarno falilo malo sreće. Jedan plov smo bili 8. i pali na 22. mjesto... pao je vjetar, pa su ostali dolazili od iza s refulom i prošli su nas doslovno pred ciljem.
A drugu smo mi bili iza. Nakon starta smo oitšli lijevo, nismo se nikako mogli prebaciti desno, a tamo je došlo 4-5 čvorova više vjetra... oni svi tamo na trapezima, a ovamo nas dva čućimo u sredini broda :) Tada smo se uspjeli izvući s dvadeset i nekog na 13. i sve je još bilo pod kontrolom do OCS-a u idućem plovu.
Po meni je to bio izvrstan start u pucanj, ali sudac na viziru je rekao da smo bili par centimetara vani i da je on siguran u to. Kasnije smo se žalili i pokušali što smo mogli na prosvjedu, ali sudac nije pokazao nesigurnost i bio je čvrst u svom stajalištu da smo mi i još jedan brod bili vani.
Tako da smo se onda posljednji dan nadali da će zapuhati termika poslije njihove jutarnje bure, jer nakon što smo to izletili bilo je zabonacalo i sve karte su sad bile na tom posljednjem danu.
Imali smo sreće pa je zadnji dan probila ta termika i da je zapuhalo nekih 13-14 čvorova. Tada smo odjedrili stvarno dobre tri regate u kojima smo osvojili 9., 3. i 4. mjesto i vrlo komodno osvojili broncu.
Uglavnom s tim OCS-om nismo sebi smjeli dozvoliti da svoju sudbinu stavimo u tuđe ruke, pa se nadam da to više nećemo ponavljati./p>

Šime Fantela, JK Sv.Krševan

Gledajući generalno, vjetar se dijelio po dva izvora. Ili je puhalo s nedalekih planina i tada je vjetar bio nestabilan, ili je dolazio iz ravnice i tada je bio mnogo stabilniji. U svakom slučaju na raznim dijelovima jezera vladali su drugačiji uvjeti.

Mušku konkurenciju činila je flota od ukupno 55 jedrilica, od čega je prvih 30 bilo u finalnom jedrenju u zlatnoj skupini. Ukupne rezultate možete pronaći na ovom linku.


Kako je bilo na polju gdje su jedrile djevojke iz JK Uskok, Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi, ispričala nam je kormilarka Enia. A da su se i djevojke vrlo dobro snašle na jezerskim uvjetima najbolje govori podatak da su Europsko prvenstvo završila na vrlo visokom 8. mjestu!

Iskreno, iznenadilo je sviju što smo odjedrile 11 plovova, tome se stvarno nitko nije nadao. Prognoze su bile čudne i očekivali smo da će ih biti 5-6, ali na kraju tih 11... a tu je bilo svega :)
Dva dana nismo jedrili, pa smo jedan dan jedrili samo jedan plov... ali samo recimo da smo kvalifikacije dobro odradile. Tu smo stvarno dobro potegle, a imale smo i jedan OCS koji je kasnije došao na naplatu. Ali bez toga u ovoj klasi teško je biti u prvih deset. Jednostavno treba startati i tu smo malo zariskirale.
Onda smo u finalu imale jedno 25. mjesto... to je bio taj jedan dan koji je bio težak. Cijeli dan je RO davao starteve, pa bi prekidao... bilo je sigurno sedam ponavljača. I u svim tim pokušajima jedan je uspio, a mi smo bile loše... Cijeli taj plov je bio nekako čudan. Polje je bilo uz kraj i stalno je vrtilo. Taj plov je bio i dosta rano. Nakon njega smo i dosta čekale, jer je pomelo s nekih 25 čvorova sa zapada. Tada smo još morali čekati da se cijelo polje zarotira, a cijeli dan smo proveli na vodi.
Kad smo startale odjedrile smo jednu orcu, okrenule smo u top pet i onda je RO prekinuo plov i poslao nas na kraj. Taj dan smo bile do 5 i pol popodne u brodu, pa dok smo se vratile, stigle doma, legle u 7 i ujutro u 4 i pol na noge! Već u 06:30 bile smo na vodi.
A zašto, jer je prvi start bio zakazan za 07:15. To je bio zadnji dan regate i limit za jedrenje je bio 16:00, a RO je htio napraviti četiri jedrenja.
To jutro su zvali vjetar s juga, ali čekali smo da se sve stabilizira do oko 08:30 i tada smo odjedrile dva plova kad smo završile prve i devetnaeste. Onda je taj smjer pao i išle smo na kraj... slično kao na Gardi... 
Nakon pauze izašle smo na jezero ponovno oko 14 sati i odjedrile još dva plova i onda pakiranje i pravac Milano po novi brod :) Tako da smo Europsko zapravo jedrile u Šiminom i Mihinom brodu, pa ovu priliku koristim da im se još jednom zahvalimo na tome!

Enia Ninčević, JK Uskok

Inače u kvalifikacijama djevojke su imale dovoljno vjetra za jedrenje na trapezima. To su uvjeti jedrenja na preko deset čvorova, kad se već počinje i lagano glisirati. Prvi dan je bilo i oblačno s kišom, a jedrilo se kasnije popodne i napravljena su tri plova.

Drugi dan je bilo lijepo i sunčano s idiličnim (odmarajućim) Alpskim pejzažima uokolo regatnog polja. Totalno drugačiji vizualni doživljaj nego na moru, a također i po pitanju metereoloških pojava, driceva, refula i ostalog, pa je našim posadama neke stvari bilo teže predvidjeti nego na moru.

Najgori dan, bar po pitanju temperatura, bio je pred sam početak. Osim oblaka i kiše obilježila ga je temperatura od vrlo niskih 5°C!

Ženska flota bila je manja od muške. Ukupno je bilo 40 posada, a u zlatnoj skupini jedrilo je 25 najboljih. Kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku.


Za kraj nam je ostala jedina posada koja u Hrvatskoj jedri na ekstremnom foiling katamaranu, Nacri 17. Riječ je o Igoru Mareniću i Anđeli de Micheli Vitturi.

Njima je ovo bila prva regata na ovoj razini, jer su do sada sudjelovali jedino na dvije trening regate, jedna je bila u Danskoj, a druga je bila Kieler Woche, obje prije mjesec dana.

Ova flota je bila najmanja. Ukupno je sudjelovalo 30 posada, a među njima je bila i jedna prava legenda, Argentinac Santiago Lange koji je regatu odjedrio zajedno sa svojom flokisticom Ceciliom Carranza s kojom je osvojio zlato u Riu, a završili su na 6. mjestu.

Nacre su odjedrile ukupno 12 jedrenja, a naša posada je završila na 23. mjestu. Da dobro rade i da su na dobrom putu po pitanju karijere u ovoj klasi govore jedno osmo i tri dvanaesta mjesta. Još jednom da ponovimo... ovo im je bila prva ozbiljna regata!

Svoje impresije iz Austrije podijelio je s nama Igor Marenić:

Europsko prvenstvo je prošlo otprilike očekivano. Anđela i ja smo u Austriju išli s ciljem da pokušamo naučiti što više od posada koje imaju dosta više staža i iskusva u Nacri. 
Uvijek težim boljem ali moram biti realan i svjestan da nakon samo godine dana zajedničkog jedrenja, praktički bez trenera i sparing partnera, a i bez regata, nismo mogli puno bolje. Ovo nam je nakon male trening regate u Danskoj i nakon Kieler Wochea bila treća regata uopće. 
Ali bez obzira na manjak staža u klasi koja je izrazito drukčija u odnosu na brodove na kojima smo Marija Anđela i ja prije jedrili, pokazali smo u nekoliko plovova da možemo i to nas veseli i motivira.
Idući cilj je, ako nas situacija s Covidom pusti, otići na pripreme negdje gdje će biti još posada (vjeroajtno Sicilija ili Portugal) i nastaviti učiti od boljih i pokusati angažirati stručnog savjetnika sa znanjem iz Nacre da nam ubrza napredak. Ipak su dogodine na proljeće prve regate od kojih će jedna, a još se ne zna koja, biti izborna za OI Tokyo 2020, tako da nas čeka duga radna zima bez većih pauza.

Igor Marenić, JK Sv.Krševan

Rezultate flote Nacra 17 možete pronaći na ovom linku


Igor je najavio odlazak na pripreme na Siciliju ili Portugal, dok će ostale dvije posade najvjerojatnije ići na pripreme samo u Portugal. U najavi su velike pripreme u Villamouri jer su uvjeti slični onima koji će biti u Japanu na Olimpijskim igrama.

To je u planu za kraj studenog i početak prosinca, a eventualna promjena plana može se desiti po pitanju destinacije, jer je opcija i odlazak u Cascais, također u Portugalu.