Osim Milana, člana JK Val iz Šibenika, na regati su sudjelovala još dva Hrvatska jedriličara. Obojica su iz Splitskog JK Labud i obojica su ostvarila finalni plasman među najboljih deset Europskih jedriličara! Riječ je o Josipu Olujiću koji je regatu završio na 8. mjestu i o Nenadu Bugarinu koji je na kraju bio 9.

Organizacije Prvenstva ove godine su se prihvatili Poljaci koji su ga smjestili u njihovoj vrlo aktivnoj jedriličarskoj lokaciji u gradu Gdynia. Uvjeti na moru su bili pravi sjevernjački... mnogo oblaka, kiše, niskih temperatura (u odnosu na naše ljetne uvjete).

Ukupno je sudjelovalo 70 jedriličara, uglavnom Europljana. Jedini koji su bili s drugih kontinenata su po jedan jedriličar s Novog Zelanda, Meksika, Venezuele i Argentine. Od njih, najozbiljniji u svojim namjerama bio je Argentinac koji je na kraju završio na sedmom mjestu, dok su se ostali smjestili u donjem dijelu rezultatske ljestvice.

Inače je uobičajeno da se na raznim EP otvorenog karaktera prijavljuju i jedriličari s drugih kontinenata u mnogo većem broju, pogotovo oni koji su u olimpijskim programima i ovakve regate im izvrsno dolaze za brušenje forme, međutim aktualna situacija s Koronom smanjila je broj "stranaca" na minimum. Najviše se osjetio izostanak jedriličara iz Australije i Novog Zelanda, pa je i to jedan od razloga zašto su ove godine zajedno na regati jedrili mladići u naponu snage, zajedno sa svim ostalim mlađim i starijim kategorijama. Tako je u kategoriji natjecatelja mlađih od 23 godine bilo osmero, mastera je bilo deset, grand mastera sedam i great grand mastera čak jedanaest.

Naši predstavnici su u Poljsku otputovali tjedan dana ranije da bi se akomodirali na uvjete, a i da bi napravili što više treninga u većim skupinama, jer ako se zanemari nedavno odjedreno Prvenstvo Hrvatske za klasu Finn, nije bilo niti jednog pravog treninga ili regate u dosta dugom vremenskom periodu.

Event je započeo službenim premjeravanjem u nedjelju 30. kolovoza i za te aktivnosti bila su predviđena tri dana. Prvi natjecateljski dan bio je srijeda 2. rujna i u ritmu od po dva plova dnevno jedrilo se do nedjelje 6. Program regate je ispunjen u maksimalnom obimu i rezultati su se dobili nakon deset jedrenja i sa samo jednim odbacivanjem.

Naš jedriličar koji je Gdyniu napustio sa zlatnim odličjem u svojoj kategoriji je Milan Vujasinović. On je bio i dosta dobar u generalnom plasmanu u kojem je osvojio 13. mjesto. Da je još uvijek ozbiljan kandidat i za puno bolje rezultate pokazuje to da je od deset mogućih rezultata imao tri jednoznamenkasta finiša, od čega je najbolji rezultat bio 2. mjesto u osmom plovu. Ostali rezultati su bili nešto lošiji i najveći broj bodova koji su mu ušli u konačnu kalkulaciju bio je 28.

Ovako velike oscilacije u rezultatima vjerojatno su nastale zbog dosta velikih oscilacija u smjeru vjetra koje su se javljale u drugom dijelu svakog dana jedrenja. U tim trenucima ako ste se nalazili na pogrešnoj strani regatnog polja našli bi se u stvarno nepovoljnoj poziciji iz koje više nije bilo moguće razmišljati o boljem plasmanu. Više o tim detaljima nismo saznali od Milana, koji je odmah nakon završetka regate otputovao u Kiel na Kieler Woche, ali zato su za razgovor bili na raspolaganju druga dva Hrvatska jedriličara.

Gdynia, Baltik... onako, hladniji uvjeti nego ovdje od kuda smo otišli s 30+ stupnjeva. Gore je u prosjeku bilo dvadesetak stupnjeva, a često i niže. Bilo je dosta oblačno, puno kiše... najlakše je to opisati s "Englesko vrijeme". Išli smo desetak dana ranije, jer od ožujka nije bilo pravog treninga. Tako da smo dosta trenirali i imali nekih malih trening regata.
Nekih šest dana prije regate stisnula su me leđa, pa sam morao i jedno vrijeme provesti u mirovanju i ići na masaže da se to opusti. To me je pustilo dan dva prije EP i tada sam izašao na more da vidim da li su leđa u redu.
U jednoj viri to me je opet stisnulo, pa sam zadnji dan pred početak Prvenstva morao provesti na masažama. Tako da sam u regatu ušao malo ukočen, jer nisam bio siguran hoće li se opet u nekoj viri nešto dogoditi. Srećom sve dalje je prošlo u redu, ali na početku se ipak nisam mogao opustiti i to mi je bila mentalna kočnica tog prvog dana. Kad sam se uvjerio da tijelo sluša i da mogu bez straha čupati i u krmu i u orcu opustio sam se i nastavio normalno jedriti.
Što se tiče vremena, imali smo tri različita uvjeta jedrenja. Samo prvog dana je puhalo s mora, a sve ostale dane s kraja. U svim uvjetima bila je zajednička karakteristika značajnih oscilacija u smjeru vjetra od po 20-30°. Tako da se puno toga događalo, mijenjalo... lako se moglo biti naprijed, lako se moglo biti nazad. Ali na kraju se opet pokazalo da su oni koji su imali pravu brzinu sigurno izbijali naprijed.
Za sebe mogu reći da sam odjedrio jednu konstantnu regatu. Imao sam i svojih prilika, a i lako izgubljenih bodova tokom svih dana, ali vozio sam konstantno. Moram reći da mi je to i bio cilj, da održavam visok prosjek... da ne zabrazdim negdje u floti, a i da ne napravim samo povremeni bljesak.
Spomenuti veliki dricevi su me sigurno koštali značajnih bodova u dva plova, npr. u zadnjoj regati gdje sam s petog mjesta pao na dvadeseto. Ali s druge strane ne bi sve ni pripisao tim promjenama, poštenije bi bilo reći da u tim trenucima nisam bio 100% u regati... da nisam bio koncentriran i da nisam pratio što se dešava po polju. Ali svejedno... u zadnju regatu predzadnjeg dana sam ušao kao petoplasirani i kao peti sam i okrenuo gate, u tom trenutku bio sam ispred svih direktnih konkurenata. Nažalost, tada sam se uspavao na minutu i nisam pratio što se događa pa sam odabrao krivu stranu, odnosno okrenuo lijevi gate, a vjetar je otišao u desno tridesetak stupnjeva. Posljedica je bila da sam na bovu od orce došao kao 25. pa sam morao u posljednjoj krmi spašavati što se spasiti može. Tada sam finiširao na osmom mjestu, što isto nije loše, ali...

Josip Olujić, JK Labud

Analizom Josipovih rezultata vidi se da je stvarno održavao dobar prosjek, a imao je čak i pobjedu u 7. plovu. Na kraju je razlika iza trećeplasiranog bila 22 boda. Da je bilo malo više koncentracije i sreće u dva spomenuta jedrenja možda bi bio i u konkurenciji za postolje...

Ovako je s 83 boda završio na osmom mjestu, a da bi cijela priča bila neizvjesnija pobrinuo se drugi Labudaš, Nenad Bugarin, koji je Europsko prvenstvo završio samo jednom mjesto iza Josipa sa samo jednim bodom razlike!

Foto: Robert Deaves

Sve skupa je moglo i malo bolje završiti, a moglo je i lošije, ipak su uvjeti bili zahtjevni. Trebalo je držati konstantu, što nije bilo ni malo lako, pogotovo zadnjih dana kad smo imali vjetar s kopna koji je mijenjao smjer i po više od 30°. Tako da to nije bilo lako za predvidjeti i oni koji su uspjeli imati konstantne rezultate na kraju su osvojili medalje. Za razliku od Prvenstva Hrvatske ovog puta sam jedrio sa svojom opremom. Tada mi je bila još uvijek na Palmi gdje sam trenirao uoči Korone, ali za Europsko prvenstvo smo je uspjeli prebaciti do Poljske.
Inače, na regati je sve manje više bilo uredno, brzina je bila korektna, ali moram ponoviti da su uvjeti bili toliko promjenljivi da ta brzina, iako je ona uvijek bitna, ipak nije toliko dolazila do izražaja. Tako da su stalno svi bili u konkurenciji za dobar plasman i samo su strategija i taktika donosile prevagu i osiguravale rezultat.
A te promjene vjetra nisu išle po šabloni, inače bi se to moglo lako predvidjeti i postaviti se na moru na pravi način. Ono što se jedino moglo donekle reći da je šablona je to da su se te promjene dešavale u drugom dijelu dana. Krajem dana vjetar bi odlazio u desno, samo što nije bilo lako predvidjeti kad će se dogoditi taj trenutak. S druge strane dešavalo bi se da vjetar ode u desno, pa se vrati, a u nekim drugim slučajevima ode u desno i ne vrati se više... to se npr. desilo zadnju regatu.

Nenad Bugarin, JK Labud

Neno se jednako kao i Josip može pohvaliti jednom pobjedom, a u prvih 10 je imao još četiri finiša! 

Oni koji žele napraviti malo detaljniju analizu učinka naših jedriličara mogu to napraviti pomoću službenih rezultata koji se nalaze na ovom linku


Regatno polje na kojem se jedrilo EP bilo je u obliku štapa s ciljem postavljenim desno od posljednjeg gatea, a ciljano vrijeme jedrenja je bilo 75 minuta.

Nakon ove regate pred Finnistima je duža pauza koja bi se trebala prekinuti na iduće proljeće, jer su trenutno sve ozbiljnije regate otkazane. Kulminacija sezone, ako se izuzmu Olimpijske igre koje su prebačene na iduće ljeto, trebala bi biti u Portugalu na svjetskom prvenstvu koje će se jedriti u Portu, jer će se tada podijeliti posljednja slobodna mjesta za Tokio, a naši predstavnici još nisu osigurali normu koja bi ih trebala jednog od njih tamo i odvesti.

 

Naslovna foto: Robert Deaves